Stanovnici BiH plaćaju najvišu cijenu lijekova u regionu, a da je regulativa koje se odnosi na tržište medikamenata u interesu veletrgovaca i maloprodajnih lanaca apoteka pokazuje podatak da na lijeku koji košta 1.000 maraka apoteke u Srpskoj i FBiH zarade 200, odnosno 250 maraka, a u Srbiji svega 15,60 KM. Podaci su to do kojih je došlo Udruženje građana “Misli dobro”, koje je uz podršku Centra civilnih inicijativa i USAID-a pola godine istraživalo realne cijene lijekova u BiH i regionu. Od 13 posmatranih lijekova iz grupe najprodavanijih, istraživanje je pokazalo da čak devet ima najvišu cijenu u BiH, među kojima su “herceptin”, “panoprazol” te neke vrste lijeka “hidrohlorotiazid”.
U Udruženju “Misli dobro” navode da za ovakvo stanje odgovornost snose svi nivoi vlasti, prije svega Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH. Naglasili su da je BiH sve do 2017. godine bila jedina zemlja u Evropi koja nije imala pravilnik o cijenama lijekova i upozorili da posebno zabrinjava to što nadzor nad tržištem lijekova u BiH, vrijednim više od 700 miliona maraka, praktično ne postoji, jer nadzorno tijelo imenovano tek u decembru 2018. zbog problema sa naknadama ni danas ne zasjeda.
Član Udruženja “Misli dobro” Uroš Vukić rekao je da Pravilnik o načinu kontrole, načinu oblikovanja cijena lijekova i načinu izvještavanja o cijenama lijekova u BiH najviše ide na štetu građana.
– Maksimalna veleprodajna marža na lijekove u BiH je osam odsto, dok je u Srbiji i Crnoj Gori šest odsto – rekao je Vukić. Dodao je da ništa bolja situacija nije ni kada su u pitanju maloprodajne marže, koje su definisala nadležna ministarstva zdravlja Srpske i FBiH, koje su fiksne i iznose 20, odnosno 25 odsto, dok su u Crnoj Gori 18 odsto, a u Srbiji i Hrvatskoj su diferencirane na način da što je lijek skuplji marža je manja.
– Primjera radi, na lijeku čija je cijena 1.000 maraka, apoteka u Republici Srpskoj može zaraditi 200 maraka, u FBiH 250, u Crnoj Gori 180, u Hrvatskoj 100, a u Srbiji svega 15,60 KM – pojasnio je Vukić.
Istraživanje pokazuje da apotekama na ruku ide i “farmaceutska usluga” koja ne postoji u svim zemljama regiona. Naime, Fond zdravstvenog osiguranja RS za svaki lijek koji se izdaje na recept apoteci plaća 1,43 KM, dok u FBiH ona zavisi od kantona do kantona te dostiže i do 1,95 KM.
Da su razlike u cijenama lijekova istog proizvođača i istog pakovanja mjere i hiljadama maraka potvrdila je i sekretar Udruženja žena oboljelih od raka dojke “Iskra” Verica Tadić.
– Primjera radi jedan lijek kod nas košta 6.000 KM, a u Srbiji 4.400 KM. Oboljele žene koje kupe lijek čekaju na refundaciju – rekla je Tadićeva.
Ekonomista Saša Stevanović kaže da su dali nekoliko preporuka, među kojima je smanjenje veleprodajne marže sa dosadašnjih osam na šest odsto.
– Potrebno je izmijeniti član 9. Pravilnika na način da se nakon izračunate komparativne cijene lijeka cijena množi sa 0,9, a ne sa jedan, kao što je sada slučaj i time bi dobili nižu cijenu. Potrebno je izmijeniti i dio pravilnika tako da referentne zemlje za formiranje cijena ne budu Hrvatska ili Slovenija, koja ima pet puta veći BDP od BiH, već recimo Bugarska i Sjeverna Makedonija – pojasnio je Stevanović.
U preporukama je navedeno i da treba utvrditi odgovornost direktora Agencije za lijekove i Savjeta ministara BiH zbog nepostojanja nadzora nad primjenom pravilnika, te u organ za nadzor uključiti i predstavnike udruženja potrošača, kao i udruženja oboljelih. Istaknuto je da bi trebalo izmijeniti i način finansiranja agencije, jer finansiranje putem budžeta narušava koncept nezavisnosti i samostalnosti u radu. Između ostalog navedeno je i da treba ukinuti “farmaceutske usluge” i uvesti diferencirane maloprodajne marže, s tim da za lijekove na recept maloprodajna marža može biti najviše deset ili, kao u Srbiji, 12 odsto. Zatraženo je i da stopa PDV-a na lijekove bude smanjena na pet odsto.
Izvršna direktorica Udruženja potrošača “Don” iz Prijedora Murisa Marić rekla je za “Glas Srpske” da već nekoliko godina upozoravaju na preskupe lijekove.
– Svi koji imaju ikakvu mogućnost odlaze u Srbiju da bi kupili lijekove, jer su tamošnje cijene daleko niže nego kod nas. Da to nije unosan posao ne bismo apoteke imali na svakom ćošku – upozorila je Marićeva.
Izvor: glassrpske.com