Niti se bitke vode iz humanitarnih razloga, niti je Bitka na Neretvi vođena da bi se spasili ranjenici,

 već jezgro NOVJ-a, naročito Vrhovni štab, Centralni komitet i proleterske brigade. Oni su imali prioritet, a ne ranjenici, što se najbolje pokazalo tokom Bitke na Sutjesci, koji mjesec poslije, kada je centralna bolnica s najtežim ranjenicima ostavljena na milost i nemilost nacističkom okupatoru.

No, ovakva anahrona propaganda tek je uvod u prilog na čijem smo početku mogli vidjeti devetogodišnjeg dječaka kako s titovkom i petokrakom na glavi, majicom na kojoj piše “Titov pionir”, zastavom SFRJ okačenom o vratu i replikom kalašnjikova citira riječi Bate Živojinovića iz filma Neretva!

Tako postaje vidljiva i jasna veza između nekadašnje oficijelne komunističke propagandističke “historiografije”, pokušaja boljševizirane FTV da je legitimira i oživi te riječi indoktriniranog djeteta koje citira scene iz propagandnih filmova tzv. partizanskih vesterna.

Strašno je da se koriste djeca kako bi se očuvala u životu propaganda jednog totalitarnog sistema, a još je strašnije što to promovira javni servis kojeg uglavnom finansiraju Bošnjaci.

S druge strane, pokušajmo zamisliti da je na nekoj manifestaciji vezanoj za obilježavanje bitaka Armije RBiH neko devetogodišnjem djetetu u ruke tutnuo repliku automatskog oružja, obukao ga u majicu s likom rahmetli Alije Izetbegovića, na glavu mu stavio zelenu beretku i takvog ga snimio dok citira neku izjavu rahmetli Izeta Nanića, te o tome napravio afirmativni prilog na javnom emiteru.

Izazvalo bi to neviđenu medijsku oluju i harangu!

Vrištalo bi se o zloupotrebi najranjivijih i najmlađih, o kultu ličnosti, militarizaciji djece i omladine, paravojnoj obuci, Alijinim fundamentalistima, mudžahedinima, džihadistima i teroristima, nacionalizmu i fašizmu, radikalizaciji, sve ovisno o tome ko bi pljuvao i s koje pozicije.

Vjerovatno bi ambasade izrazile zabrinutost, možda bi se oglasio i visoki predstavnik, a najglasnije bi zapomagali oni kojima je u stvarnosti simpatična indoktrinacija devetogodišnjeg dječaka komunističkom propagandom. Ovako, nikom ništa, čak i aplauz.

Upravo to pokazuje da je danas javni prostor okupirala jedna glasna ideologizirana i profesionalizirana manjina, dok tiha bošnjačka većina živi u medijskoj okupaciji.