Imam Ahmed ibn Hanbel zabilježio je predaju u kojoj se navodi da je, kada su muslimani osvojili Kipar, ashab Ebu Derda, radijallahu anhu,

bio u muslimanskoj vojsci koja je osvojila ovaj otok. I dok su muslimani bili zaokupljeni proslavljanjem pobjede i velikim ratnim plijenom, Ebu Derda, radijallahu anhu, sjedio je sâm i plakao. Ugledavši ga, prišao mu je Džubejr ibn Nufejr i rekao mu: ”Šta te tjera da plačeš na dan u kojem je Allah uzvisio islam i njegove sljedbenike?”

Ebu Derda, radijallahu anhu, rekao mu je: ”Teško tebi, Džubejre, kod Allaha su najprezreniji oni ljudi koji zanemare Njegove zapovijedi. Oni koji su bili pobjednički narod, koji su imali vlast, pa su onda zapostavili Allahove zapovijedi i postali su ono što vidiš.”

Arapi su u predislamsko doba bili zavađena plemena, među njima su se vodili ratovi oko pašnjaka i vode, neki od njih slijedili su Bizantince a neki Perzijance, i vodili su duge međusobne ratove, čak i zbog deva kojima su organizirali utrke.

A onda im je Svemogući Allah, iz Svoje neizmjerne dobrote i milosti, poslao najboljeg i najodabranijeg poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je zauvijek promijenio lice zemlje.

On je preobrazio Arape od pastirâ u vođe narodâ i graditelje civilizacije, od međusobno zavađenih, podijeljenjih i zaraćenih plemena u kolosalnu silu ujedinjenu pred svojim neprijateljima. I oni su za nekoliko godina uništili carstva koja su slijedili i kojima su bili potčinjeni.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije promijenio sredstva za proizvodnju kao što komunizam tvrdi da bez njih nema promjene u društvima. Nije ni oslobodio ekonomiju i osnovao gigantske internacionalne kompanije, jer kapitalizam tvrdi da bez njih nema promjene u društvima. On je uništio ideje džahilijjeta i neznaboštva, i umjesto njih usadio i izgradio čvrsto  vjerovanje u jednog Boga, Allaha, dželle šanuhu.

Nije izrađivao i razvijao poljoprivredne mašine i alate, niti je osnivao burze. Umjesto toga, on je ušao u srca Arapa, obasjavajući ih riječju monoteizma (tevhid), i u njihove umove, ukazujući im na njihovu stvarnost i stvarnost svijeta.

Zadužio ih je emanetom da've i pozivom u Allahovu vjeru, sve dok Rub'ijj ibn Amer nije ušao u Kisrin dvorac i rekao: ”Mi smo narod koji je Allah poslao da izvede ljude iz robovanja ljudima u robovanje Gopodaru ljudi.”

Mi nismo doživjeli uspjeh osim s ovom uzvišenom vjerom, niti ćemo doživjeti novi procvat i preporod bez islama. Civilizacija Endelusa, koja je bila svjetionik svijeta, nije se uzdigla osim pod plaštom ove vjere, niti smo mi postali beznačajni u odnosu na druge narode, osim zato što smo omalovažili Allahovu vjeru i zanemarili Njegove zapovijedi.

Da, među nama ima dobrih i pobožnih ljudi, to je istina, ali u konačnici mi moramo znati da smo ummet a ne jedinke, i nećemo se vratiti na svoj put dok cijeli ummet ne bude dobar poput jednog dobrog čovjeka. Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić saff.ba