Kada sam bio mali, od dede sam naučio najvažnije životne lekcije koje su mi pomogle da živim srećniji i bolji život.

Prva i najvažnija lekcija jeste da tražim dobro u sebi i drugima. Svaki put kad sam bio ogorčen i ljut, na situaciju mislio sam da tako nešto postižem, međutim, deda me je naučio da tako samo sebi štetim. “Što prije nađeš način da poništiš loše emocije koje osjećaš, to ćeš sretniji biti” govorio je on. Te njegove riječi sam tek kasnije u potpunosti shvatio. Nije ni čudo što je živio 102 godine, zaista je znao kako da iskoristi maksimum iz svog života. Sljedeća jako važna stvar koju me je naučio i koju želim da prenesem drugima je da je važno shvatiti da je ljubav lijek.

“Ljubav je najjača sila koja postoji koja kamenje pretvara u prašinu” govorio je. To sam zaista shvatio u svojim kasnim dvadesetima. Zagrljaj i poljubac drage osobe izaziva najljepše emocije u našem tijelu, a te emocije nas liječe. Ljubav je melem za sve naše rane i boli, kada se osjećate loše grlite se sa dragom osobom. Još jedna važna stvar koju me je naučio, pomalo je tužna ali zaista istinita, jeste da dijete neće uvijek poštovati djeteta. Baš naprotiv, često će ga uvrijediti i poniziti, do te mjere da roditelj poželi dići ruke od njega. 

“Sine, kad budeš imao svoju djecu, shvatićeš da nije sve med i mlijeko. Ta djeca će te poniziti, uvrijediti, činiti da se osjećaš loše ili ružno. Ali moraš shvatiti da to dijete nema predstavu da čini ili govori nešto loše. “Ne smiješ se ljutiti kad dijete uputi uvredu, naljuti se kada odrastao čovjek to uradi.” I još jedna veoma bitna stvar koju sam naučio od mog genijalnog dede jeste da od majke nema većeg prijatelja. I to je zaista tako. Kada se najlošije osjećate, kada ste najtužniji, kada vam treba najvažniji savjet ili podrška – obratite se svojoj majci. Ona vas nikad neće razočarati.

Izvor: pult24.info