godine, saznaje Balkanska istraživacka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).Optužnica tereti Stevica da je u julu 2014. godine preko Granicnog prijelaza Pavlovica most otišao najprije do beogradskog aerodroma “Nikola Tesla”, a potom i do Moskve, te dalje do Rostova na Donu u Ukrajini, gdje se – kako se navodi u optužnici u koju je BIRN BiH imao uvid – s još nekoliko osoba iz BiH, pridružio paravojnoj i parapolicijskoj formaciji “Jovan Ševic”.BIRN BiH nije uspio dobiti komentar od Stevica. Nakon podizanja optužnice, on je za Nezavisne novine izjavio da u Ukrajini nije ispalio “niti jedan metak”.– Motivi mog odlaska u Lugansk bili su sasvim drugaciji od onih koje mi stavljaju na teret, jer sam tamo bio kao novinar i svjedok još jednog tragicnog sukoba medu bratskim slavenskim narodima – rekao je Stevic za Nezavisne novine i dodao kako namjerava napisati knjigu o dogadajima kojima je svjedocio u Ukrajini.Stevic je u tom razgovoru objasnio da je pokušao s jednom novinskom agencijom dogovoriti da izvještava s ukrajinskog fronta i da u tome nije uspio pa se samostalno uputio u Ukrajinu, te je kazao kako je to bio “jedini nacin da dode na prostor gdje su se vodila ratna dejstva”.– Tamo sam zadužio oružje, prije svega zbog licne bezbjednosti, ali ga nikad nisam koristio. Tacnije, nisam ispalio niti jedan metak. Moja oružja su duh i olovka, i u to se može uvjeriti svako ko procita moje knjige i pjesme – rekao je Stevic.

 

Tužilaštvo BiH u optužnici protiv Stevica navodi izjave svjedoka o tome kako je on na teritoriji Luganjske oblasti “bio obican vojnik” i da je “na punktovima vršio kontrole saobracaja, vozila i ljudi”, za šta je dobijao platu od 500 eura mjesecno.Stevicu je u odlasku u Ukrajinu pomogao “Ravnogorski pokret”, navodi se u optužnici.Bratislav Živkovic iz “Ravnogorskog pokreta” putovao je iz Beograda s grupom dobrovoljaca u kojoj je bio Stevic, navodi se u optužnici.U optužnici stoji da je grupa isprva bila smještena u odmaralište na obali Dona i da su u Rostovu zatekli aktiviste ruske dobrovoljacke vojske i privatne firme koja je tražila “obezbjedenje humanitarnih konvoja”. Dobrovoljci iz Rusije su, navodi se u optužnici, tražili dobrovoljce za ratovanje u Donjecku i Luganjsku, i grupa od 15-ak ljudi je iz Rostova otišla u bazu “Novoruske vojske koja je nosila naziv ‘Krim’ te da su u bazi dijeljeni uniforme i oružje”, a Stevic je zadužio pištolj. Stevic se u Luganjskoj oblasti zadržao oko dva mjeseca.

Optužnica navodi kako je Stevic tužiocima kazao da je u Ukrajinu išao kao novinar i književnik i da mu je komandant jedinice i lokalnog kozackog atamana to i odobrio.U razgovoru za Press prije nekoliko godina Stevic nije spominjao novinarski posao. On je tada objasnio kako je došao u Ukrajinu i da je u razgovoru sa zarobljenicima rekao kako nije došao da ratuje, “vec da širimo ljubav i zajedništvo medu slovenskim narodima”.

 

– Želju da odem u Ukrajinu sam dobio još na proljece 2004. godine, kada se tamo dešavala ‘narandžasta revolucija’, a lijepa Julija Timošenko bljuvala takvu vatru protiv Rusije da bi je se postidio najgrdi slovenski dušmanin. Za mene kao Jugoslovena, panslavistu i humanistu to nije bilo prihvatljivo, medutim otišao sam u Lugansk tek deceniju poslije uz pomoc kozackih udruženja i u sastavu družine cetnika pod komandom Bratislava Živkovica. Oni su malo ranije boravili na Krimu, kada se to poluostrvo poslije referenduma odvojilo od Ukrajine i prikljucilo Rusiji – kazao je Stevic.U tom razgovoru za Press on je izjavio da su u jedinici bili i drugi “vojni profesionalci” iz drugih zemalja.– Cijela dva mjeseca smo bili pod artiljerijskom vatrom, cuvajuci bitne strateške položaje u stepama koji presijecaju jedan gasovod. Bilo je borbi, ali ne tako strašnih kako se u medijima predstavljalo. I Rusi su nas ‘štedjeli’. Bilo im je drago što smo tu s njima. Jedini negativan odnos prema nama su pokazivali Kavkasci i Ceceni koji su muslimani – rekao je Stevic za Press.Viši sud u Beogradu je kroz nekoliko presuda borcima iz ove zemlje utvrdio da su pripadnici jedinice “Srpski husarski puk” ucestvovali u cuvanju postrojenja u Ukrajini.U presudi Višeg suda u Beogradu iz 2015., kojom je jedna osoba osudena na godinu dana uslovno, navodi se kako je osudeni “bio svestan da je njegovo delo zabranjeno, na taj nacin što se kao dobrovoljac prikljucio proruskim grupama na prostoru istoka Republike Ukrajine u sastavu paravojne formacije ‘Srpsko-husarski puk’ gde je zadužio vatreno oružje automatsku pušku AK-74 sa 2 do 5 okvira municije sa kojom je vršio poslove obezbedenja objekata-komande brigade ‘Oplot’ koja je bila pod komandom Nove Rusije”.

 

U drugoj presudi, gradanin Srbije je proglašen krivim jer je kao clan ovog puka na istoku Ukrajine na kontrolnim punktovima “kontrolisao vozila i lica, vršio utovar i istovar iz vojnih magacina, cuvao štab i išao na poligon da vežba gadanje i vojnu taktiku sa borbenim vozilima, pa je tako indirektno ucestvovao u oružanim sukobima”.Sudovi u Srbiji su od 2015. osudili 30 osoba jer su se borile na strani proruskih jedinica u Ukrajini. Svi osudeni su postigli sporazume o priznanju krivnje koji su, za vecinu njih, rezultirali uslovnim kaznama u trajanju od oko godinu dana. Trojica pocinitelja su osudeni na šest mjeseci kucnog pritvora.Pored osudenih, još 16 državljana Srbije je u susjednoj zemlji optuženo za ucešce u borbenim aktivnostima u Ukrajini. Gavrilo Stevic prvi je u BiH optužen za ratovanje u Ukrajini, dok su za ratovanje u Siriji – ili planiranje i poticanje odlazaka na ovo ratište – osudene ukupno 24 osobe na oko 50 godina zatvora.   saff.ba