Možda u nekom ranijem periodu nismo bili ni svjesni da postoji obaveza zekata i za kompanije.

Danas je mnogo poduzetnika koji sami obračunavaju zekat i dobrovoljno ga uplaćuju u zajedničku kasu poznatu kao Bejtul-mal. Ured za zekat Islamske zajednice prepoznajući taj trend kreirao je kalkulator za obračun zekata za kompanije. Svako ko zekat osjeća kao vjersku obavezu u ime svoje kompanije može sam napraviti obračun i uplatiti novac. 

Zekat, kao jedan od temelja vjere, predstavlja obavezu izdvajanja dijela imetka za, danas bismo to nazvali, dobrotvorne svrhe. Zekat je, ustvari, čišćenje imetka, ali i čišćenje duše od ružnih osobina poput sebičnosti i škrtosti. O zekatu, kao vjerskoj obavezi, svaki musliman manje-više zna dovoljno. U pravilu, zekat bi trebao biti kao i svaki drugi porez koji obveznik mora platiti, ali to važi za situaciju u kojoj imamo islamsku državu i šerijat kao zakonski okvir u kojem živimo i radimo. Ipak, živimo u jednom sasvim drugačijem sistemu u kojem sami uspostavljamo institucije koje nam omogućavaju okvir u kojem možemo ostvarivati svoje vjerske dužnosti, a u pogledu zekata dobrovoljno i po vlastitoj procjeni.

Ta dobrovoljnost koju mi imamo, a znamo da su prve halife poduzimale vojne pohode protiv onih koji su izbjegavali obavezu zekata, pomogla nam je da razvijemo institucije u okviru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koje se brinu o prikupljanju zekata i nastoje olakšati i objasniti muslimanima kako da na ispravan način obračunaju i uplate zekat.

Možda u nekom ranijem periodu nismo bili ni svjesni da postoji obaveza zekata i za kompanije. Danas je mnogo poduzetnika koji sami obračunavaju zekat i dobrovoljno ga uplaćuju u zajedničku kasu poznatu kao Bejtul-mal. Ured za zekat Islamske zajednice prepoznajući taj trend kreirao je kalkulator za obračun zekata za kompanije. Svako ko zekat osjeća kao vjersku obavezu u ime svoje kompanije može sam napraviti obračun i uplatiti novac. Ako zekat posmatramo samo kao strogo vjersku obavezu, tu se priča završava. Međutim, zekat je mnogo širi pojam od vjerske obaveze izdvajanja dijela dobiti ili dijela imetka koji ne koristimo za dobrotvorne svrhe, pomaganje onima kojima zekat prema Kur’anu i Sunnetu pripada.

GENERATOR NAPRETKA

Zekat, zajedno sa zabranom kamate, odnosno dozvoljenim i zabranjenim u islamu, predstavlja osnovu islamske ekonomije. U jednom širem razumijevanju islamske ekonomije, potrošnja, odnosno investicije, predstavljaju generator razvoja i sveopćeg napretka. Naime, zekat se u određenom smislu može shvatiti kao porez na štednju. Imovina koju ne koristimo godinu dana u određenom iznosu podliježe obavezi zekata. Prema tome, islam od nas traži da učinimo nešto s tom imovinom, da je investiramo, stavimo u upotrebu na bilo koji način, u suprotnom, svake godine će se ta imovina smanjivati za pet posto, koliko je procent iznosa zekata. Dakle, naša imovina neće rasti nego će se smanjivati. Ali će svejedno doprinijeti cjelokupnoj društvenoj zajednici, odnosno onima kojima je to najpotrebnije.

Savremena, u ovom kontekstu mogli bismo je opisati kao konvecionalna ekonomija, zasnovana je na potpuno suprotnom principu – podsticanju štednje na koju štediša dobija kamatu, a neko drugi posuđuje tu imovinu i plaća kamatu na tu imovinu kako bi uložio u nešto i kreirao novu vrijednost. Islam to zabranjuje. Princip na kojem počiva islamska ekonomija jeste da onaj koji ima višak imovine treba da je sam uloži ili da se udruži s nekim i investira imovinu dijeleći rizik posla i profit. Ako ne želi preuzeti rizik i ulagati, onda će plaćati zekat. To je win-win situacija, ako daje zekat, koristan je zajednici, ako ulaže i kreira novu vrijednost, opet je koristan zajednici, a uz to opet će platiti zekat jer ako poslovna aktivnost u koju je uložio daje profit, od tog profita izdvojiti će 2,5 posto na ime zekata. Ovakva postavka ekonomije, uz zabranu špekulativnih aktivnosti, otpornija je na šokove i ciklična usporavanja ekonomske aktivnosti.

Islamski filozofi i naučnici temelje ekonomske misli postavili su još u zlatnom dobu islamske civilizacije dajući odgovore na aktuelne ekonomske probleme svoga vremena iako se ekonomska nauka tada nije pojavljivala kao zasebna nauka. Ekonomska nauka kao zvanična disciplina vuče svoje porijeklo od Adama Smitha (1776), a moderna ekonomija od Johna Maynarda Keynesa (1936). Ali kako zaključuje Abraham Udovitch, “neke institucije, iskustva i koncepti koji su već bili potpuno razrađeni u islamskim pravnim izvorima krajem 8. stoljeća u Evropi se pojavljuju tek nekoliko stoljeća kasnije”.

Primjera radi, Ibnu-l-Kajjim (1292–1350) u svojim djelima raspravlja o pravu privatnog vlasništva i državnom intervencionizmu, odnosno o mogućnosti proglašenja javnog interesa i državnom otkupu privatne svojine uz pravičnu nadoknadu. Ibn Tejmijje razmatrao je pitanja slobodnog formiranja cijena, odnosno djelovanja tržišnih mehanizama ponude i potražnje, ali i državnog intervencionizma u slučaju manipulacije cijenama. El-Gazali (1058–1111) analizirao je novac i zapazio dvije njegove funkcije – kao sredstvo za razmjenu i kao standarda za vrijednost. Značajan je njegov zaključak da se ove funkcije remete kada se javlja potražnja za novcem zbog samog novca.

O teoriji novca u 14. stoljeću pisao je Tekijjuddin Ahmed al-Makrizi. On je razmatrao teoriju koja se u kasnijoj evropskoj literaturi u 19. stoljeću naziva Greshamov zakon – manje kvalitetan novac tjera s tržišta kvalitetni novac jer ljudi imaju tendenciju da štede kvalitetan novac. Osim toga, on je još u 14. stoljeću pisao o teoriji inflacije.

ISLAMSKA EKONOMSKA MISAO

Mogli bismo u nedogled navoditi primjere doprinosa islamskih učenjaka ekonomskoj misli. Međutim, problem muslimanskog svijeta jeste taj što nije kreirao vlastiti ekonomski sistem koji bi ogovarao savremenom dobu po vlastitim, islamskim principima nego se već stotinama godina nastoji prilagoditi konvencionalnoj, zapadnjačkoj ekonomiji.

Tek 1976. godine, kada je u Meki održana prva konferencija o islamskoj ekonomiji, počelo se polahko i pomalo stidljivo nametati pitanje islamske ekonomije i uspostavljanja islamskih ekonomskih institucija.  

Kako navode Sadeq i A. Ghazali, “uzrok nevolja islamske ekonomske nauke leži u nastojanju da se ona ukalufi u zapadni kaluf. Kod većine islamskih ekonomista duboko su ukorijenjene zapadne paradigme, što ih sprečava da oslobode svoju misao i razviju istinski originalan ekonomski sistem. Islamski ekonomisti moraju prihvatiti aksiomatski pristup i konstruirati živi, dinamični islamski ekonomski sistem, koncept po koncept, instituciju po instituciju, operacionalizirajući islamske odredbe kao što su zabrana kamate i uvođenje zekata na pravi islamski način”.

Posljednjih 15 godina svijet je upoznao islamsku ekonomiju zasnovanu upravo na ovim postulatima. I funkcionira. Danas skoro da nema kutka svijeta u kojem nisu prisutne islamske finansije. Više od 300 islamskih banaka prisutno je širom svijeta, na tržištu su prisutni islamsko osiguranje, islamske obveznice, koncept halal-proizvoda, halal-usluga, halal-turizma... Dakle, nije nemoguće i svakako i sami možemo dati doprinos tome.

Model prikupljanja i distribucije zekata, iako na dobrovoljnoj osnovi, kakav imamo u Bosni i Hercegovini, uz znatniji razvoj islamskih finansija na kreativniji i efikasniji način, mogao bi biti dobra osnova za razvoj bosanskohercegovačkog modela islamske ekonomije, koja bi bila kompatibilna postojećem ekonomskom sistemu. stav.ba