Zlatko Lagumdžija koji je godinama bio jedna od ključnih političkih ličnosti u BiH, posljednih godina uglavnom se odmakao od dnevnopolitičke zbilje te se posvetio svojevrsnom akademsko-diplomatskom angažmanu kroz koji promovira BiH i njene interese u regionu, Evropi i svijetu. Na jednom od posljednih skupova koje je organizirao Lagumdžija sa svojom Fondacijom društva zajedničkih vrijednosti predstavljen je tzv. 3P Paper. Skupu su prisustvovali brojni stručnjaci, diplomate i političke face regiona.

NCAFP je prije tri godine publikovao izvještaj sa preporukama za američku administraciju pod nazivom “Vrijeme je za akciju na Zapadnom Balkanu”. Mi smo krajem 2019. godine pokrenuli sličan projekt obzirom da Zapadni Balkan uopće nije bio u adekvatnom fokusu EU i SAD uz poplavu lobista i politika usmjerenih na destabilizaciju regiona i pravljenje „konačnog rješenja“ kroz crtanje novih karata. Druga je stvar što smo mi sebi cesto umislili da smo centar euroatlantske politike.

Ideja je bila da napravimo ocjenu stanja i prijedloge za međunarodnu zajednicu, kao i za regionalne i lokalne aktere. Obavili smo seriju skupova, internog karaktera, kako bi definirali koji su to ključni izazovi i preporuke. U tome je učestvovalo 50 visokih dužnosnika uključujući 15 bivših šefova država i vlada, lidera nevladinog sektora, akademske zajednice i diplomata iz SAD, Bosne i Hercegovine, Albanije, Crne Gore, Srbije, Sjeverne Makedonije, Azerbejdžana, Bugarske, Rumunije, Češke, Latvije i Irske.

Tada se pojavio slovenački non paper tako da smo mi naš papir koji smo predstavili u Sarajevu i nazvali 3P Papir. To je bio izvestaj koji govori o principima, politikama i prijedlozima za ključne aktere evroatlantskih struktura kao i za regionalne lidere. Time je prva faza završena, a u narednom periodu ćemo naše prijedloge prezentirati novoj američkoj administraciji i centrima odlučivanja EU i regionu. Naš izvještaj, 3 P Papir, ovaj put ima naziv ‘Krajnje je vrijeme za akciju na Zapadnom Balkanu’. Tu se precizno obrazlaže 6 osnovnih principa na kojima se zasniva 6 konkretnih prijedloga na kojima bi se trebala zasnivati politika ključnih aktera u regionu.

‘Posložila su nam se 4B, ali ono ključno još nije’

Kakva je atmosfera na Zapadu kada je BiH u pitanju?

Nama se puno toga dobro posložilo izvana ali nam se u isto vrijeme mnogo lošeg posložilo iznutra.

Danas na nasoj strani imamo ono sto nazivam 4B. Prva dva B su Biden i Blinken u SAD. Nikada u historiji ovih prostora, niti će se to ikad više ponoviti, da u Bijeloj kući i State Departmentu imamo dva čovjeka koji toliko o nama znaju da im za nas ne treba niti jedan savjetnik. Oni znaju i imena i face ključnih lokalnih vlasnika naših sudbina. Ta dva čovjeka su potpuno posvećena ka izgradnji BiH kao demokratske države i društva zajedničkih vrijednosti kao i regiona integriranog u EU i NATO. Tu američku politiku Biden je to precizno izlozio u poruci koju je uputio za 25 godišnjicu genocida u Srebrenice prije nego je i postao američki predsjednik.

Treći B je Borrell. Ministar vanjskih poslova EU. Kad pogledate njegove izlaganje na 25. godišnjicu Dejtona, vidite da covjek ima jasnu projekciju BiH kao države iz referendumskog pitanja 1991. godine. Kada Borrell priča sa nasim lažnim evropejcima, jeftinim populistima i besprizornim džambasima i kočijašima koji pričaju nekim rječnikom iz 19. stoljeća, vi vidite da Borrell niti razumije šta oni pričaju niti uopće se trudi da ih razumije.

Četvrti B je Boris Johnson. Velika Britanija nakon izlaska iz EU je još prisutnija na Balkanu u političkom smislu kao stabilizirajući faktor i promocije Bosne i Hercegovine i regiona na zasnovanog na ljudskim pravima i vladavini prava a ne na nacionalističkim podjelama i postizanju ratnih ciljeva u miru. Dakle oni nisu izašli iz Evrope, samo nisu više član EU, te upravo u tom svjetlu imaju jasnu u pozitivnu politiku prema nama.

Nama su se složila 4 B za naš boljitak, ali nam se na žalost još uvijek nije složio jedan ključni B. Bosanskohercegovački.

Kažete posložilo nam se i da je krajnje vrijeme da Zapad reagira. Hoće li?

EU i Zapadni Balkan će biti isti do kraja ove decenije. E sad hoćemo li mi biti kao oni ili oni kao mi to ostaje da se vidi. Mislim da je došlo vrijeme da Zapad reagira. Ali isto tako trebamo biti svjesni da oni neće promijeniti stanje ukoliko mi ne reagiramo. Kad kažem mi, mislim na ljude i u Bosni i Hercegovini i regionu, koji slično razmišljaju. Populističke politike i lideri koji nas vode lažu kada tvrde da imaju ideologiju. Zato im se trebamo suprotstaviti neideološki sa stanovišta podjela na lažnu ljevicu ili desnicu.

U tim neformalnim, zatvorenim razgovorima sa stranim diplomatama jedan naš dobar poznanik je kazao da je vrijeme da Zapad i SAD shvate da ovdje nemaju posla sa otkačenim diktatorskim generalima ili ideoloskim fanaticima koji imaju atomsku bombu, pa im moraju ići kao krmku niz dlaku. Međunarodna zajednica ovde ima posla s jeftinim populistima i banditima, koji cesto nisu čak ni pravi nacionalisti. Prema njima se ne treba ponašati ni kao prema ozbiljnim političarima već kao prema običnim korumpiranim populistima bez pokrića.

Bili ste i u Grčkoj na jednom skupi, bili su tu mnogi lideri iz regiona, između ostalih i Rama, Kurti… Kako mi izgledamo sa strane, iz regionalne perspektive, jesmo li crna rupa?

Svi ti ljudi, od Rame do Kurtija, Nikole Dimitrova, do ljudi iz šireg regiona, dakle taj regionalni svijet, BiH kao i sebe same ne vide više kao izolovan problem. Svi vide da imamo šansu ako se zajedno postavimo kao regionalni problem pa tako i kao regionalno rješenje. Jasno je da smo mi tu najkilaviji, da smo i među familijom zvanom Zapadni Balkan mi postali siromašni rođak iz provincije koji je svima pomalo dojadio. Umjesto podjela koje su višedecenijska karakteristika regiona sve vise raste svijest da se Region gleda kao nešto što mora biti sve kompaktnije te da moramo mijenjati narativ sukoba i konfrontacije u saradnju i kooperaciju.

Kad smo kod kompaktne regije, Srbija, Albanija i S. Makedonija su potpisale inicijativu Open Balkan. BiH nije tu.

Mislim da je priča o tome, koja dolazi iz vladajućih krugova u Sarajevu slika ukupnog političkog i intelektualnog stanja. Ovdje ne postoji osmišljena državna politika. Ne postoji nešto što se zove osmišljen dijalog u institucijama i društvu u cjelini.

Umjesto toga par naših lidera sjednu sa svojim spin doktorima za populizam, pa Otvoreni Balkan porede sa srpskim svetom, da bi nam potom podmetali lažne dileme i divlje teme kako se na ovaj način odustaje od EU i slične kojestarije. To jasno pokazuje da nema državničke politike, da nema ekspertnog i institucionalnog dijaloga u javnosti koji se u svakoj normalnoj državi odvija i o manje bitnim temema..

Šta je osnovi problem zbog kojeg se dva člana Predsjedništva BiH tome opiru? Mislim na Komšića i Džaferović, kao i politike koje su ih postavile.

Priča o Open Balkan pretvorila u populističko prepucavanje ljudi koji su plaćeni da budu državnici, a ne površni populisti.

Kad se prije skoro dvije godine pojavila ta ideja, odmah su dva od tri člana Predsjedništva bili protiv bez rasprave i bez ijednog promišljenog argumenta. Prije godinu dana Trump privodi predstavnike Srbije i Kosova da potpišu sporazum, koji podrazumijeva i taj Mini shengen. Nedjelju dana poslije toga naše Predsjedništvo po hitnom postupku se predomisli i zadužuje Vijeće ministara da za 30 dana napravi analizu kako bi se donijele odgovarajuće odluke. Normalno bi bilo da je ta analiza napravljena. Ali nije. Umjesto toga Predsjedništvo se budi nakon godinu dana i dvotrećinskim glasom nas obavještavaju da Otvoreni Balkan ide dalje bez nas.

Dakle pune dvije godine nas obavještavaju, bez ikakve ekspertne ili političke rasprave, da nešto hoće ili neće u ime euroatlantskih integracija, a za sve to vrijeme se nismo ni korak približili ni EU ni NATO-u.

Otvoreni Balkan je bila prilika da Sarajevo bude sjedište toga, jer to ne moze biti zamjena ni za Berlinski proces, a još manje za EU. Kod nas se svakako nalazi sjedište Regionalnog Savjeta za Saradnju (RCC) i bilo bi logično da smo u centru svakog procesa regionalne saradnje u mjeri u kojoj to ima praktičnu vrijednost i doprinosi ubrzanju ukupnih euroatlantskih integracija.

Sad kada su Rama, Vučić i Zaev, izašli, onaj dvojac s početka je opet bilo protiv. Gdje su argumenti? Nema nijednog. Osim priče o srpskom svetu. Dotle su se zapleli u svojoj površnosti i populizmu da su čak i Edija Ramu uvalili u lidera stvaranja srpskog sveta. Kada im to nije dovoljno onda uvode u igru ‘kredibilnu priču’ da je to ruska podvala. Ne vidim ko može progutati ‘lovačku priču’ da je Ruska ujdurma da ekonomski povezuje tri države od kojih su dvije države članice NATO-a!

Šta je onda razlog?

Ja vidim nekoliko. Prije svega nedostatak liderstva i vizije koje se vidi po nedržavničkom ponašanju i površnosti. Također, neki misle da je dobro da nastave svoje populističke bitke koje ih održavaju u udobnim foteljama pa su tako spremni i na prepadanjem kroz tzv. srpski svet i ruski utjecaj preko NATO zemalja. Da budem jasan, koncept srpskog sveta i zaustavljanje NATO integracija je svakako ozbiljan problem, ali to se ne rješava zaustavljanjem svakog ekonomskog integracionog procesa i saradnje. Naprotiv.

Ne znam kome je u Sarajevu u interesu to da recimo krastavci iz Podrinja ne idu bez zadrške na pijacu u Beograd. Kome je u interesu da kamion iz BiH čeka na granici sa Srbijom ili Makedonijom pa da i kamion i roba u njemu postane nekonkurentna?

Srbija ima našim Ustavom zagarantovano pravo na specijalne veze sa RS koje ne ugrožavaju suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovione, i samo je stvar tehnike kako će Srbija firme iz RS uključiti u ovo. Hrvatske firme iz Bosne i Hercegovine uvijek mogu računati na svoju ‘rezervnu’ integraciju, a to je EU. Ne treba velika pamet da dođemo do toga kako će dijelovi Federacije sa bošnjačkom većinom biti ekonomski izolovani.

Vratimo se na akcije Zapada i BiH. Mnogi dolazak novog visokog predstavnika Christiana Schmidta vide kao djelovanje Zapada. Šta očekujete od njega?

Prvo, Schmidt dolazi iz zemlje koja je za nas ključni spoljno politički faktor uz SAD.

Drugo, Schmidt je čovjek koji je respektabilan čovjek na njemačkoj političkoj sceni. Obzirom na svoje religijsko određenje on je čovjek koji ima senzibilitete za različitosti, očuvanje i njegovanje identiteta u okviru multikulturnih društava.

Sljedeća bitna stvar je to sto je on očigledno odraz činjenice da su i Njemačka i SAD odlučile da imaju malo drugačiji pristup.

Mnogima se sprema metla

Različite su reakcije bile na njegovo imenovanje…

Po prvim reakcijama, tačno vidite ove snage kojima se sprema metla. Prije svega mislim na Dodika i Čovića, ali nisu oni jedini kojima se tako nešto sprema.

S jedne strane, Dodik je ušao u put bez povratka. Kraj se bliži. Svjestan je metle koja mu se sprema. Otišao je predaleko i prodao dušu đavolu. On više nije ušao u rat samo sa Bošnjacima, već sa najmoćnijim zemljama i evropskim vrijednostima.

Njegova izjava o Bošnjacima, koju je prije nekoliko dana proizveo nema nikakvog opravdanja. Naprotiv. Ovo što je on izgovorio, na evropskom tlu tako nešto se čulo od jednog drugog čovjeka o jednom drugom narodu. To se zadnju put moglo čuti od Hitlera prije nego se ubio u svojoj kancelariji u Berlinu maja 1945. Nakon toga ova retorika se nikada nije moglo čuti od strane ni jednog izabranog zvaničnika na Evropsko tlu. Primitivno i besprizorno vrijeđanje Bošnjaka ne govori ništa o tom narodu već o Dodiku koji zaslužuje prezir prije kazne koja će ga svakako stići.

To njegovo vrijeđanje može začuditi samo one koji nisu na vrijeme uočili njegovu izjavu kada je direktno optužio Njemačku i rekao za Nijemce da je ovo zavjera Germana protiv Srba, ‘jer time Nijemci hoće sa sebe da saperu ljagu da su jedini genocidni narod u Evropi’.

Dakle, čovjek je hladno njemački narod optužio kao genocidan i jos tražio da ga narod podrži svojim potpisima, a opozicija da mu bude kolektivni zaštitnik i saučesnik u vrijeđanju svakoga ko mu padne na pamet. Ostaje samo da se vidi gdje će završiti i koga će sve povući sa sobom u ambis kada je ovako poče sa Njemcima a nastavio sa Bošnjacima.

U takvom ozračju treba posmatrati novog visokog predstavnika. Čovjeka koji dolazi iz potpuno drugog filma u odnosu na one koje je Dodik do sada gledao..

Hoće li Schmidt potegnuti za bonskim ovlastima i sankcionirati političare koji koče BiH u njenom napretku?

Naše lokalne braće Dalton, četvorke koja ima potpunu vlast u Predsjedništvu, državnom i oba entiteska parlamenta i vlade, nećemo se riješiti bonskim ovlastima nego svojim glasovima. Međunarodna zajednica nam može pomoći da izbori budu fer, da rezultati budu onakvi kako ljudi zaista glasaju. Očekujem da će se tehnički dio Izbornog zakona riješiti. Nije ni čudo da se braća Dalton tome opiru. Kakvi god izbori bili, prvo trebamo obezbjediti da vidimo kako su ljudi fakat glasali. Ja njih razumijem, kada pogledate posljednje lokalne izbore, te četiri stranke SDA, HDZ, DF i SNSD imaju ukupno 33 posto glasova. A s obzirom da je izlaznost bila manja od 50 posto, znači da imaju jedva 15 posto glasova birača. Dakle oni dobro znaju da im je svima legitimitet upitan kada tvrda da govore u ime naroda i na kako tankom koncu vise.

Upravo te tehničke stvari izbornog zakona , od elektronskog nadzora i brojanja do sprečavanje uobičajenih izbornih krađa i prevara, očekujem da će riješiti novi visoki predstavnik. Ne očekujem da intervenira previše u izbornom zakon kako to želi HDZ. Ne vjerujem da čovjek koji je živio evropske vrijednosti može, imajući u obzir iz kojeg miljea dolazi, podržati HDZ neevropski izborni zakon koji zagovara izgradnju segregiranih, a sprećava razvoj inkluzivnih društava.

Niste mi odgovorili: Hoće li koristiti bonske ovlasti?

Siguran sam, jer je bio vrlo jasan u svom nastupnom obraćanju, da ukoliko neko naruši Dejton ili suverenitet i teritorijalni integritet zemlje da će koristiti i te ovlasti.

Ovdje vidim paralelu između Dodika i Karadžića. I Karadžić je po cijenu zločina htio svoju državu, nezavisnu RS, jer bi mu jedino takva država osigurala da bude na slobodi i da uz to bude državotvorac a ne zatvorenik i zločinac. I pored Radovanovog iskustva Dodik se sam doveo u tu fazu. Njemu samo njegova država, nezavisna RS, može garantovati da ne krene Karadžićevim stazama i završi tamo, gdje je krenuo da završi.

Predizborna kampanja je već krenula. Možemo li na idućim izborima očekivati nastavak promjena? Kako vi vidite trenutnu situaciju?

Mislim da se Čovićevo biračko tijelo sve viće smanjuje i da je došao u situaciju da sve veći broj Hrvata apstinira od politike, a njegov najjači adut je Željko Komšić. Kada bi Komšić podržao nekog drugog Hrvata državotvorne orjentacije, iz srodnih opozicionih stranaka, koji može računati i na razuman broj glasova Hrvata i građanski orjentisanih birača, takav kandidat bi svakako bio izabran za novog člana Predsjedništva. Komšić bi na taj način pokazao da mu je interes ono za šta tvrdi da jeste, otvorio bi prostor za slabljenje HDZ-a i u konačnici porazio i Čovica i njegovu politiku. Na žalost, bojim se da to njega ne zanima.

S druge strane, Čović je jos jedan visoki predstavnik pored visokog predstavnika, samo što nema bonske ovlasti. Čovjek drži sve bitne državne vertikale i to prije svega finansija i pravosuđa. Ništa što se zove države ne može bez njega. Dodik mu je u tome saučesnik, a sve to su mu omogućili Komšić i Izetbegović.

U takvoj situaciju gdje su Izetbegović i Komšić dio potpuno raspadnute vlasti, naša tragedija je da imamo stanje u kojem je najvažnije državno i bošnjačko pitanje kako da jedan čovjek ostane na čelu obavještajne agencije, dok je sve okolo u rasulu.

I naravno imate tu još i opoziciju od koje ocekujete da ponudi alternativu beznađu u koje tonemo sve dublje.

Naša tuga je što se bosanskohercegovački i bošnjački politički faktor nalazi u rasulu. Ja ne izjednačavam SDA sa HDZ-om i SNSD-om. Kada je u pitanju država i njena opstojnost, jasna je razlika. Međutim, kada je pitanje ličnih interesa ispred nacionalnih i državnih, korupcija, nepotizam, kriminal i neposobnosti tu nema razlike nikakve. Samo se možemo pitati ko je efikasniji u postizanju ličnih ciljeva na račun naroda koji ih je birao.

Kada je u pitanju federalna i državna opozicija, bojim se da bi im bilo bolje da su SDA ostavili na vlasti u Sarajevu. Ona prva Fortina vlada je bila najbolja do sada i to prije svega zato što je na vrijeme smijenjena i otišla u ‘urbanu legendu’. Sada je SDA pomilovala ista sudbina.

Trojka, ili koliko god ih danas bilo, ima još malo vremena da uz pomoć novoizabranih načelnika pokaže da su drugačiji od SDA i DF čiji simboli ostaju između ostalih afere tipa ‘Respiratori’ ili dugogodišnje ‘odbrana države’ u kojoj su nam obećavali zaustavljanje izgradnje Pelješkog mosta a sada nas jos više prave izolovanim ostrvom u evropskom i balkanskom ‘moru’.

S druge strane ukoliko žele bit drugačiji Trojka ne smije biti upamćena po bespotrebnim redovima pred Zetrom i kada ima i kada nema dovoljno vakcina ili po izgradnji tramvajske stanice koja se duže gradila od Pelješkog mosta ili Ajfelovog tornja.

Imamo vlast kakvu imamo , ali sve je veći broj ljudi koji kažu da nemaju za koga glasati. Morat će se nešto raditi, konsolidovati opoziciju ili da se neko okupi na potpuno drugačijem konceptu.

Mislite na novu partiju?

Ne, već na okupljanje ljudi i stranaka oko zajedničkih vrijednosti, realnih ciljeva, posla i pravde, neku vrstu pokreta koji će promijeniti paradigmu. Ovdje je potrebno naći hrabre, realizovane, razumne ljude, pa ići na to da se napravi pokret ljudi, stranaka i civilnog društva koji će se objediniti na konkretnom programu primjerenom razvijenom svijetu koje se ubrzano mijenja da promjene narativ sukoba u saranju.

Denis i Denis: Bend koji ide na zicera

Može li Zvizdić biti čovjek koji će opoziciju okupiti oko sebe u kandidaturi za člana Predsjedništva BiH?

Ne bih želio da bilo koga ‘kandidiram’ ali neću ni da vam ‘pobjegnem’ od ovog pitanja. Zato vam se mogu osvrnuti na one koji su već se sami ponudili ili ih je javnost poslala u kandidatsku orbitu. Mislim da je svakako još rano i otvarati a naročitio zatvarati listu kandidata. Bojim se da ne dobijemo ‘previše dobrih’ kandidata. Zvizdić je svakako najavio utrku sa Izetbegovićem i predstavlja kredibilnog kandidata kao i Haris Silajdžić koji bi napravio ‘uzbudljivu’ utakmicu na bošnjačkom i bosanskohercgovačkom desnom centru. Ako se ozbiljno traži neko ko će pobijediti Izetbegovića, koji je prvi istrčao sa kandidaturom, onda je potrebno imati nekoga ko može uzeti ne samo određeni broj glasova centra vec i glasove rasute ljevice.

Mislite na SDP-ovog Denisa Bećirovića, za kojeg kažu da je već drugovim rekao da ne računaju na njega i da se povukao?

Ne znam ni da li je bio kandidat ni da li je odustao. Znate da ne pratim domaće unutarstranačke scene, ali povremeno se bavim procesima i ljudima koji određuju našu zajedničku sudbinu. Da vas podsjetim, bila je prije rata popularna ona rok grupa ili bolje rečeno duet pod nazivom ‘Denis i Denis’. Poznati su bili po tome što su birali samo sladunjave zicer hitove. Dakle pjesme koje su zicer, znate da će biti hit. Ako neće biti prvi na top hit listi onda pjesmicu neće ni snimati. A bojim se da na ovim izborima se ne može nikome garantovati zicer. Dakle jedan Denis bi mogao računati na respektabilan rezultat, ali oba ovaj put ne mogu biti zicer.

Ko je onda taj koji bi mogao pobijediti Izetbegovića?

To svakako treba biti neko ko se moze i suštinski suprotstaviti Izetbegoviću. Neko ko ima gravitas da se suprotstavi Izetbegoviću, a istovremeno da bude ipak, kandidat koji će pokupiti respektabilan broj glasova rasute ljevice. Zašto? Jer birači koji su poslednjih godina najviše apstinirali su glasači ljevice. Od oko 700.000 glasova koliko podjele kandidati koji se prepoznaju kao borci za bosanskohercegovačke i bošnjačke interese, na kandidate ljevice je godinama islo oko 300.000 glasova. Dakle gruba procjena je da je po 300 hiljada išlo na glasove koji se mogu okarakterisati kao desni i kao lijevi dok su preostalih 100 hiljada bili glasači koji se mogu okarakterisati kao centar. ‘Mali problem’ za ljevicu je što na poslednjim lolalnim izborima ne samo što nije imala 300 hiljada nego nije prebacila ni 200 hiljada glasova. Kući je ostalo ogromno biračko tijelo koje je nekada glasalo za lijeve stranke.

Ozbiljan kandidat može pobijediti Izetbegovića. Ali to mora biti pravi, koji će okupiti ljevicu, biti prihvatljiv NiP-ovim, prihvatljiv razočaranim SDA-ovcima. To znači da opozicija treba imati kandidata koji će biti kandidati saradnje ili sukoba. I to svakako mora biti čovjek koji može ne samo sa Dodikom i Čovićem, već prije svega, sa Vučićem i Plenkovićem politički i intelektualno razgovarati ravnopravno.

Drugim riječima, mada sam vam ovde komentarisao 4 ozbiljna kandidata, prerano je za ozbiljnije analize i predviđanja pobjednika ove utrke koja neće ni početi prije proljeća naredne godine.

Jedino što je sada sigurno je da su svi konji jos uvijek u livadama.

(Raport/PRESS)