.

 

 

 

 

 


.

"Izopačena agenda Evropske unije u Bosni", naziv je najnovije analize briselskog portala EUobserver. 
U nastavku teksta portal Vijesti.ba donosi vam kompletan članak čije redove potpisuju Toby Vogel i Bodo Weber. U potrazi za brzim rezultatom u BiH, Evropska unija pokušava postići dogovor koji rizikuje učvršćivanje moći hrvatskih nacionalista koji se opiru potezima koji zemlju učine funkcionalnijom. Sve je veće uvjerenje da Ustavu zemlje, dijelu Daytonskog mirovnog sporazuma iz 1995. - kojim je okončan najkrvaviji sukob u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, trebaju promjene da bi Bosna pravilno funkcionisala. Ustavna reforma izričito je naveden uvjet za otvaranje pregovora o članstvu u EU. Evropska komisija je u Mišljenju o zahtjevu BiH za članstvo u EU iz 2019. pobrojala 14 prioriteta koje treba ispuniti prije otpočinjanja pregovora o pristupanju. Ti prioriteti uključuju ustavnu reformu kojom bi se ograničilo donošenje odluka zasnovanih na etničkoj pripadnosti, u pokušaju da se centralna vlada učini funkcionalnijom i odgovornijom.
 
Međutim, EU se uključila u pregovore oko izmjena državnog Izbornog zakona, ne dotičući se Ustava, uz nadu da će to olakšati postizanje dogovora i umiriti hrvatske i srpske tvrdolinijaše koji se protive bilo kakvom jačanju ovlasti centralne vlade. Johann Sattler, ambasador EU, razgovarao je s predstavnicima nacionalnih stranaka o promjenama Izbornog zakona, kako to nalažu i sudske presude i uslovi EU, bez izmjena ustavnog okvira koji sadrži diskriminatorske odredbe o etničkoj zastupljenosti. Reforme koje je predložila hrvatska strana, a koje čine temelj za pregovore, otškrinule bi vrata za mogućnost formiranja trećeg entiteta, uz već postojeća dva, što predstavlja dugogodišnji zahtjev hrvatskih tvrdolinijaša koji tvrde da, dok Srbi imaju svoj entitet - Republiku Srpsku, oni moraju dijeliti vlast s Bošnjacima u drugom entitetu - bošnjačko-hrvatskoj Federaciji.
 
Takav bi potez zacementirao poziciju HDZ-a, sestrinske stranke vladajućoj stranci u susjednoj Hrvatskoj, članici Evropske unije koja žestoko lobira za promjene Izbornog zakona. Međutim,  sporazum koji je poprimio oblik u pregovorima koje je predvodio Sattler ne bi osnažio hrvatski narod u BiH - učinio bi HDZ-ovu moć gotovo nesalomljivom. Predstavljalo bi to repliku sporazuma - kojem su posredivali EU, SAD i Velika Britanija - potpisanog između HDZ-a i najjače bošnjačke stranke SDA, koji je isključio sve ostale stranke. Taj sporazum omogućio je da u decembru budu održani Lokalni izbori u Mostaru, prvi put nakon desetak godina, ali po cijenu formalizacije etno-teritorijalne podjele grada i učvršćivanja HDZ-a i SDA. Treći dio sporazuma činila je pismena predanost izmjenama Izbornog zakona, zasnovanim na temelju shvatanja HDZ-a BiH o potrebi "proporcionalne etničke političke zastupljenosti". Nakon polugodišnjeg perioda, tokom kojeg je EU tvrdila kako nema ništa s tim dokumentom, Sattler i Komisija prihvatili su sporazum kao osnovu za pregovore. Filozofija koja se krije iza najnovije runde pregovora glasi - svaki dogovor između lokalnih lidera je dobar.
 
Sličan je to transakcijski pristup onome koji je ranije imala visoka predstavnica Federica Mogherini oko prijedloga razmjene teritorija između Kosova i Srbije, koji bi imao veliki destabilizirajući uticaj na cijelu regiju, a posebno na BiH, jačanjem bosanskih Srba i njihove separatističke agende. Glavna stranka bosanskih Srba, predvođena članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, blisko sarađuje sa HDZ-om u opiranju bilo čemu što bi zajedničku državu učinilo funkcionalnijom i odgovornijom. Dodik i lider HDZ-a Dragan Čović prijete da će blokirati Opće izbore zakazane za iduću godinu, ukoliko im zahtjevi ne budu ispunjeni. EU, uz podršku vanjske politike SAD-a - koja je u velikoj mjeri na autopilotu nakon četiri traumatične godine pod Trumpovom administracijom, sada slijedi dogovor koji bi tobože ispunio ranije presude Evropskog suda za ljudska prava, a naročito presudu u slučaju "Sejdić i Finci". Čović se tim presudama služio godinama kako bi zajedno sa svojim sponzorima iz Zagreba forsirao promjene koje bi osigurale da samo kandidat HDZ-a - upravo poput Čovića - može biti izabran za hrvatskog člana tročlanog Predsjedništva. (Po dejtonskom Ustavu, svako ko glasa u Federaciji može birati bilo kojeg kandidata za hrvatsko ili bošnjačko mjesto u Predsjedništvu, omogućavajući Bošnjacima da preglasaju Hrvate i pomognu u izboru hrvatskog člana Predsjedništva).
 
Sama činjenica da je EU spremna pregovarati o tzv. izbornim reformama sa HDZ-om i SDA, dvije stranke koje su dosljedno demonstrirale odbijanje provedbu presude "Sejdić i Finci" ili odbijanje da se izborni proces učini transparentnijim, pokazuje spremnost Brisela da Čoviću ponudi projekat trećeg entiteta, ako ne u potpunosti, onda makar u pogledu nekog kompromisa. EU, zajedno sa širom međunarodnom zajednicom, još jednom pokušava staviti flaster na otvorenu ranu, nanoseći pritom nove povrede i podrivajući transparentnost i liberalne demokratske vrijednosti. Mišljenje Komisije iz 2019. dalo je sažetu i preciznu dijagnozu ove zagnojene rane - moć veta etnonacionalističkim strankama koje su u potpunosti neodgovorne prema svojim biračima, i koje vladaju strahom i pokroviteljstvom (uz finansiranje poreznih obveznika EU). To je utoliko zabrinjavajuće što najviši dužnosnik EU u zemlji pogoršava povredu koja zahtijeva dublju i snažniju intervenciju kako bi zacijelila. (Vijesti.ba)