Merkel je bila zainteresovana za “mir na evropskoj periferiji i sigurnost njemačkih investicija, ali ne baš puno za demokratiju”  Štampa na njemačkom jeziku je nizom članaka i analiza propratila oproštajnu posjetu Angele Merkel Zapadnom Balkanu. Bez obzira na sve simpatije prema njemačkoj kancelarki, "ona je simbol jednog vremena, koje je prošlo“. Dobrodošlicu je njemačka kancelarka, kako piše Andrej Ivanji za berlinski Tageszeitung (TAZ) dobila već na nebu. Šest MIG ova Vojnog vazduhoplovstva Srbije pratilo je njen avion.

Autoput je bio ukrašen zastavicama Njemačke i Srbije i plakatima na kojima je pisalo: „Dobro došla, kancelarko Merkel”. Bio je to 16-ti susret u 9 godina sa Vučićem, od kako je on na kormilu Srbije. Samo su tokom korone morali razgovarati video-linkom. 

“Kad god mu je trebalo, Vučić je mogao računati sa podrškom “njegove prijateljice Angele”, kako ju je uobičavao nazivati. Podignutog prsta govorio je Srbima da se trebaju ugledati na Nijemce, držao tirade o protestanskoj radnoj etici i Maxu Weberu”, navodi se u članku i dodaje: “Kancelarka je sa svoje strane odnos sa Vučićem opisivala kao otvoren i pun povjerenja. Nisu bili istog mišljenju u svemu, posebno u pogledu nezavisnosti Kosova, ali šta da se radi”, piše TAZ i dodaje kako je posjetom Beogradu, gdje je i prenoćila, Merkelova ukazala počast Vučiću. Tim prije što se sa premijerima ostalih balkanskih zemalja susrela tek naredni dan u Tirani.

„Čisto protokolarno ona se trebala sastati sa premijerkom Srbije Anom Brnabić, ali zna se ko je šef u Srbiji, voljeni narodni vođa, oko kojeg se sistematski gradi kult ličnosti i koji se stavlja iznad ustava i zakona i koji od parlamenta, vlade, pravosuđa…pravi vic. To je, u najmanju ruku, mišljenje opozicije i ono malo medija koji izvještavaju kritički. U Parlamentu Srbije nema nijedne opozicione partije. To njemačka kancelarka dobro zna, pa ipak se godinama dala uprezati u prijateljicu Angelu: stabilokratija ispred demokratije – to je očito bio pragmatični moto Merkeline politike na Zapadnom Balkanu”, piše Andrej Ivanji u tekstu za TAZ.

„I mamica zna ko je u Srbiji bos”, nastavlja se dalje u tekstu i ukazuje kako se Srbija godinama razvijala u „text-book autokratiju” ili po definiciji američke NGO FreedomHouse u „hibridnu demokratiju”. Navodi se i kako državne institucije i većina medija slijede samo interese Srpske napredne stranke (SNS), sa Vučićem na čelu. „U zemlji sa 6,9 miliona stanovnika, SNS, u kojoj vlada željezna disciplina, ima 750.000 članova. To je armija, u kojoj svaki vojnik ima sveti zadatak - da veliča i slavi Vučića. Čini se da to nikome u njemačkoj vladi nije zasmetalo. Pa njemačkim firmama u Srbiji je jako dobro”, zaključuje Andrej Ivanji u tekstu zaTageszeitung iz Berlina.

Merkelino “Ne!” Trumpovoj politici razmjene teritorija

Isti list donosi i tekst Ericha Rathfeldera u kojem piše da Angela Merkel, i pored svih kritika, u stanovništvu zemalja Zapadnog Balkana uživa poštovanje i simpatiju. Ta pozitivna slika vezana je uz činjenicu da je Merkel dala regionu perspektivu učlanjenja i EU-integracija i da od toga nikada nije odustala, čak i ako joj nije uspjelo da napravi pomak. Pozitivnu sliku je ostavila njena podrška makedonskoj demokratskoj opoziciji. Uz to, Merkel je 2010. prisilila vođstvo u Srbiji da započne pregovore sa Kosovom, mada njen uticaj nije bio toliki da ostvari jedinstvenu poziciju u EU po pitanju Kosova.

„U sjećanju je ostalo i njeno NE! Trumpovoj politici i njegovom prijedlogu razmjene teritorija između Srbije i Kosova, tako da se održalo načelo o nepovredivosti granica, koje je prihvaćeno i u EU. Nije samo BiH profitirala od toga, s obzirom na želju srpskih nacionalista da ujedine RS sa Srbijom”. No, Merkel je, kao mnogi drugi zapadni političari/ke „potcijenila snagu nacionalizma” u regionu. Zapad je građanski pokret, demokratsku opoziciju i one koji su pružali otpor „odbacivao kao nevažne”. Ni Merkel nije dovoljno energično regovala na gušenje slobodnog mišljenja, hapšenja novinara, ugnjetavanje opozicije, seksualnih i drugih manjina u Srbiji i regionu”, piše TAZ i nastavlja:

“Kada je Putin počeo ne samo politički već i vojno pomagati Srbiju, to jedva da je privlačilo pažnju. Ruske tajne službe bile su uključene u antizapadne pokušaje puča u Makedoniji i Crnoj Gori a aktivni su i u bh. entitetu Republici Srpskoj. I Turska i Kina, s obzirom na politički vakum, pokušavaju osnažiti svoje pozicije na Balkanu. Zapadnim sagovornicima je promaklo da nacionalisti nastavljaju da provode svoje dugoročne ciljeve ne samo u Srbiji. To je posebno vidljivo u BiH. „Negiranje zločina i propagiranje istorijskih laži kojima se od zločinaca prave heroji mnogi su zapadni političari i diplomate prihvatali. Njihovo nepoznavanje istorije, naivnost i doboroćudnost su nacionalistički orjentisani političari nemilosrdno iskoristili…”, piše Erich Rathfelder u tekstu za Tageszeitung.

Respekt prema Angeli Merkel

„Sada se Aleksandar Vučić i Edi Rama dobro razumiju. U vremenima, kada se zbog Kosova gotovo nisu htjeli ni rukovati, bili su istog mišljenja u respektu prema Angeli Merkel”, piše Neue Zürcher Zeitung. List navodi kako se kancelarka zahvalila na tome oproštajnom posjetom Beogradu i Tirani, gdje se susrela i sa predsjedavajućim Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, premijerima Kosova, Crne Gore i Sjeverne Makedonije. No, Zapadni Balkan nikada nije bio spoljno-politički prioritet njemačke kancelarke. Pa ipak nije joj bilo svejedno, šta se dešava u regionu.

Službeni Berlin još uvijek podržava daleki cilj – učlanjenje zemalja Zapadnog Balkana u EU. Ali, realizacija tog cilja u doglednom vremenu je „iluzija”, dodaje švajcarski list. NZZ se osvrće na Berlinski proces, kojem je Merkelova udahnula život 2014. godine ali koji je dao „mršave rezultate”: ukidanje roaminga i institucionalizovanu razmjenu mladih. S obzirom da je ova regija bila poprište ratova, za nju kao i za mnoge druge političare prioritet je bio stabilnost. „Taj cilj je umnogome ostvaren”, piše NZZ.

“Ali, važna pitanja ostala su neriješena. Dijalog Srbije i Kosova nije dao rezultate a u nekim drugim zemljama bilježe se pogoršanja. U BiH i Crnoj Gori se etnička raznovrsnost zloupotrebljava za političke igre. U proljeće se čak pojavio anonimni prijedlog za promjenu granica po etničkim kriterijima. Nakon hapšenja Mladića, Srbija se nadala bržem putu ka učlanjenju. Ali Merkel je insistirala na priznanju Kosova, što je i sada tabu u Srbiji. Zbog srpsko-albanskih antagonizama udvaralo se Vučiću i Rami, bez obzira na autoritarne tendencije u načinu njihovog vladanja. Demokratska opozicija zamjerala je Merkelovoj što je otvoreno snažila Vučića. Sve dok postoji unutrašnjo-politička stabilnost i spoljno-politička proračnatost, političkim vladarima se progledavalo kroz prste u pogledu nedostataka u oblasti pravne države. Njemačka je glavni investitor u Srbiji. Dobavljač u automobilskoj industriji Leoni otvorio je u Srbiji svoju četvrtu fabriku i spada u najvećeg poslodavca u Srbiji.”

Pa ipak, više resursa se odlijeva nego što se ulijeva u zemlju, citira NZZ Dušana Reljića iz Fondacije za nauku i politiku. “Spoljno-politički deficit 6 država Zapadnog Balkana u odnosu na EU je tokom protekle decenije iznosio 100 milijardi eura. Tome treba pridodati desetine hiljada ljudi koji svake godine napuštaju Balkan u pravcu Zapadne Evrope. Reljić pledira da se Zapadni Balkan „ekonomski integriše” u EU. On ističe kako je ta regija „strukturno-zapušteno i Evropskom unijom okruženo ostrvo, za čiji budući odnos sa EU niti Brisel niti Berlin nema stratešku viziju”, piše švajcarski Neue Zürcher Zeitung.

Simbol vremena koje je prošlo

Rheinische Post u komentaru zaključuje kako Angeli Merkel ne preostaje ništa drugo, do da apeluje na EU i traži od svog nasljednika da mu Balkan bude u srcu. “To je premalo i stoga je njena posjeta, uprkos pohvala za angažman, povezana sa slutnjom da će se u postmerkelinoj eri problemi i konflikti još više zaoštravati.”

„Ostaj nam zdravo Angela i uzmi Vučića sa sobom”, piše isti list u posebnom članku, osvrćući se na pisanje beogradskog lista “Nova”. Merkel je bila zainteresovana za “mir na evropskoj periferiji i sigurnost njemačkih investicija, ali ne baš puno za demokratiju”.

U simboličnom smislu posjeta Merkelove bila je iznimno važna, citira list bivšeg ambasadora Srbije u Berlinu Ognjena Pribičevića i njegovom rečenicom okončava članak: „Da budemo realni. Angela Merkel je simbol jednog vremena, koje je prošlo.”  (N1)   (SB)