Boriš se, odgajaš djecu, kidaš svoje živce 20 godina ili cak i više, zbog cega?
Da bi te oni zaboravili cim pronadu svoje živote i skrase se? Imam 65 godina i živim sama. Dvoje djece, sin i kcerka imaju svoje živote daleko odavde, imaju svoju djecu i svoje probleme. Ne zovem ih, cekam da se oni mene sjete, a to se vrlo rijetko desi. Ove godine su mi i rodendan zaboravili cestitati. Nema veze, nisam im zamjerila.
Znam kako im je, i ja sam bila isfrustrirana u njihovim godinama. Previše sam kidala sebe brinuci se kako da ih odgojim i omogucim sve neophodno. Drago mi je što sam uspjela da ih i školujem i napravim dobre ljude od njih ali mi je žao što sam se toliko nervirala oko svega.
Zbog cega? Da bih sad bila sama i sjedila citav dan u cetiri zida cekajuci da mi telefon zazvoni da mi bar neko kaže “Sretan ti rodendan” i osjecam se tako šugavo i napušteno kao pas? Pa neka… Hvala vam. Mogu ja sve sama. Ja cu sebi uvijek naci hobi i držati pozitivnu stranu svojih misli.
A vi neka vam je Bog u pomoci. Molicu se da vam život ne dadne sudbinu kakva je mene zadesila. Molicu se da vas djeca ne zaborave, cak i ako ste uvijek bili tu za njih i pomogli im u svemu što so pomoci moglo, kao što ste vi mene zaboravili. Neka.. Ne zamjerim vam,piše Pult
Ali sjeticete me se kad me ne bude bilo. Sjeticete se i rodendana i svega, i tada ce vam proci kroz glavu svaka situacija u kojoj ste se ogriješili o svojoj majci. Majka vas je dovela tu gdje jeste, ona se ne smije zaboraviti tek tako. Ali neka… Dok sam živa bicu tu uz vas, bez obzira na sve.
haber.ba