Bejli Stenli je bio oficir Britanske vojske, poznat po tome što je od Komande dobio zadatak da uspostavi veze sa četničkim pokretom
Draže Mihailovića u Jugoslaviji tokom Drugog svjetskog rata. Njegova misija trajala je u periodu od 25. decembra 1942. do 29. januara 1944. godine. Iako su njegovi izvještaji imali promjenjivu – taktičku politiku, u konačnici je jedan od najodgovorniji za promjenu britanske politike prema četničkom pokretu i proglašenje četničkog pokreta fašističkim.
Stenli je bio jedan od glavnih savjetnika četničkog pokreta – uz pomoć drugih savjetnika poboljšana je četnička efikasnost u sabotiranju njemačkih komunikacijskih linija i sl. Ipak, kada je četnički pokret u drugoj polovini 1943. godine zauzeo stav “taktičke neaktivnosti”, Stenli je nastojao svojom politikom smijeniti Mihailovića, a na mjesto čelnog čovjeka postaviti Pavla Đurišića. Kada mu to nije uspjelo, lažiranjem izvještaja obavijestio je svoju Komandu da su partizani u toku oktobra i novembra 1943. godine postigli velike uspjehe protiv njemačke vojske u istočnoj Bosni, oslobodivši Višegrad i Rogaticu. Ipak, prava istina je bila da su ovu ofanzivu protiv njemačke vojske pokrenuli četnici. Zbog ovoga, ali i jačanja partizanskog pokreta, koji se po Britance pokazao kao jači i organizovaniji, ali i odlučniji u konačnoj namjeri da se eliminišu Sile Osovine u Jugoslaviji, Britanci su počeli podržavati partizanski pokret na čelu sa Josipom Brozom Titom. Konačan pokazatelj podrške partizanskom pokretu je bilo Bejlijevo sprječavanje četnika da nakon kapitulacije Italije razoružaju italijansku diviziju “Venecija”. Blizu 8 000 pušaka koje su četnici namijenili za sebe, Bejli je proslijedio partizanima. Ipak, Britanci će i definitivno sa četnicima raskrstiti tek u proljeće 1944. godine.
Bez obzira što su posljednji mjeseci 1943. godine označili proces napuštanja podrške četničkom pokretu zanimljiv je izvještaj kojeg je Stenli 15. septembra 1943. godine proslijedio svojoj Komandi, poslije jednog sastanka kod Draže Mihailovića. U njemu je posebno zanimljiv kontekst koji se tiče Bošnjaka (muslimana). Iz spisa je nejasno ko ga je zapravo napisao, ali se naslučuje da ga je Stenli poslao “uz dirigentsku palicu” Draže Mihailovića. “Kapitulacijom Italije stanje u ovim krajevima jako se promijenilo. Stojimo pred događajima koji će se završiti oslobađanjem Kraljevine Jugoslavije. Jedinice Jugoslavenske vojske u otadžbini [misli se na četnike] obezbijediće javan red i mir u ovim mjestima koja su ostala bez italijanskog garnizona. Predstavnici Velike Britanije se nalaze pri štabovima ovih jedinica. Ovo je jasan dokaz da Velika Britanija priznaje Jugoslavensku vojsku u otadbžini kao svoju savezničku u punom smislu riječi. Ovo će se savezništvo produžiti i poslije oslobođenja.
Nije više potrebno da se diskutuje kakav će biti ishod rata. Za vrijeme prošle dvije godine neprijateljske okupacije Jugoslavije, jedan ozbiljan dio muslimanskog življa pomogao je okupatoru, čak i sa oružjem u ruci, a izvršio je bezbroj nasilja i zločina nad nezaštićenim pravoslavnim življelm. Vi dobro znate ko su bili podstrekači ovih nedjela. Dobro bi bilo da ih vi sami kaznite. U međuvremenu, da bismo pokazali našu dobru volju i da omogućimo odmah saradnju u velikom zadatku istjerivanja Nijemaca iz naše domovine, javljamo vam da se neće preduzeti ikakve represalije od strane Jugoslavenskih jedinica, nego će čak ove jedinice štititi muslimane od odmazde koja bi mogla nastati sa druge strane. Ali zato se poziva cjelokupni muslimanski živalj da pokaže svoje razumijevanje naše blagonaklonosti i povoda koji diriguje naš rad, svesrdnom i iskrenom saradnjom u borbi protiv Nijemaca. Ne smijemo da dozvolimo Nijemcima da ulaze u ma kakvu varoš u kojoj nisu dosada bili, a šta više moramo ili napasti gdje god i kad god stignemo. Ako tako žele muslimani moći će da stvaraju svoje zasebne jedinice u okviru organizacije Jugoslavenske vojske u otadžbini.
Ukoliko se budu odazvali ovom apelu, muslimani će moći donekle da operu sramotu i nečast što su im nanijeli njihovi suvjernici svojim nedjelima. Ukoliko budu to odbili, moraće da snose svu odgovornost i kolektivno u obračunavanju koja će nastati poslije oslobođenja. Što se pak tiče neprijateljskih akata protiv jedinica Jugoslavenske vojske u otadžbini, skreće se pažnja svima vama da za vrijeme rata samo priznata vojska ima pravo na upotrebu oružja. Građani imaju da se drže strogo van borbe. Svaki prekršaj ovog pravila biće kažnjen sankcijama za to predviđenim međunarodnim ratnim pravom.” bosnae.info