Među prvim istaknutim ljudima u Bosni i Hercegovini
valja istaći ličnost rahmetli Zija bega Đonlagića, dugogodišnjeg tešanjskog gradonačelnika. Rodio se 23 marta 1872 godine i cijelo vrijeme svoga borbenog života proveo u svom rodnom gradu Tešnju, gdje je i umro godine 1932. lako su u ono doba rijetko išli muslimani u srednje škole. on mimo taj običaj pohađa i s uspjehom završava vojničku nižu realku (Knabenpensionat) u Sarajevu. Nije mu bilo sudeno nastaviti nauke na kadetskoj školi radi prerane smrti oca Ganibega, a opet radi prevelike starosti djeda Hadži Bećir bega morade prerano preuzeti kućne brige u svojoj mladosti. Ali ipak u penzionatu je naučio tako perfektno njemački jezik, da je spadao u ono doba u ljestvicu rijetkih naših ljudi, koji su odlično vladali njemačkim jezikom, a to stoga, jer se nastava u penzionatu u sva četiri razreda vršila na njemaćkom jeziku.
Ne samo da je tako rano počeo voditi brigu o svojoj kući, i porodici, nego je odmah stupio u kolo ostalih boraca na političkom, kulturnoprosvjetnom i ekonomskom polju podupirući ustanove, koje su služile tim važnim granama narodnog života.Kako je Tešanj bio onda sjedište veleposjednika i vrlo jakih trgovaca i zanatlija, to su radi takvog blagostanja i nikle u njem mnoge prve ustanove u Bosni i Hercegovini. Medu takve ustanove može se svakako ubrojiti Prva muslimanska kreditna zadruga, osnovana 1907 u Tešnju. Zijabeg je spadao pored Ademage Mešića u njene prve osnivače. Da joj mogne bolje poslužiti i da s pravom zauzme vodstvo te zadruge u svojstvu direktora, to ode u Beč 1908 godine i svrši s odličnim uspjehom na njemačkom jeziku kurs, u kome se osposobio u bankovnom i štedioničkom poslovanju.
U godini 1910 raspisaše se općinski izbori i kao kandidat Muslimanske napredne stranke bi izabran za tešanjskog gradonačelnika, koju je funkciju časno i pošteno obavljao neprekidno i pri ponovnim izborima sve do konca 1924 godine, kad se uvede komesarijat u toj općini, otkad poće nazadovati sve dotle, dok joj ne dođe ponovno na čelo njegov sin Reuf beg, koju i danas s najboljim uspjehom vodi. U svom 14godišnjem načelnikovanju mnogo je učinio dobra za svoje mjesto, koje mu duguje vječnu zahvalnost. Nećemo se podrobnije upuštati u nabrajanje njegovih usluga. Neka zapisnici tolikih mnogobrojnih sjednica budu svjedokom njegova plodonosnog i nesebičnog rada. Uporedo s radom u općini i zadruzi nije zanemario rad na političkom polju, nego je i tu igrao vidnu ulogu.
Tada je pripadao Muslimanskoj naprednoj stranci i prvi sastanak za osnivanje te stranke održan je baš u njegovoj kući. Poslije rata odmah pri osnutku Jugoslavenske Muslimanske Organizacije stupio je u njene prve redove, obavljao najveće njene počasti i ostao joj vjeran sve do svoje smrli. Za vrijeme djelovanja J. M. 0. bio je stalni član Centralnog odbora zastupajući banjalučki okrug i mnogo je poslužio svojim zrelim predlozima na češćim sjednicama toga Centralnog odbora J. M. 0. u Sarajevu. U toj borbi za prava i jednakost muslimana s ostalim sugradanima mnogo je podnio u opoziciji i materijalnih žrtava od strane policijskih vlasti. Tako 1925 bez ikakva razloga oduzeta mu je koncesija i zapečaćena trgovačka radnja u Tesliću i kad ju je poslije šest mjeseci otvorio, sva je roba u njoj bila uništena.
Koliko je pronicav bio u političkom gledanju na rješenje agrarnog pitanja prije rata, neka nam posluži njegov stav, što ga je zauzimao na posjedničkim konferencijama. On je stajao na stanovištu da se kmetsko pitanje riješi obligatno i time je dolazio kao posjednik u sukob s većinom posjednika, koji su se zalagali za fakultativno rješenje. Da se to pitanje riješilo po njegovu receptu, bolje bismo danas stajali. Kako su 1914 bili veliki progoni protiv naših Srba od strane austrijskih vlasti, to je on kao nacionalni Hrvat spasio sve tešanjske Srbe, a neke i iz Prnjavora, od hapsa i progona, što mu i danas priznaju i zahvaljuju ti ljudi. Ne samo da se isticao na političkom polju, nego je mnogo držao do prosvjetnog napretka muslimana, pa je odmah živo prionio uz rad Gajreta kao njegov utemeljitelj, a po osnutku Narodne Uzdanice odmah se upisao za člana utemeljitelja i cijelo vrijeme svoga života bio je pretsjednik Mjesnog odbora Narodne Uzdanice u Tešnju, koju je funkciju produžio vršiti njegov sin Bećir beg i vrši je i danas s najvećim uspjehom.
Stoga može mirno da počiva u hladnoj zemlji, jer je iza sebe ostavio vrijedan i čelikkarakteran porod u muškoj i ženskoj djeci, koja slijede po onom putu, po kojem im je išao i koji im je namijenio njihov roditelj. Njegovi sinovi zauzimaju u društvenom muslimanskom životu onakav, ako ne i veći, položaj, koji je svojevremeno zauzimao njihov rahmetli otac Zija beg Đonlagić. Neka mu bude laka zemlja za koju se svojski borio. Allah rahmet ejle. Narodna uzdanica, 1939. godine stav.ba