Preko je trava zelenija. Tako se kaže.

No, šta je prava istina. U medijima se pojavila ispovijest jednog gastarbajtera sa naših prostora.  “Umoran sam više, kad god dođem u domovinu osjećam se kao bankomat, svi od mene nešto traže, toliko raširenih dlanova, pogleda i molbi. Kao da nama na granama rastu. Muka mi je od rođaka koje nisam znao, od članova porodice kojima sam odjednom važan. Svi me žele pozdraviti, zagrliti i ogrebati se barem za njemačke slatkiše. Kao da u Bosni slatkiša nema.

Starog BMW-a, kog sam kupio polovnog i držao ga u garaži od prošlog ljeta i posjete domovini, jer na posao, tamo u Njemačkoj, idem isključivo vozom, a na pijacu biciklom, dobro sam izglancao. Kupio sam nove felne i navlake za sjedišta, tako da sam ga ‘napucao’, pa izgleda kao nov.

Žena i djeca su pokupovala hrpu majica, suknji, pantalona i još nekih drangulija na rasprodaji, pa su, po ćkerkinom nagovoru, pobacali plastične vrećice, a kupljene stvari sve fino prepakovali u neke ukrasne i poskidali cijene, tako da se ne vidi koliko smo sve platili. Uzeli smo svu godišnju ušteđevinu, žena se malo uvalila i u crveno na kartici, pa smo prije dvije nedjelje došli ovdje na očevinu, da se kao odmorimo, a onda, da se vratimo praznih džepova.”

Ovako je svoju priču za “Al Džaziru” počeo jedan Bosanac koji je odlučio podeliti nevolje koje većina pripadnika dijaspore iz BiH proživljava kada dođe u domovinu.

“Svakog mjeseca šaljemo u Bosnu pare, jer više od polovine rodbine je nezaposleno, a i ono malo što ih radi ili prima penziju, kao da ništa i ne primaju. Oni u nas gledaju kao u neke čarobnjake i ja im tu sliku ne smijem pokvariti. Nekad sam pokušao da kažem kako teško radim, ali ovi moji kao da su gluhi, nikada to ne čuju. Oni misle da meni tamo u tuđini pečene kokoši padaju s neba. Ne nabijam nikome na nos, ali pomalo sam umoran od svega, od toga da sam postao bankomat iz kog se izvlači lova”, rekao je muškarac koji je želeo da ostane anoniman.

Naveo je i kako neki drugi njegovi sunarodnici, koji također rade u inostranstvu, prije odlaska na godišnji u Bosnu dižu manje kredite kako bi mogli biti ono što od njih ‘mahala’ očekuje da budu i kako bi mogli pomiriti nezasite apetite svoje uže i šire rodbine.Godišnje dijaspora u BiH šalje oko 1,75 milijardi eura što je 30 odsto BDP-a te zemlje.

“Vole nas samo dok dajemo pare, a inače smo za njih seljaci, papci. Smiju nam se iza leđa. Nisam jednom čuo kako, kad ulazimo u kafić, kažu: ‘Uuu, eto dijaspore, vidi im opreme!’, misleći na to kako se odjevamo. Nekad ustanu pa odu, a nekad ostanu i glasno komentaišu naš naglasak, kad ubacimo neku stranu riječ”, žali se Adnan, a koji je, nakon zadnje loše epizode prilikom “odmora u domovini” odlučio da ne dolazi neko vrijeme.  pressmediabih.com