Na stranačkoj sceni u Hrvatskoj, transparentno ili prikriveno,

 svi rade protiv svih, tako da na stabilnim osnovama niko nije ni s kim. Po ocjeni zagrebačkog publiciste Ivice Relkovića, u Hrvatskoj “već godinama (od)umiru stranke (osim HDZ-a)”. Stanje je u Hrvatskoj “turbulentno”, s puno ekonomskih potresa, obračuna u najvišim institucijama vlasti i “preletačkim” promjenama u saborskim stranačkim klubovima. U raznim oblastima Hrvatska zaostaje, pa opozicijski kritičari ironično ističu da u Hrvatskoj napreduje jedino vladajući HDZ s oko 200.000 članova. Strategiju svojih uspjeha u pridobijanju glasača HDZ zasniva na dubokoj organizacijskoj, programskoj i liderskoj krizi opozicije. Maja 2019. u Hrvatskoj su provedeni izbori za Evropski parlament, a do kraja iste godine planirani su predsjednički izbori. Ubrzo zatim, 2020. godine, u Hrvatskoj će biti parlamentarni i lokalni izbori, pa i stranački izbori u vladajućem HDZ-u. Serija predstojećih izbornih situacija daje šanse u korist ekonomskog, socijalnog, političkog i ukupnog društvenog progresa u Hrvatskoj.

 

Probleme u hrvatskom društvu opozicija stavlja na teret aktuelnoj vlasti HDZ-a, što je implicitna kritika biračima jer oni uporno iz jedne u drugu izbornu situaciju daju povjerenje vladajućem HDZ-u, što će se vjerovatno dogoditi i u narednim predsjedničkim, parlamentarnim i lokalnim izborima. Čak se cijeni da HDZ nema konkurencije i da će trijumfirati. Međutim, nakon izbora za Evropski parlament, takva predviđanja se korigiraju jer je podrška HDZ-u bitno opala, a SDP-u bitno povećala. Vjerovatno je da se u konačnom lokacija vladajuće političke moći neće bitno promijeniti. Ipak, neki analitičari očekuju iznenađenje, da na političku scenu “isplivaju” lideri sposobni da zaustave ekspanziju HDZ-a.Na svaki od naprijed spomenutih izbora HDZ će izaći samostalno, siguran da će pobijediti i osigurati saborsku većinu s partnerima manjih stranaka. Deklarativno, HDZ izražava spremnost da će u korist građana i reformi u društvu, vršeći vlast, utjecati da se nadilaze ideološke i stranačke razlike. Taj stav HDZ u praksi ne potvrđuje.

 

Po ocjeni akademika Ive Goldsteina, Hrvatska je formalno ušla u EU, ali “mentalno” nije jer je “zatvaranjem u sebe” postala izolirana zemlja u kojoj rastu siromaštvo i frustracije po osnovu siromaštva. Uslijed društvenih problema i neizvjesnosti, napuštanje Hrvatske od njenih građana sve više uzima maha. Zbog reproduktivnog nazatka, demografsko je stanje pogoršano. U vezi s tim, kritike protiv političara dolaze s raznih strana, pa i od svećenika. Zanimljiva je kritika od fra Janka Ljubosa: “U BiH i Hrvatskoj žene ne mogu narađati djece koliko ih političari mogu raseliti.” Negativan prirodni prirast i iseljavanje uzrok su što je u hrvatskim školama, iz godine u godinu, sve manje djece. Pored toga, negativne demografske tendencije za posljedicu imaju galupirajući rast manjka radne snage, naročito u brodogradnji, građevinarstvu i turizmu, gdje se, umjesto onih koji napuštaju Hrvatsku, zapošljavaju stranci, čak iz daleke Indije, pa i Srbije, a Vlada u Zagrebu povećava kvote za izdavanje radnih dozvola. Predsjednica Kolinda ocijenila je da su negativna demografska kretanja u Hrvatskoj “jedno od najvažnijih pitanja s kojima se Hrvatska suočava”.  Veliki privredni sistemi u poslovnoj su krizi, posebno brodogradnja, sisačka rafinerija… Proizvodnja stagnira, a smanjuje se izvoz te raste ovisnost Hrvatske od turizma čiji su parametri u 2019. godini bitno opali. I pored negativnih trendova, uz šutnju o njima, lideri vladajućeg HDZ-a ističu kako su u protekle tri godine svoje vladavine proveli poresku reformu, postigli rezultate u pogledu rasterećenja privrede, rasta plaća, rasta BDP-a i potrošnje građana, uz smanjenje javnog duga. Propagiraju da je uspješno provedena reforma penzionog sistema i da su ojačale lokalne zajednice.

 

U društvene probleme Hrvatske svrstava se ponašanje branitelja iz Domovinskog rata. Oni su angažirani u borbi za svoje privilegije po osnovu učešća u odbrani Hrvatske. Izgrađen je sistem braniteljske zaštite putem povlastica u društvu i državi. Uspostavljena je simbioza vladajućeg HDZ-a i braniteljskih organizacija, što za posljedicu ima radikalno desničarsko ispoljavanje braniteljskih udruženja, proizvodeći problem odnosa liberalnih opozicijskih snaga prema braniteljima i branitelja prema njima. Radi “mira u kući”, vladajući HDZ braniteljima obećava i ono za šta nema uporišta u budžetskim kapacitetima. Iz braniteljskih sredina u Hrvatskoj propagiraju se politički stavovi HDZ-a da Hrvatska još nije oslobođena od Srba, Jugoslavije, udbaša, komunista, liberala… Uslijed takvih ideoloških i političkih utjecaja, u Hrvatskoj se ne održavaju zajedničke komemoracije svim žrtvama rata, pa se tuga za stradalim zloupotrebljava ispoljavanjem mržnje i paušalnim propagandističkim smanjivanjem broja žrtava u Jasenovcu. Ko god se ne dopada HDZ-u, pod rizikom je da bude etiketiran da je komunista, Jugoslaven, udbaš, kosovac, četnik, radikalni islamista…  Dubrovački nadbiskup Mato Uzinić ukazao je da je ugled Katoličke crkve u Hrvatskoj opao “sa 64 na 38 posto” jer ljudi “očito nisu zadovoljni crkvom”. Moralnu krizu, putem afera seksualnog zlostavljanja maloljetnika, produbljuju i pojedini svećenici, pa se ističe podatak da je za posljednjih 70 godina takva djela počinio 301 svećenik nad “više od tisuću osoba”, što Katolička crkva prikriva, ušutkujući žrtve tog zlostavljanja.

 

Hrvatsku političku scenu uzburkalo je više afera: oko nabavke aviona F-16 od Izraela; zatim “afera SMS”, u kojoj se dogodio Plenkovićev obračun s kolegom u vrhu HDZ-a Milijanom Brkićem; afera zloupotrebe obavještajnih službi; afera smjene Kolindinog savjetnika Mate Radeljića, uz optužbe od Kolinde da ju je Radeljić pogrešno savjetovao da ustaški pozdrav “Za dom spremni” tretira kao stari hrvatski, a ne ustaški pozdrav, te da je Radeljić nju nagovorio da iz Pantovčaka ukloni poprsje Tita…   Dakle, u proteklim godinama stanje u Hrvatskoj bilo je “turbulentno”, s puno ekonomskih potresa, obračuna u najvišim institucijama vlasti i “preletačkim” promjenama u saborskim stranačkim klubovima. Jula 2019. godine uslijedila je velika rekonstrukcija Vlade Hrvatske imenovanjem novih ministara: za unutarnje poslove Davor Božinović; za finansije Zdravko Marić; za regionalni razvoj i fondove EU Marko Pavić; za poljoprivredu Marija Vučković; za demografiju, porodicu, mlade i socijalnu politiku Vesna Bedaković; za upravu Ivan Malenica; za državnu imovinu Mario Banožić; za vanjske poslove Gordan Grlić Radman. Toj rekonstrukciji Vlade usprotivila se opozicija, posebno SDP, zahtijevajući prijevremene izbore.

 

STANJE NA POLITIČKOJ SCENI U HRVATSKOJ

Dolaskom na čelo HDZ-a 17. jula 2016. godine, u obračunu s radikalnim nacionalistom Tomislavom Karamarkom, Plenković je istakao da će, s njim na čelu, HDZ-ove vrijednosti biti “narodnjaštvo, demohrišćanstvo, državotvornost, domoljublje, ali i sve evropske vrijednosti, od poštivanja individualnih prava do zaštite manjinskih”. U inerciji krajnjeg desničarenja HDZ apsolutizira nacionalno, a zapostavlja supranacionalno, iako bi kao politička stranka koja se zalaže za evropske vrijednosti trebala bolje uvažavati supranacionalno. Simbioza rukovodstva HDZ-a i državnog vrha Hrvatske pogodna je okolnost za korupciju, što je indicirano aktivnostima Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, u vezi sa slučajem korištenja zrakoplova Vlade za putovanje u inozemstvo rukovodstva HDZ-a na stranačke, a ne državne zadatke.  U raznim oblastima Hrvatska zaostaje, pa opozicijski kritičari ironično ističu da u Hrvatskoj napreduje jedino vladajući HDZ s oko 200.000 članova. Strategiju svojih uspjeha u pridobijanju glasača HDZ zasniva na dubokoj organizacijskoj, programskoj i liderskoj krizi opozicije. HDZ i njegov lider Plenković učvrstili su vlast. Nemaju jake konkurencije, pored ostalog i zato što se politički vješto povezuju s dijelom opozicije, posebno s Bandićem, HNS-om i SDSS-om, koji su se, po ocjeni HDZ-ovih lidera, pokazali kao pouzdani partneri u vlasti. Bandićeva stranka najbolje sarađuje s HDZ-om. U akademskim sredinama cijeni se da održanju HDZ-a na vlasti pogoduje odsustvo kritičke misli, kao i sprega dijela akademske elite s HDZ-om i medijima pod njegovom kontrolom.

 

Po ocjeni političkog sekretara HDZ-a Lovre Kuščevića, predsjednik HDZ-a Plenković “uživa povjerenje naših članova, čvrsto vodi stranku, i to na pravcu kako je to zacrtao prvi predsjednik dr. Tuđman: desni centar”. Plenković je uspješno riješio dio problema i sukoba unutar HDZ-a blokiravši utjecaj od sebe radikalnijeg desničara Milijana Brkića, koga je okrivio za slabije rezultate od očekivanih na izborima za Evropski parlament, ali nije oslabio desnicu, koja i dalje jača, suprotstavljajući se njegovim težnjama da HDZ dovede u poziciju desnog centra. Zatim je u Lici blokirao utjecaj regionalnog HDZ-ovog lidera Darka Milinovića, koji je u konačnom isključen iz HDZ-a jer je, navodno, grubo prekršio Statut HDZ-a, a zamijenio ga Marijan Kustić, dok u Vukovaru pokušava oslabiti utjecaj HDZ-ovog radikala Ivana Penave. Nakon unutarstranačkog obračuna s Milijanom Brkićem, kao Plenkovićevi konkurenti za funkciju predsjednika HDZ-a ostali su Miro Kovač i Davor Ivo Stier. Obojica ispoljavaju ambiciju da na stranačkim, HDZ-ovim izborima pobijede Plenkovića, kome mandat predsjednika HDZ-a ističe jula 2020. godine. Kovač i Stier Plenkovića čine odgovornim zbog slabih rezultata HDZ-a na izborima za Evropski parlament. Nažalost, i Kovača i Stiera javnost je u BiH zapazila po njihovim vrlo lošim izjavama protiv BiH. Eventualni dolazak na čelo HDZ-a, bilo kojeg od njih, bio bi zabrinjavajući za ljude u BiH koji su sebe identificirali sa svojom domovinom BiH.

 

I pored naprijed spomenutih “uspjeha”, Plenković se nije mogao odvojiti od radikalnih desničara koji su ga na čelu s Karamarkom doveli u vrh HDZ-a, odnosno nije uspio na osnovama konzervativnih, demohrišćanskih ideja i univerzalnih vrijednosti zauzeti poziciju desnog centra, već je ostao na kraju desnice.  Izgledi koalicijskog povezivanja SDP-a, Mosta i Živog zida, s ciljem svrgavanja HDZ-a s vlasti, vrlo su slabi. Najteže sukobe HDZ ima s Mostom, čiji je zastupnik Nikola Grmoja u Saboru optužio Plenkovića za “veleizdaju”, djelujući, navodno, u korist velikosrpskih interesa. Most, za koga se cijeni da ima solidnu podršku u redovima RKC-a, lideri HDZ cijene da neće biti nikome poželjan partner. Sukobi između SDP-a i Mosta koriste ne samo HDZ-u već i Živom zidu, koji je u tendenciji slabljenja s posljedicom razlaza njegovih lidera, navodno, jer je predsjednik Ivan Velibor Sinčić ključnu ulogu u stranci prepustio svojoj supruzi Vladimiri Palf. Na stranačkoj sceni u Hrvatskoj, transparentno ili prikriveno, svi rade protiv svih, tako da na stabilnim osnovama niko nije ni s kim. Po ocjeni zagrebačkog publiciste Ivice Relkovića, u Hrvatskoj “već godinama (od)umiru stranke (osim HDZ-a)”.

 

SDP Hrvatske eksponira se kao glavna, najmoćnija politička snaga koja njeguje vrijednosti antifašizma. Ta orijentacija SDP-a proteklih je godina bila u krizi jer su se njegovi lideri iz dnevnopolitičkih razloga, pred izbore, da bi pridobili glasače, pretjerano približavali ideološkim stavovima desničarskog HDZ-a, zbog čega su postali gubitnici. Cijeni se da je posljednje decenije SDP Hrvatske “drastično potonuo”, da se “sam od sebe urušava” jer, navodno, nema sposobne lidere, pa tu stranku učestalo napuštaju kadrovi, čak i oni u njenom Glavnom odboru. SDP i dalje slabi, iako rezultati postignuti na izborima za Evropski parlament ukazuju na mogućnost da se tendencija slabljenja zaustavi. Greška je što SDP svoj identitet gradi uglavnom na kritici HDZ-a, što je indikator da, osim te kritike, biračima programski, autentično, nema šta ponuditi. U Saboru Hrvatske “čak 31 zastupnik, od njih 151, promijenilo je tijekom sadašnjeg mandata barem jedan klub”, a najviše je onih saborskih zastupnika koji su napustili klub SDP-a. Njih je kandidat za predsjednika Hrvatske Zoran Milanović pozivao da se vrate u SDP.  U procesu slabljenja, atomiziranja SDP-a nastala je nova stranka “lijevog centra” pod nazivom Demokrati na čelu s Mirandom Mrsićem, saborskim zastupnikom. Kao lider nove stranke, on je obećao građanima izjednačavanje braniteljskih s radničkim mirovinama i ukidanje poreza na dohodak za sva lična primanja veća od 20.000 kuna. Predviđa se da će Demokrati podržati bivšeg predsjednika SDP-a Zorana Milanovića kao kandidata za predsjednika Hrvatske. Lider stranke “Naprijed, Hrvatska” i bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović najavljivao je povratak u SDP, s ciljem da doprinese zaustavljanju tendencije atomiziranja radi jačanja SDP-a jer je na efektima SDP-ovog fragmentiranja ojačala krajnja desnica.

 

Oporavak SDP-a na izborima za Evropski parlament odrazit će se na jačanje povjerenja birača, pa se očekuju bolji rezultati SDP-a na predstojećim predsjedničkim, parlamentarnim i lokalnim izborima. Kandidatkinja HDZ-a Željana Zovko u predizbornoj kampanji ukazivala je da su izbori za Evropski parlament “najznačajniji za Hrvate u BiH jer je to u ovom trenutku jedini glas koji Hrvati imaju vani pošto su u vanjskoj politici apsolutno izgubili glas gubitkom člana Predsjedništva BiH”. Željana Zovko radikalna je desničarka kojoj se nazire slična liderska perspektiva kakvu je već ostvario Plenković jer je i on došao na čelo HDZ-a s autoritetom zastupnika Hrvatske u Evropskom parlamentu. Kada je riječ o predstojećim predsjedničkim izborima, Kolindu Grabar Kitarović nije moguće pobijediti bez visokog stupnja ujedinjavanja svih opozicijskih stranaka ljevice i centra, isticanjem zajedničkog, jednog kandidata. Istaknuti aktivista u rukovodstvu proustaške Hrvatske konzervativne stranke Ruža Tomašić rekla je da Kolinda, ako se kandidira za predsjednicu Hrvatske, neće imati podršku njene stranke.  Ubrzo nakon što je najavila da će se kandidirati za još jedan mandat na funkciji predsjednika Hrvatske, Kolinda Grabar Kitarović došla je u selo Komušina kod Teslića, gdje je prisustvovala misi koju je obavio kardinal Vinko Puljić. Toj je misi prisustvovao i lider HDZ-a i HNS-a Dragan Čović, ali nije bilo člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata Željka Komšića. Karakter predizborne kampanje imao je i boravak predsjednice Kolinde u Slunju, gdje je razgovarala s građanima na mjesnoj tržnici. Vjerovatno je da će uslijediti visok intenzitet takvih njenih predizbornih aktivnosti.

 

POLITIČKA POZICIJA SRBA U HRVATSKOJ

Po ocjeni Milorada Pupovca, predsjednika SDSS-a, nakon “pogrešnih politika” sa srpske i “nemilosrdnih politika” s hrvatske strane, proces normalizacije života i položaja Srba u Hrvatskoj započeo je mirnom reintegracijom istočne Slavonije. U tom su procesu Srbi vraćali izbjeglice, obnavljali kuće, reafirmirali političke, pravne i duhovne pretpostavke svog individualnog i kolektivnog života od lokalnog do nacionalnog nivoa. U tom procesu Srbi u Hrvatskoj svedeni su na “Tuđmanovih 3-5 posto”. Oni i dalje trpe razna poniženja, prijetnje i napade na njihov fizički, građanski i nacionalni integritet.   Premijer Hrvatske Andrej Plenković u okviru manifestacije slavlja Dana državnosti rekao je da je Hrvatska realizirala sve nacionalne zadaće – demokratiju, slobodu, vladavinu prava, socijalno‑tržišno gospodarstvo, ulazak u NATO i EU, a da je došlo vrijeme da se jača gospodarstvo. Dakle, niti u već realiziranim zadaćama, niti u planskoj orijentaciji za sadašnjost i budućnost, Plenkovićev predmet pažnje nije položaj etničkih manjina, niti su to slobode i prava građana, što je zabrinjavajuće s obzirom na vrlo težak, obespravljen i nezaštićen položaj srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Zvaničnici Hrvatske ukazuju da su nužni iskoraci za poboljšanje međunacionalnih odnosa i iskoraci s ciljem da se Srbi u Hrvatskoj integriraju u hrvatsko društvo. Premijer Plenković je ocijenio da ohrabruje doprinos Srba modernoj Hrvatskoj.

 

Srbi u Hrvatskoj kontinuirano su izloženi mržnji i prijetnjama od hrvatskih ekstremista. Jezik mržnje prema Srbima je u eskalaciji. Mržnju i prijetnje prema Srbima hrvatski ekstremisti ispoljavaju pojedinačno, grupno i masovno, na koncertima i fudbalskim utakmicama. Zato što se pojavio u spotu Pupovčevog SDSS-a, za popularnog fudbalskog trenera Ćiru Blaževića desničari su na društvenim mrežama istakli njegovu smrtovnicu. Cijeni se da vlasti u Hrvatskoj u slučajevima ispoljavanja govora mržnje ne poduzimaju adekvatne mjere, što ohrabruje izgrednike da nastave ispoljavati mržnju bez bojazni od sankcija.Mediji u Hrvatskoj ukazuju da u Vukovaru “Srbi i Hrvati više nemaju čak ni miran suživot, da se o nekoj saradnji i ne govori. Gradonačelnik Ivan Penava ne razgovara sa svojim zamjenikom Srđanom Milakovićem, poziva se na zabranu srpskih stranaka, dok političari iz redova Srba mašu popisima ubijenih građana srpske nacionalnosti iz devedesetih godina… Penava i krug ljudi oko njega sve više dižu tenzije, a odgovor srpske zajednice nije ništa manje zapaljiv…”   Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava teško je zamjerio predstavniku Srba u Hrvatskoj Pupovcu zato što je, na obilježavanju godišnjice pada Vukovara, odao počast svim stradalim, jednako Hrvatima i Srbima, a ne, kako je očekivao, da Pupovac izrazi počast samo žrtvama Domovinskog rata od velikosrpske agresije.

 

Probleme ugroženog položaja Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji razmatra Međudržavni mješoviti odbor za zaštitu prava nacionalnih manjina. Taj odbor raspravlja o obostranoj zaštiti manjina, srpske u Hrvatskoj, a hrvatske manjine u Srbiji. Najpoznatiji lider Srba u Hrvatskoj jeste predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Milorad Pupovac i doskorašnji predsjednik Srpskog narodnog vijeća, koga je na toj funkciji zamijenio Boris Milošević. Na rješavanju problema u odnosima Srba i Hrvata Pupovac i Milošević imaju najbolju saradnju s predsjednikom HSS-a Krešom Beljakom.U slučajevima kada se zauzimao za prava Srba Pupovac je bio izložen kritikama od hrvatskih zvaničnika. Krajem septembra 2019. godine, zbog nacionalističkih napada na Srbe kod Knina, Pupovac je oštro reagirao govoreći da je Hrvatska faktor nestabilnosti u regiji Balkana. Ta izjava bila je razlog za žestoke napade i prijetnje Pupovcu od predsjednice Kolinde, istaknutih lidera HDZ-a i braniteljskih udruženja. Zahtijevali su da se Pupovac izvini, da se protiv njega pokrene krivični postupak jer je u javnosti povrijedio ugled Hrvatske i da se preispita koalicija HDZ-a s Pupovčevim SDSS-om.Srbima u Hrvatskoj se ne dopada vokabular hrvatskih zvaničnika po kome se Srbija tretira kao agresor na Hrvatsku. Veličanje vojnih operacije “Oluja” i “Bljesak” Srbi u Hrvatskoj doživljavaju kao prijetnju njihovoj sigurnosti jer smatraju da su to zločinačke operacije čije obilježavanje i slavljenje podstiče i produbljuje mržnju prema njima od hrvatskih ekstremista.

 

POLITIČKA POZICIJA BOŠNJAKA U HRVATSKOJ

Zakonodavni i izvršni organi vlasti Hrvatske redovno i dostojanstveno izražavaju veliko poštovanje prema žrtvama genocida u Srebrenici, što je najsvjetlija činjenica savremene hrvatske politike prema Bošnjacima, ali i izraz poštovanja bošnjačkih napora i žrtava u Domovinskom ratu, a želi se vjerovati da je to izraz i razumijevanja da je Armija RBiH borbenim vezivanjem srpske agresorske vojske u BiH bitno doprinijela odbrani Hrvatske u Domovinskom ratu. Odjek tih manifestacija ima karakter političke i moralne zaštite Bošnjaka u Hrvatskoj. Od izvanrednog je značaja za položaj Bošnjaka u Hrvatskoj korektno ponašanje značajnog dijela intelektualne elite u Zagrebu i širom Hrvatske prema BiH i Bošnjacima u Hrvatskoj.  Međutim, upravo zbog svjetline naprijed navedenih činjenica, razočarava što se u Hrvatskoj, čak uz učešće predsjednice Kolinde, organizirano izaziva i širi islamofobija raznim klevetama i subverzivnim pokušajima s ciljem da se oblate bošnjački lideri u BiH. To negativno utječe na tretman Bošnjaka i muslimana drugih nacionalnosti u Hrvatskoj. Značajan dio javnosti u Hrvatskoj osuđuje islamofobične izjave svoje predsjednice Kolinde, u vezi čega je zanimljiv komentar novinara Viktora Ivančića: “Koliko je istine u onome što Kolinda Grabar Kitarović laže? (…) Može se tvrditi da laži koje izgovara spadaju u najistinitija svjedočanstva o karakteru hrvatske države.” Kolindine islamofobične neistine izraz su istih ideoloških osnova po kojima policija Hrvatske, “poput zločinačke bande”, pljačka i zlostavlja migrante koji iz BiH pokušavaju preći u Hrvatsku. Za Bošnjake u Hrvatskoj bilo je uvredljivo što je ratni zločinac Dario Kordić dobio priliku da govori pred skupom studenata i drugih građana Zagreba u dvorani Studentskog doma “Stjepan Radić”. Međutim, ohrabruje što je grupa studenata spriječila zločinca Kordića da govori. Mediji pod kontrolom vladajućeg HDZ-a smatrali su da javni nastup Kordića nije incident, već da je incident što su ga studenti spriječili da govori.

 

Saradnja koju protiv BiH ostvaruju lider bh. Srba, ekstremista Dodik i lider bh. Hrvata Čović kod Bošnjaka u Hrvatskoj izaziva negodovanje, tim veće što je ta njihova saradnja intonirana iz Zagreba.Bošnjacima u Hrvatskoj manipuliraju političke stranke u borbi za glasove na izborima. Pridobiju utjecajne Bošnjake, a onda ih upotrebljavaju za jačanje svog glasačkog tijela. To je radio HDZ preko Zlatka Hasanbegovića. To radi gradonačelnik Zagreba Milan Bandić preko čelnika nekih stranaka i udruženja bošnjačke nacionalne manjine.Posljedica takvih utjecaja jeste marginaliziranje Bošnjaka u mjeri da nemaju svog predstavnika u Saboru Hrvatske, pa ih, iako su po brojnosti druga nacionalna manjina, zastupa Albanka Emina Lekaj Prljaskaj. Prema tome, Unija Albanaca u Hrvatskoj mnogo je bolje organizirana od bošnjačkih društvenih i političkih subjekata. Albanci se eksponiraju kao najbolje organizirana manjinska zajednica u Hrvatskoj. Tome doprinosi činjenica što albanski društveni i politički činioci u Hrvatskoj imaju najbolju saradnju s HDZ-om. Dakle, hrvatska desnica, pored ostalog i preko sebi lojalnih Albanaca, kontrolira bošnjačku manjinu u Hrvatskoj. To treba smatrati ponižavajućim s obzirom na činjenicu da Bošnjaka u Hrvatskoj brojčano ima značajno više nego Albanaca, koji su u prednosti, jer velikohrvatska politika nije asimilacijski usmjerena na štetu Albanaca, kao što je to na štetu Bošnjaka.

 

Maja 2019. godine u Hrvatskoj su provedeni izbori za Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba. Bilo je ukupno 112 bošnjačkih kandidata na pet kandidacijskih listi. Najbolje rezultate ostvarili su Harun Omerbašić i Armin Hodžić. No, apsolutnu premoć osvojila je lista Armina Hodžića, čime je on preuzeo vodstvo u najutjecajnijem manjinskom Vijeću u Hrvatskoj. Hodžić je najavio svoju kandidaturu za Sabor, dok se ostali mogući kandidati za sada ne očituju. Zbog činjenice da u aktuelnom Saboru Hrvatske nema Bošnjaka, te zbog hrvatskih težnji za “trećim entitetom” u BiH, po ocjeni Haruna Omerbašića, uslijedilo je da se Bošnjaci u Hrvatskoj “politički bude”.Odnosi Hrvatske prema BiH, posebno prema bošnjačkom narodu, opterećeni su ostacima ustaške, asimilacijske ideologije i politike koja je tokom Drugog svjetskog rata i kasnije, posebno tokom oružane agresije Hrvatske na RBiH, doživjela krah, što u intervjuu za Oslobođenje konstatira i historičar, akademik Ivo Goldstein. Iako je taj krah očit, ipak se uočava da asimilacijske ambicije vladajućih ideoloških i političkih snaga u Hrvatskoj protiv integriteta bošnjačkog naroda nisu sasvim iščezle. I dalje se ispoljavaju utjecaji da se Bošnjaci državljani Hrvatske izjašnjavaju kao Hrvati muslimanske vjere. Pojedinci koji su se tako nacionalno odredili politički su aktivirani i usmjereni s ciljem da privlače Bošnjaka u korist asimilacijske politike HDZ-a. U tom pogledu isticalo se djelovanje profesora Zlatka Hasanbegovića i Hide Biščevića, iako potonji, za razliku od Hasanbegovića, nema utjecaja na nacionalne i vjerske elite Bošnjaka u Hrvatskoj.

 

Na Tuđmanovo pitanje Biščeviću da li je musliman s malim ili velikim m, on je odgovorio da je musliman s velikim H. Takvi su Bošnjaci zaduženi da kritiziraju politiku SDA i politiku države BiH na čelu s Izetbegovićem, ustvari da propagiraju asimilacijske teze da su bh. muslimani nacionalno Hrvati, a ne Bošnjaci, da je Izetbegović kriv za ratne sukobe između BiH i Hrvatske, odnosno između Armije RBiH i HV (HVO). Opravdavaju ideje za podjelu BiH. Primjetno je i da dio udruženja bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj preuzima slične narative pa u svojim informativnim glasilima, ne bi li se dodvorili svojim pokroviteljima u hrvatskoj politici, zauzimaju negativne stavove prema bošnjačkoj politici u BiH i radikalne stavove prema Republici Turskoj i njenom vodstvu, posve na osnovama kritika koje upućuje dio intelektualne kvazielite u BiH. Štaviše, da bi ispunili ulogu koju im zadaje hrvatska desnica, donedavno ugledna bošnjačka udruženja u Hrvatskoj intenzivno započinju saradnju s bh. ljevicom koja u njihovim informativnim glasilima ispoljava negativan stav prema bošnjačkoj politici u BiH. Također, primijećen je narativ u kojem dio bošnjačkih predstavnika u Hrvatskoj, pod utjecajem hrvatske desnice, pokušava nametnuti tezu da se bošnjačka politika u BiH ne treba ni na koji način miješati u odnose hrvatske većine i bošnjačke manjine. Ovakve tendencije direktno odgovaraju hrvatskoj desnici koja pokušava narušiti i prekinuti odnose bošnjačke manjine s njenom maticom.           stav.ba