KOZARAC Zbog jela maksuz se dolazilo iz svih krajeva Jugoslavije: 

Ne blijede sjećanja na idiličnu kafanicu, rijeku ljudi koja u svako doba dana ili noći stiže na kvrgušu, Nasiha i Enis kažu da recept ne kriju, ali da drugima jelo ne ispadne dobro kao njima, Mnogi tvrde da još niko u Bosni nije nadmašio čuvenu Babinu kvrgušu, autohtono kozaračko jelo, zbog koje se davnih šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća maksuz dolazilo u Kozarac kod Prijedora. Doduše, i danas se pravi ista, ali u kućnom ambijentu porodice Enisa Blaževića, Babinog sina. U kući koja je sagrađena tamo gdje je nekad bila čuvena Babina kafanica, prvo „Lovac“, pa onda sasvim logično ona „Kod Babe“.

Zagreb i Beograd

- Moj rahmetli otac Husein, koji je bio poznatiji kao Babo, bio je šumski radnik. Ali, kada je otvorio kafanu, kod njega se jela najbolja kvrguša na prostoru bivše Jugoslavije. I to je njegov specijalitet – priča Enis, koji danas s porodicom živi u Švicarskoj. Kada je otac počeo praviti kvrgušu, Enis je imao tek osam godina. No, sjećanja na idiličnu kafanicu, rijeku ljudi koja u svako doba dana ili noći stiže na kvrgušu ne blijede. Ako su, recimo, išli iz Zagreba prema Beogradu, onda skrenu do mog Babe na kvrgušu, pojedu je pa na put dalje. Ili samo navrate i kažu neka bude u toliko sati pečeno, mi dolazimo. Nije bitno da li je to bilo tri ujutro. On probudi majku, naloži se vatra i stavlja kvrguša - priča Enis.Dodaje da je tajna te kvrguše bila i u domaćem kajmaku, koji je Babo svaki obavezno probao da slučajno ne kisi, a i tepsija je morala biti dobro zagrijana.

Bez struje

- Kvrguša se morala okretati u tepsiji i za 15 minuta bila bi pečena. Moj otac imao je i svoje domaće piliće. Pa kad gost dođe, on ga odvede da mu pokaže ono koje želi u kvrguši. Godišnje se trošilo 70 do 80 metara drva, jer kvrguša nije na struju. U restoranu niko nije radio osim moje majke Hanče i sestara - priča Enis.  Porodični recept tako je ostao u Blaževićima. Enisova supruga Nasiha kaže da recept ne kriju.Tepsija mora biti dobro zagrijana- Nemam šta kriti, ali nikad nikom, ma koliko objašnjavala, ne ispadne isto. I sad je obavezno pravimo, gostima, porodici kad se okupljamo. A ima nas mnogo - kaže Nasiha, koja je u 43 godine braka s Enisom stekla četiri kćerke i šestero unučadi.

 

Planovi za novi restoran

Enis kaže da u vrijeme kada je njegov otac u restoranu počeo praviti kvrgušu, tada to jelo nije bilo zaštićeno. - A sada kada bi otvorio restoran, onda bi je zaštitio. Imam unuka Adija, koji je u Švicarskoj završio ugostiteljsku, pa ako bi prihvatio, onda bismo ovdje u Kozarcu otvorili restoran, jer već imam i poslovni prostor - kaže Enis.