Svaka djevojka sanja o danu svog vjencanja, ali to nije velika promjena samo za nju i njenog odabranika.
Emir Tica iz Travnika svojoj je kcerki za njeno vjencanje napisao pismo u kojem je izrazio sve ono što jedan otac osjeca u takvom trenutku.– Kad se kcerka udavala rekla mi je da ja taj dan moram šutjeti. Vezani smo na jedan naš poseban nacin i nije se željela rasplakati kad je budem ispracao. Prihvatio sam, ali pod uvjetom da joj dok putuje u novi dom, napišem pismo. I tako je to ispalo – rekao nam je Emir cije je pismo rasplakalo cijelu regiju.
Ovdje ga prenosimo u cijelosti.
– Ej Sine… Došao je momenat za koji sam znao da ce doci od one davne novembarske noci kad si se rodila… I nije onakav kako sam ga zamišljao povremeno proteklu dvadeset i jednu godinu. Ono kao sad trebam nešto pametno da ti kažem… A za sve ove godine sam ti ustvari pokušavao to isto reci… Kad si ono u svojoj prvoj haljinici pala ispred zgrade i razbila koljena… Malo si zaplakala a ja sam te bodrio da ustaneš i ideš dalje… I kada sam ti obecao cokoladnu tortu na poklon ako uspiješ šutjeti dvije minute… A ti si onako ubjedljivo s razrogacenim ocima nakon pola minute rekla da ne možeš da šutiš jer ce ti oci iskociti… Kad su ti u vrticu dali lutku da te uslikaju s njom, a ti si je onako nevješto i nesigurno držala, znao sam da ceš jednog dana kad odrasteš ipak biti vješta za neke druge stvari… I uspjelo nam je … i kad daješ injekcije, i kad slikaš selfie i kad voziš dizela ide ti odlicno. Cacina škola… A što smo se svadali… Svadali smo se povremeno svih ovih godina i nikad pobjednika u toj svadi nije bilo, jer nekako su i moj jezik i tvoj jezik isto lajavi došli… Pa bi nas onda cudno svi gledali kad bi sve te naše neriješene svade smijehom završili shvativši da nismo isti, ali smo slicni toliko da ponekad boli… I sad nakon svega došao je onaj dan…
Onaj momenat za koji sam znao da ce doci od one davne novembarske noci kad si se rodila… A ja ti do sada skoro sve pametno rekao što sam znao… Odlaziš iz gnijezda u samostalni život… I nemam ti ništa novo reži što vec nisam rekao ali mogu da ponovim neke stvari… Kad sljedeci put padneš, možda necu biti blizu da tu pružim ruku ali stisni zube i ustani… Kada ti nekad neko sljedeci put bude tražio da šutiš… Uzmi onu istu cokoladnu tortu, opali ga posred lica, podboci se rukama i reci mu tako glasno ‘NECU’ da ga zaboli. I da znaš… mogu ti tamo neki govoriti da si nevješta i nestrucna i nesposobna i ovakva i onakva… Pusti ljubomorne neka se pate u svom neznanju i zavisti, digni glavu i u mimohodu pod ruku sa svojim covjekom prodi dalje… Ne daj da te dodirnu njihove tuge koje nose u sebi i ne znaju što ce s njima… I ne sijeci krivine.. Nikad ne sijeci krivine… Znam reci ceš da to nikad ne radiš… Ni nemoj… Stari ce ti sada ponoviti jednu istinu… Nikad kraci put nije bio brži… I nikad ni nece biti… I nemoj nikada ni radi koga stajati… I cekati…i gledati prema dolje…
Uvijek gledaj i idi naprijed i gore… A ako radi toga trebaš ponovo postati lajava onako kako sam te nekada ucio onda budi… Uvijek daj do znanja da postojiš… A s covjekom kojeg si izabrala… Znaš vec što cu ti reci… Razgovaraj… Uvijek i stalno… O svemu… Nikada nemoj ušutjeti s njim jer tišina nije sastavni dio ljubavi… Tišina je sastavni dio tuge… A ako nekad… Slucajno… Iz nekih nepoznatih razloga… Ponekad… Jednostavno ušutiš… Obavezno gledaj da šutite zajedno… I da kratko traje… I znaš… Kada smo svih ovih godina putovali zajedno govorio sam ti da je najljepši dio putovanja ustvari povratak… Sada ceš na bilo koju stranu imati povratak…Kada odeš dolje, dolazak da me obideš bice povratak kuci… Kada dodeš ovdje, odlazak dolje ce opet biti povratak kuci… Uspjela si da jedan san pretvoriš u život…di dalje, Sine… I sjeti se Mame i Starog ponekad… (Hayat / Foto: Ilustracija)