Kozarac, prije Kozara, i pod njim varoš, bijaše znameniti grad u Sanskoj župi. Podor grada vidi se u Kozarcu. Godine 1518.
Kozarac je u turskoj vlasti. Sve do pod konac 17. stoljeća nema o Kozarcu nikakvih vijesti. Tek kada su Turci izgubili Kostajnicu, postaje Kozarac sijelo kadiluka i kapetanije. Sredinom augusta 1717. zauzeli su ga carevci na kraće vrijeme. Iza toga je grad temeljito popravljen i proviđen s 12 topova. Pri provali Austrijanaca u Bosnu 1737. osobito se istakao u obrani Kozarca IBRAHIMAGA MEMKOVIĆ. Među vođama pobune na Krajini 1778. bio je i IBRAHIMAGA KULAŠ iz Kozarca. Gradskom je posadom zapovijedao dizdar. Posada je primala plaću od prihoda visočkog kadiluka. Godine 1838. ustanovljeno je da je potrebno grad popraviti, ali kako grad nije potreban, odlučeno je da se napusti. Godine 1833. bilo je u gradu 6 dobrih topova, piše HAMDIJA KREŠEVLJAKOVIĆ u radu Stari bosanski gradovi (Sarajevo, 1953). VJEKOSLAV KLAIĆ bilježi 1878. tek to da je Kozarac “varoš sa zapuštenom tvrđavom, u vrlo lijepoj i plodnoj ravnici” te da broji 2-3 hiljade žitelja.
Prijedor se, po Kreševljakoviću, spominje kao palanka prvi put u popisu onih mjesta u turskoj Hrvatskoj, što ih poharaše hrvatske čete između 1693. i 1696. godine. Grad je stajao na jednom ljudskom rukom načinjenom otoku na desnoj obali Sane, kao ono u Kulen-Vakufu, a sazidan je za vlade sultana MAHMUTA I (1730 – 1754). U gradu su bile tri kule: Gradska, Grozdanićeva i Šuplja, ispod koje je bio ulaz. Posadom je zapovijedao dizdar. Prije septembra 1809. premješten je iz Prijedora dizdar Alija s većim dijelom posade u Dubicu. Kako je zbog toga ostao u Prijedoru mali broj čuvara, to je bosanski vezir IBRAHIM HILMI-PAŠA o tome izvijestio Istambul i predložio da se postavi 40 čuvara s jednim agom, što je odobreno, budući da je Prijedor važan grad i na udaru.
Prijedorski je grad napušten 1851, a porušen iza 1878. godine. Od polovine 18. stoljeća sjedio je u Prijedoru i kapetan. Godine 1833. bilo je u Prijedoru 15 topova, od toga dva neispravna. Klaić piše da je krajem 19. vijeka Priedor (Pridor) lijepa varoš sa slabom tvrđavom, na vrlo ugodnoj ravnici uz desnu obalu Sane, preko koje vodi drven most. Brojao je 600 kuća i to “420 muhamedovskih i 180 pravoslavnih”, a žitelja je bilo “3200 i više”. U knjizi Bosna (Zagreb, 1878) Klaić bilježi da “muhamedovci imaju 3 džamije i 3 mejtefa, a pravoslavni svoju župu i pučku školu”. Pošto je Sana plovna kod Prijedora, kaže Klaić, to je promet po Sani do Novoga, i dalje po Uni i Savi veoma živahan. “U samom Priedoru ima do 80 velikih lađica, koje iz Turske Hrvatske izvoze žito i gvoždje do Novoga, pače i dalje do Siska, Biograda, Pešte i Đurđeva. Vraćajuć se kući, dovoze trgovci na istih lađah sol, rakiju i drugu robu”, piše Klaić. zurnal-hrast.net