.

 

 

 

 

 


.

Posebnu pažnju privukao nam je prilog Gorana Kutle na RTVHB (RTV Herceg-Bosna),

u kome Jurica Gudelj, urednik portala dnevnik.ba, te Gvozden Šarac, novinar iz manjeg bh. entiteta, konstatuju da se Bošnjaci i SDA vraćaju radikalizmu, nacionalizmu, da su izvor svog zla i nerazumijevanja među narodima u BiH, a argumentacija za to im je izjava Izetbegovića da su „Mladi muslimani“ i islam budućnost.  

Ako pokret „Mladi muslimani“ posmatramo kroz sve prizme onoga što je on bio od osnivanja do danas, dakle, kao autentični islamski, kulturni, prosvjetni, humanitarni, politički pokret, možemo bez sumnje ustvrditi da se radi o najznačajnijem društvenom fenomenu Bošnjaka u zadnjih nekoliko stoljeća. Osnovna ideja osnivača i ideologa pokreta bila je vraćanje islamu, što su smatrali preduslovom za preporod i slobodu cjelokupnog naroda. A pritom bez štete za bilo kog drugog. „Mladi muslimani“ su željeli produhovljeniju ulemu, osvješteniju inteligenciju, odlučniju politiku.

Željeli su više morala, poštenja, razumijevanja, poštovanja među muslimanima, ali i drugih prema muslimanima i muslimana prema drugim. Bili su oštri protivnici fašizma i komunizma, najzastupljenijih i najjačih ideja u svijetu u tom vremenu. To su ideje iz 1939. godine, kada je formiran ovaj pokret, potpuno autentično bošnjački bez ikakvog prepisivanja ili traženja uzora u „Muslimanskoj braći“ iz Egipta, što im se često spočitava. 

Čisti mladomuslimanski obraz

Ove ideje ostaju i tokom Drugog svjetskog rata. „Mladi muslimani“ u tom vremenu bili su radnici na putu dobra, pomagali su muhadžire kojih nije manjkalo. Bili su i prosvjetitelji, obrazovali su djecu po mjestima gdje škole nisu funkcionirale. Bježali su od mobilizacije, neki su u tome uspijevali, neki su mobilisani u domobrane 1943. godine, ali ih nije bilo masovno i dobrovoljno u ustašama. Nije zabilježeno da je i jedan mladomusliman bio u Handžar-diviziji, što im se spočitava. Prezirali su fašizam NDH. Bili su uglavnom premladi da bi se njihovi potpisi našli na poznatim Antifašističkim rezolucijama Muslimana iz 1941. godine, ali su bili oni koji su ih širili kroz narod. Hafiz Abdulah Budimlija, koji se kasnije priključio pokretu, bio je potpisnik Rezolucije.

Ali, u isto vrijeme, „Mladi muslimani“ bili su protivnici komunizma, ali ne i antifašizma jer je određeni broj mladomuslimana bio u partizanskom pokretu, koji su kasnije prisvojili ili, preciznije rečeno, okupirali komunisti. „Mladih muslimana“ nije bilo u četničkom pokretu. Dakle, iz Drugog svjetskog rata mladomuslimani izlaze čestita obraza, kao deklarirani antifašisti, ali i antikomunisti, što će ih, zbog ovog drugog, u narednim decenijama koštati zatvora, progona, marginaliziranja. A što ih nije uništilo, već ojačalo, pa su, iako već u penzionerskim godinama, politički organizirali Muslimane, odakle je išlo vraćanje nacionalnih institucija, jezika, imena, politička borba za opstanak Jugoslavije uz značajne unutrašnje promjene, potom vođenje Bosne ka nezavisnosti nakon što velikosrbima i velikohrvatima nije odgovaralo da ostane Jugoslavija, organiziranje odbrane Bosne itd.

Reakcije na specijal „Stava“ posvećen „Mladim muslimanima“

Sve prethodno napisano jeste podsjećanje i odgovor na reakcije koje su uslijedile nakon što je objavljen 427. broj lista „Stav“, koji je posvećen u cijelosti pokretu „Mladi muslimani“, a povod je 40 godina od poznatog političkog „Sarajevskog procesa“. Dosadašnje reakcije bile su mahom na intervju Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA, ali u ovom intervjuu i člana mladomuslimanske porodice.

Reakcije su uglavnom na konstataciju Izetbegovića na samom kraju intervjua, gdje kaže: „Islam i 'Mladi muslimani' nisu prošlost, oni su stajali na Božijoj strani i branili univerzalne vrijednosti i time pripadaju svakom vremenu, a naročito budućnosti. Ako je ljudska umišljenost i ateizam obilježio XX vijek, ono što smo zvali modernim, onda će povratak vjeri obilježiti XXI vijek. Islam je postmoderna vjera i ideologija.“

Imputiranje terorizma i nacionalizma „Mladim muslimanima“

Posebnu pažnju privukao nam je prilog Gorana Kutle na RTVHB (RTV Herceg-Bosna), u kome Jurica Gudelj, urednik portala dnevnik.ba, te Gvozden Šarac, novinar iz manjeg bh. entiteta, konstatuju da se Bošnjaci i SDA vraćaju radikalizmu, nacionalizmu, da su izvor svog zla i nerazumijevanja među narodima u BiH, a argumentacija za to im je izjava Izetbegovića da su „Mladi muslimani“ i islam budućnost. Dakle, u percepciji ovih novinara „Mladi muslimani“ su zlo, nacionalisti, fundamentalisti, islamisti, radikali, teroristi, šta li već sve. A činjenice su sasvim drukčije, što je vidljivo iz prije napisanog, a na što ćemo još dodati nekoliko činjenica.

Tokom agresije na BiH u periodu od 1992. do 1995. godina, tamo gdje je djelovala i gdje je upravljala legalna politička i vojna vlast Republike BiH (mladomuslimanska, kako to doživljavaju Kutle, Šarac i Gudelj), nije bilo sistematskog zločina nad drugim narodima, niti njihovim kulturnim, vjerskim i drugim obilježjima. Ali najsvirepijeg zločina, urbicida, kulturocida, elitocida, pa i genocida bilo je na teritorijama koje su kontrolisale nelegalne parapolitičke i paravojne jedinice tzv. Herceg-Bosne, kako se zove i RTV koja donosi ovaj prilog, te tamo gdje je upravljala tada nelegalna vojska i politika Republike srpske. Gvozden Šarac to posebno dobro zna.

Ponositi se „Mladim muslimanima“

Bošnjaci nemaju niti jedan razlog da se stide ili odriču ideja, pa i politike „Mladih muslimana“. Naprotiv, trebaju biti ponosni na taj pokret i pripadnike tog pokreta, bez obzira na ideološku pripadnost jer su se „Mladi muslimani“ u svojoj političkoj fazi djelovanja '90-ih godina pokazali kao državotvorni pokret koji se zalaže za suverenu, jedinstvenu, nezavisnu, multietničku BiH u kojoj će svi narodi i građani biti ravnopravni. I to nije bila floskula već opredjeljenje koje se potvrđivalo na svakom koraku.

Mladi muslimani se nakon pada komunizma ni na koji način nisu obračunavali s onima koji su ih proganjali decenijama. Naprotiv, direktni akteri u tim procesima protiv „Mladih muslimana“ dobijali su visoke pozicije u Republici BiH, naprimjer jedan od najbrutalnijih isljednika iz procesa 1983. godine Munir Alibabić Munja. Dakle, i Bošnjaci lijeve političke orijentacije, pa i sve patriote ove zemlje, mogu biti ponosni na „Mlade muslimane“ i ideje koje je nosio i nosi ovaj Pokret.

Pitanje 1 kolegama s RTV HB: Zašto se ne odreknete politike UZP-a

A kolege s RTV HB, koji u nazivu svoje RTV kuće imaju zločinačku tvorevinu, podsjećamo da je pod okriljem tog imena počinjen brutalni zločin nad Bošnjacima Ahmića, Busovače, Čapljine, Mostara; pod okriljem tog imena srušen je Stari Most, organizirani koncentracioni logori Heliodrom, Dretelj... Pitamo kolege hoće li se i zašto se ne odreknu te zločinačke politike?! Zašto se ne odreknu politike koja je presuđena za UZP?!

Pitanje 2 kolegama s RTV HB: Jesu li teroristi fratri koji su osuđivani '50-ih godina XX stoljeća kad i mladomuslimani po sličnim presudama

A vratit ćemo se i u nešto dalju prošlost, u vremena kad su komunisti hapsili „Mlade muslimane“ nakon Drugog svjetskog rata i proglašavali ih teroristima, što danas pomenute kolege s RTV HB uzimaju kao referentnu stvar, i pitati iste da li su i svi Hrvati, hrvatski intelektualci i fratri koji su u isto vrijeme hapšeni i ležali u isto vrijeme u zatvorima širom BiH skupa s mladomuslimanima, da li su i oni teroristi, i zašto se oni, kao i Hrvati generalno, ne odreknu tih ljudi i njihovih ideja i tekovina?!

Ideje „Mladih muslimana“ jesu budućnost

Da zaključimo. Kada posložimo činjenice o „Mladim muslimanima“ i činjenice o NDH, ustašama, crnokošuljašima, o Herceg-Bosni, HVO-u, UZP-u, jasna je situacija. Terorizam, radikalizam, nacionalizam stanuje u avliji srpske i hrvatske velikonacionalne politike i neće uspjeti prebaciti ga u bošnjačku avliju, makar za to imali istomišljenike i u bošnjačkoj avliji, jer je takvih sve manje, a onih koji respektuju ideju i postignuća „Mladih muslimana“ sve više. Ideje „Mladih muslimana“ jesu budućnost, jer su to općeljudske, općecivilizacijske ideje, ideje kojima nema alternative. stav.ba