Znao bi šta mu je činiti nakon poraza koji je SDA doživjela. Kada je SDA 2000. godine izgubila izbore od Alijanse za promjene,
tadašnji predsjednik ove stranke rahmetli Alija Izetbegović se u potpunosti povukao sa čelne pozicije, zajedno sa svojim saradnicima. Dvije godine mijenjao je predsjednik sve oko sebe, sagledavao propuste i greške koje je napravio i trudio se da ih popravi. Na izbore za dvije godine izašao je sa novim rukovodstvom, novim ljudima, novim načinom rada i to su građani prepoznali, te dali podršku Stranci demokratske akcije, SDA je pobjedila.
Stranka demokratske akcije tada nije bila opterećena aferama, jednostavno pritisak međunarodnih partnera bio je veliki, te je došlo do poraza. Ipak predsjednik Izetbegović je tada sve promjenio oko sebe, a politiku koju je vodio shvatio da mora prilagoditi. Uporedimo li to sa trenutnim dešavanjima vidjet ćemo još jednom ogromnu razliku između tadašnje SDA i sadašnje, između rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića i sina mu Bakira Izetbegovića. Dok je Alija, kao osnivač, prvi predsjednik odlučio da sagleda realno razloge zbog kojih je izgubio izbore i popravi stranku za naredni izborni ciklus, njegov sin Bakir pokušava odbraniti katastrofalni poraz koji je SDA doživjela na ovim lokalnim izborima i sve su prilike nema namjeru mijenjati ništa unutar SDA koja je sada već u bespovratnom sunovratu. Za Bakira su, kako danas čujemo, krive društvene mreže. Bakiru je svako i sve krivo, samo nije onaj ko zaista i jeste. A ako njemu nije stalo da situaciju sagleda realno i da popravlja stanje u stranci, što se građana tiče, nek bude krivo i more. pressmedia.ba