Srećom, Crnogorci nisu posegnuli za silom kako bi spriječili prljavi, nasilnički upad srpskih klerika u njihovu svetinju, simbol otete im državotvornosti i crkvene samostalnosti.  Piše: dr. fra Luka MARKOVIĆ, Katolički tjednik:  Događanja na Cetinju bi napokon trebala otvoriti oči hrvatskim političarima u Hrvatskoj, ali i onima u Bosni i Hercegovini. Upravo ta događanja upozoravaju da velikosrpska politika nije odustala od stare bolesne ideologije da je Srbija tamo gdje žive Srbi.  Mnogi su mislili kako je igra oko Kosova samo pitanje srpske šizofrene politike koja ne shvaća da je izgubljeno ono što je izgubljeno. Nasilno uvođenje Joanikija u službu u cetinjskom hramu, uz asistenciju u hrvatskim medijima toliko hvaljenoga Porfirija, govori jasno o tome da je Srbija spremna izazvati i krvoproliće kako bi došla do ostvarenja onoga što je zacrtao u Načertanijima velikosrpski ideolog Garašanin.

Današnji Crnogorci nisu oni iz 1991.

Litije na čelu s Amfilohijem bile su samo uvod u nova događanja naroda. I doista „narod“ se u Crnoj Gori dogodio. Srećom, Crnogorci nisu posegnuli za silom kako bi spriječili prljavi, nasilnički upad srpskih klerika u njihovu svetinju, simbol otete im državotvornosti i crkvene samostalnosti.

Zašto je samostan u Cetinju toliko važan za Srbe? Iz vrlo jednostavnoga razloga: uzmete li srce jednoga naroda, uzeli ste mu i dušu. Učinili ste ga robom. Kako će se situacija u Crnoj Gori razvijati dalje, teško je predvidjeti. Jedno je ipak sigurno. Nikada više beogradska velikosrpska mašinerija neće uspjeti gurnuti probuđene Crnogorce u rat protiv Hrvata i Bošnjaka. Jedino što Beogradu preostaje, jest izazivanje građanskoga rata u Crnoj Gori. A to je moguće. Dovoljno je da se u pojedinim općinama s većinskim srpskim stanovništvom u Crnoj Gori dogodi narod. Dogodi li se to, građanski rat je neizbježan. Današnji Crnogorci nisu oni iz 1991. Neće Srbija u tom slučaju krenuti vojskom na Crnu Goru, nego velikim brojem dobrovoljaca, kao što je to bilo na početku rata u Hrvatskoj. Prisjećajući se riječi bivšeg američkoga predsjednika Trumpa kako Amerika neće voditi rat s Rusijom zbog male Crne Gore, može se zaključiti kako će se ponijeti NATO. Povući će se nakon određenoga vremena perući ruke poput Pilata, prepuštajući Crnu Goru srpskim talibanima.

Nebulozni „znanstvenici“

Iz situacije u Crnoj Gori mogli bi veliku pouku izvući Hrvati u Hrvatskoj i BiH, ali i Bošnjaci. Onaj tko je gledao nekolicinu srpskih televizija za vrijeme događanja u Crnoj Gori, mogao je čuti brojne nebulozne izjave takozvanih povjesničara, među ostalim i te da su pobunjeni Crnogorci ustaše i komite. A tu je bilo i zanimljivih usporedbi s Hrvatima iz Hercegovine koji su, navodno, tako jako ustaški orijentirani, jer mrze svoje srpsko podrijetlo kao što ga mrze i crnogorske komite. Za srpske takozvane znanstvenike ne postoje Hrvati, Bošnjaci ili Crnogorci. To su Srbi koji su izdali svoju vjeru i podrijetlo, prelazeći na katoličanstvo i islam. Bez obzira što su takve izjave odraz političke poremećene svijesti i krivih sjećanja, treba ih uzeti ozbiljno. Jer nitko ne zna gdje će ta bolesna politička duša sutra otvoriti žarište. Danas je to Cetinje, a sutra bi mogao biti Vukovar.

Pontonski mostovi velikosrpstva

Uostalom, prije nekoliko godina su srpski političari u Hrvatskoj zdušno radili da se oko Vukovara stvori vijeće srpskih općina. U BiH je to Republika Srpska. Očito je da velikosrpskoj ideologiji trebaju pontonski mostovi kako bi mogla ideološki prelaziti granice susjednih država. Onaj tko misli da je rat na Balkanu završen, grozno se vara. Bit će završen tek kada se u Beogradu dogodi „narod“, kad jedan političar poput Đinđića uspije preživjeti nekoliko godina. Do tada oprez s pričom kako su Srbi odustali od stvaranja velike Srbije.

O tome bi trebali dobro razmisliti hrvatski političari koji olako vjeruju onima koji još uvijek očijukaju s Vučićem. A Vučića se treba čuvati. Čovjek koji se tugaljivo smješka ili plače vrlo je opasan.

Pouke Hrvatima i Bošnjacima?

A Hrvati i Bošnjaci u BiH bi morali napokon shvatiti da se samo zajedničkom strategijom mogu suprotstaviti četničkom ludilu koje je ponovno krenulo iz Beograda. Nažalost, Bošnjaci su toliko zaokupljeni tzv. građanskom državom da ne vide prsta ispred nosa. Da nisu, shvatili bi kako u okruženju nemaju drugih prijatelja osim Hrvata. A hrvatska politika u BiH bi napokon trebala razumjeti da srpska slatkorječivost i zagrljaj nisu uvijek i odraz iskrena srca. Ima zagrljaja koji mogu i ugušiti.

Sve u svemu, slijede burna događanja koja zahtijevaju više političke mudrosti nego ih pokazuju pojedini hrvatski i bošnjački političari. Politika vođena mržnjom u BiH može biti najveći neprijatelj, čak i veći od velikosrpske ideologije. A toga u odnosima Hrvata i Bošnjaka ima. Vrijeme je da i jedni i drugi shvate ozbiljnost situacije. Zločina je bilo s obje strane. Ne treba ih zaboraviti, ali oni ne smiju biti uzrok budućih stradanja. Uostalom, već su se stari Rimljani koristili opasnom krilaticom „zavadi pa vladaj“. Bojim se da su Hrvati i Bošnjaci danas do te mjere zavađeni da ne vide što se oko njih događa./HMS/   (SB)