Političari, akademski radnici, analitičari i oni koji se kao takvi predstavljaju, a koji dolaze iz reda hrvatskog naroda,
nezavisno s koje strane ideološkog spektra, ne razlikuju se bitnije kada je u pitanju odnos prema Bošnjacima, islamu i pripadajućim vrijednostima karakterističnim za naš narod, vjeru i tradiciju. Oni koji se svrstavaju na lijevu stranu ideološkog spektra, a koji sebe nazivaju antifašistima, čak su u posljednje vrijeme mnogo otvoreniji u negiranju Bošnjaka kao naroda, negiranju imena Bošnjak i njegovog historijskog kontinuiteta, ali i osporavanju vrijednosti koje krase naš narod. Ako bi se taj narativ trebao reducirati na dvije prepoznatljive riječi, one bi svakako bile „sapun i parfem“, kojima je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, „ljevičar“ i „antifašista“ koji je na tu poziciju došao kao kandidat SDP-a, pokušao uvrijedio Bošnjake u BiH.
U međuvremenu, nakon što je u decembru prošle godine izrekao uvrede koje zaudaraju na šovinizam i ksenofobiju, Milanović nije osjetio potrebu da se izvini Bošnjacima zbog propagiranja uvredljivih stereotipa. Na „lijevoj strani“ sebe pronalazi i Ivana Marić, stranačka aktivistica iz Sarajeva koja se već godinama lažno predstavlja kao politička analitičarka. Prema tumačenju ove nesuđene dogradonačelnice Sarajeva Bošnjaci su „pripadnici islamske vjeroispovijesti koji su sami sebe nazvali Bošnjacima da ne bi bili samo muslimani“. To je nešto novo što su oni otkrili kako bi imali nešto, ne samo muslimani – pojasnila je Marić svoje stavove o komšijama Bošnjacima na međunarodnoj konferenciji u Londonu. Ta izjava, kojom negira postojanje bošnjačkog naroda i historijsko ime Bošnjaci, iznenadila je samo one koji nisu od ranije u toku sa šovinističkim ispadima ove aktivistice Naše stranke i sarajevske „Trojke“.
– Kad bi sve Sarajlije obukle dedine uniforme, šta mislite da li bi bilo više fašista ili antifašista – napisala je Marić u maju 2020. godine, time negirajući antifašističko naslijeđe Sarajeva i Bošnjaka kao većinskog stanovništva našeg glavnog grada. Hrvat, „ljevičar“ i „antifašista“ je i profesor Slavo Kukić, zvijezda sarajevskih medija koji mu bez oklijevanja nude javni prostor predstavljajući ga kao nezavisnog analitičara, u potpunosti zanemarujući njegove neskrivene političke preferencije i očigledne šovinističke svjetonazore. Tako je prošle sedmice upravo na Dnevniku FTV-a, javnom servisu sa sjedištem u Sarajevu, Kukić za odustajanje Bogića Bogićevića optužio „bošnjačke nacionaliste i islamske fundamentaliste“. Zanimljivo je da je Kukić „bošnjačke nacionaliste i islamske fundamentaliste“ prepoznao u SDA-u, stranci koja je nositelj bošnjačke političke misli i koja je ključni politički predstavnik Bošnjaka u BiH.
U izricanju uvreda na račun Bošnjaka Kukića nisu spriječila ni vrlo jasna i nedvosmislena obraćanja Bogića Bogićevića, prema kojima odgovornost za njegovo odustajanje od kandidature ne nose „bošnjački nacionalisti i islamski fundamentalisti“ već koalicija koja ga je predložila za poziciju gradonačelnika, a koju on tretira kao ljevičarsku, socijal-liberalnu, građansku opciju. Ovih nekoliko primjera potvrđuje tezu o nepostojanju razlike u odnosu hrvatskih političara i kreatora javnog mnijenja, sa ove i one strane državne granice i sa ove i one strane ideološkog spektra, prema bošnjačkom narodu. Uprkos toj činjenici, unutar bošnjačkog naroda prisutna je kontinuirana potreba za pronalaskom ravnopravnih sagovornika među hrvatskim narodom, koji nas neće tretirati kao manje vrijedne i koji neće negirati osnovne crte našeg identiteta, a koji su, sudeći prema dosadašnjim iskustvima, presedan.SAFF.BA