Socijalističke vlasti u SFRJ su po raznim osnovama od kozaračkih vakufa u periodu od 1945. do 1991. godine 

otuđile 742.534 m2 (742,5 dunuma) vakufskog zemljišta što je predstavljalo oko dvije trećine (2/3) ukupnog posjeda. Kozarački vakufi su po posnivanju novonastale Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije  u svom posjedovnom  gruntu imali 1.107.857 m2 zemljišta, te 48 objekata za razne namjene, dok su nezavisnost Bosne i Hercegovine dočekali sa ukupno 496.409 m2 zemljišnih parcela.U ovom periodu su u različitim okolnostima u potpunosti nestali džemati: Dervišagići, Kararići i Bešića Poljana, koji su do Drugog svjetskog rata imali svoje mesdžide i stalne imame.

Panorama Kozarca (džamije na slici: Mutnička, Brđanska i Gradska)

Sa druge strane, u toku SFRJ zabilježena je izrazito pozitivna svijest

Bošnjaka ovog područja spram vakufom tako da su džematlije kozaračkih džemata i u ovom teškom vremenu uvakufile veliki broj parcela koji prema zemljišnim knjigama ukazuje na površinu od 131.086 m2 novih vakufskih površina. Ukoliko analiziramo navedene podatke onda možemo ustanoviti da su socijalističke vlasti u SFRJ u periodu od 1945. do 1990. godine od prethodnog  posjeda u zemljištu od 1.107.857 m2  po raznim osnovama od kozaračkih vakufa u zbiru otuđile 742.534 m2 što je predstavljalo oko dvije trećine (2/3) ukupnog vakufskog posjeda

Izgradnja Trnopoljske džamije-učesnici 1971. (foto hadži Denijal Dergić)

Pored poklanjanja novih vakufskih parcela Kozarčani su svojim radom i materijalnim žrtvovanjem uveliko očuvali i unaprijedili vakufe u toku SRFJ. U ovom vremenu su podignute džamije koje ranije nisu postojale i to u Gornjim Jakupovićima i Hadžićima. U Trnopolju (nekadašnjim Trnjanima) je izgrađena nova džamija u naseljenijem dijelu džemata.

Trnopoljska džamija (foto hadži Denijal Dergić)

Izgrađen je jedan mesdžid koji ranije nije bio u zaseoku Alići-Forići (današnji Kamičani II) na području džemata Kamičani. Mesdžid je izgrađen na novom vakufskom dobru, a za njegove potrebe je poklonjeno 17.739 m2 zemljišta. Na starim temeljima su podignute nove džamije u Brđanima i Kevljanima.

Kevljanska džamija

Napravljene su  nove džematske kuće u Kalati, Trnopolju i Gornjim Jakupovićima. Podignuta je nova zgrada medžlisa na vakufu Smail-ef. Karabašića u Kozarcu. Džamijama u Kalati[1] i Kamičanima[2] su dograđene betonske munare, umjesto dotadašnjih drvenih, a iste su u potpunosti adaptirane.

Kamička džamija

Pored prethodnih sjajnih činjenica o ljudskoj požrtvovanosti u jednom teškom vremenu socijalistička ideologija i uređenje države po standardima nadahnutim ateizmom bit će najjači udarac koji je kozaračke vakufe dotakao u njihovoj povjesti. Novi val agrarne reforme uz nacionalizaciju i niz pogubnih zakona doprinijet će velikom gubitku vakufskih nekretnina koje smo već spomenuli. Zbog toga je potrebno svakom od uočenih načina uzurpacije vakufske imovine na ovom području posvetiti posebnu pažnju.

Otuđenja usljed agrarne reforme

Kozarački vakufi su, poput svih ostalih na našem podneblju, veliku uzurpaciju doživjeli odmah nakon Drugog svjetskog rata i to agrarnom reformom. Njenom sprovedbom nisu pogođeni svi kozarački vakufi jer usljed njihovog mnoštva nije ih bilo mnogo koji su imali više od 100.000 m2 u svom posjedu.

Oduzimanje zemljišta po ovom osnovu je najviše naštetilo vakufu džamije u Kamičanima u čijem posjedu je bilo 284.305 m2. Tako je oduzet najveći dio vakufa zvanog Čolića Urije. Ovaj vakuf je u jednoj parceli imao 187.845 m2. Oduzeto je 174.276 m2, a ostavljeno u vakufskom posjedu 13.569 m2 s kojim džemat i danas raspolaže. Na oduzeto zemljište naseljeni su uglavnom Ukrajinci, grkokatoličke vjere, gdje su im od uzurpiranog vakufa raspodijeljene veće zemljišne parcele na kojima su vremenom izgradili imanja.

Drugi vakuf kojeg je oštetila agrarna reforma je bio onaj Brđanske džamije, koji je raspolagao sa 252.930 m2 zemljišta. Od njega je oduzet šumski vakuf na Mrakovici zvan Mehanova Kosa koji je u jednoj parceli imao 186.430 m2. Vakufu je ostavljen dio od 30.000 m2.

Treći vakuf kojeg nije zaobišla agrarna reforma je vakuf zvan Pašini Konaci koji je u jednoj parceli imao 233.400 m2, dok je u još jednoj odvojenoj parceli imao 23.380 m2. Bez obzira što je ovaj vakuf sa jednakim dijelovima pripadao peterima kozaračkim džamijama, od kojih četiri u svom ukupnom posjedu ionako nisu imale više od 100.000 m2, od njega je oduzeto ”spornih” 133.400 m². Ovo se desilo jer su vlasti pomenuti vakuf tretirale kao zaseban bez obzira na broj njegovih korisnika ili stvarnih vlasnika.

Vakuf Kalatske džamije je agrarna reforma oštetila po dvostrukim parametrima. Naime, ovaj vakuf je posjedovao 145.349 m2 računajući i udio u vakufu Omer-paše Latasa. Tako je ovaj vakuf oštećen gubitkom 2/5 posjeda zvanog Pašini Konaci u kojem je izgubio 26.690 m2 svoga udjela. Međutim, još uvijek je posjedovao više od 100.000 m2, tako da mu je oduzeta i parcela zvana Bara-Počasbina u Brđanima čija je površina bila 25.700 m2.

Na kraju, po osnovu agrarne reforme kozaračkim vakufima je oduzeto 489.806 m2 zemljišta.

Otuđenja usljed nacionalizacije

Naredni veliki atak na vakufsku imovinu se desio usljed nacionalizacije, 1958. godine. Kozarački vakufi su ovog puta bili na udaru zbog posjedovanja atraktivnih građevinskih zemljišta. Tako su nacionalizacijom bili blaže pogođeni vakufi džamija u Gradu i Mutniku. Ovim vakufima su oduzete manje građevinske parcele u samom centru Kozarca.

Vakufu džamije u Deri je oduzeto „Bešića mezarje“ čija je površina bila 1940 m2, a koje se, također, nalazilo u samoj kozaračkoj čaršiji. Na ovoj parceli nije tokom SFRJ izgrađen nikakav objekat, pa je isti vraćen u posjed vakufu nakon posljednjeg rata.

Od vakufa džamije u Brđanima oduzeta su po istoj osnovi parcele koje nisu bile u gradskoj sredini. Na manjoj, koja se nalazila na prostoru džemata, izgrađen je društveni dom. Nacionalizovani su i opreostali dijelovi vakufa Mehanova Kosa i Pašini Konaci u korist Nacionalnog parka Kozara.[3]

Međutim, najveću vrijednosnu štetu od nacionalizacije pretrpjeo je vakuf džamije u Kalati. Ovaj vakuf je imao veoma značajan broj parcela koje su je nalazile u donjem dijelu kozaračke čaršije. Tako je ovom vakufu oduzeto više parcela ukupne površine 12.142 m2. Na dijelu parcela džematskog mezarja zvanog Trzan, izgrađen je objekat škole. Na ostalim parcelama ovog mezarja su izgrađene poslovnostambene zgrade, te je formiran jedan manji sokak sa privatnim kućama koje su dodjeljene određenim državnim službenicima. Prema svjedočenju Teufik-ef. Hadžića, rahmetullahi alejh, jedan dio porodica je samoinicijativno iz mezara iskopao svoje umrle i prenio njihove ostatke na druga mezarja na području Kozarca, dok je veći dio mezarja samo bagerima izravnat i na njemu su vremenom podizani školski objekti. Nišani, koji su ostali na parceli, su ugrađeni u školske temelje.

Trg ispred sadašnje OŠ Kozarac na kojem je bio dio džematskog mezarja Trzan

Na drugoj parceli, koja se nazivala Mezarluci, nije u toku SFRJ izgrađen niti jedan objekat, tako da je ovaj posjed vraćen svojoj namjeni nakon rata i sada je na njemu aktivirano džematsko mezarje džemata Kalata.

Sve nekretnine koje su kozaračkim džematima oduzete usljed nacionalizacije su otuđene bez da je za to vakufu isplaćena bilo kakva nadoknada u ime toga.

• Otuđenja po osnovu zakona i odluka općinskih i državnih organ

Po osnovu većeg broja zakona koji su doneseni u SFRJ[4] vršena je otimačina vakufskih nekretnina. U trenutnim okolnostima nije lahko utvrditi po osnovu kojih je sve zakona jugoslovenska vlast uspjevala oštetiti kozaračke vakufe jer Medžlis Islamske zajednice Kozarac ne posjeduje kompletnu dokumentaciju o tome.

Bez obzira na trenutne nemogućnosti spoznaje konkretnog zakonskog utemeljenja uzurpacije značajnih vakufskih posjeda na području Kozaraca možemo na ovom mjestu naznačiti da je kozaračkim vakufima oduzet značajan broj nekretnina po raznim osnovama koje nismo prethodno pobrojali.

Vakuf Mehmed-bega, koji je pripadao džamiji u Kamičanima, a koji se nalazio u Hadžimehtiću (današnjem Petrovom Gaju) sa površinom od 44.300 m2, vlasti su prodale putem licitacije na kojoj su samo mogli učestvovati pravoslavci. Istina, novac od licitacije je predat vakufu koji je od njega kupio nove nekretnine na području Gariba sa površinom od 17.383 m2. Slično se desilo i sa džematskom kućom Gradske džamije koja je prisilno oduzeta i prodata jednom muslimanu.

Posebna uzurpacija vakufa se desila po osnovu određenih općinskih odluka na osnovu kojih su sva kozaračka vakufska mezarja postala vlasništvo općine Prijedor. Upravu nad mezarjima su preuzele mjesne zajednice. Tim činom kozaračkim vakufima je bilo oduzeto 64.346 m2. Međutim, ova mezarja su nakon rata odlukama općinskih vlasti ponovo u zemljišnjim knjigama upisana na prethodne vakufe kojima su i ranije pripadali.

_____________________________________

[1] Hasan Škapur, „Džamije Kozarca“, str. 47.

[2] Teufik Hadžić, „Svečano otvaranje džamije u Kamičanima-Kozarac“, Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ, Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ, Sarajevo, 1964., br. 3-4, str. 48.

[3] T. Hadžić, Džamije i džemati Kozarca, str. 18.

[4] Vidi: Mr. Senad Ćeman, Vakufi i fondacije, El-Kalem, Sarajevo, 2011., str. 156-160.

                 medzliskozarac.ba