.

 

 

 

 

 


.

"Prema poslednjim istraživanjima, 70 odsto mladih, uzrasta od 18. do 34. godine, i dalje živi sa roditeljima.

U mnogim državama situacija je slična. Stanje je nešto drugačije u skandinavskim zemljama, gdje mladi počinju samostalan život oko 21. godine, dok u Evropskoj uniji roditeljski dom napuštaju sa prosječno 26 godina", kaže Jelica Jakšić, psihoterapeut u edukaciji.

 

Faktori koji utiču na osamostaljivanje su formalni i suštinski. Formalni su ekonomski.

"Suštinski su zrelost ličnosti, odgovornost, dobra komunikacija uz poštovanje porodičnih granica, sposobnost samostalnog donošenja odluka. Neke mlade osobe koje imaju formalne uslove za samostalnost (posao, stan...) nisu razvile sposobnosti značajne za osamostaljivanje,. Na ove faktore osamostaljenja često možemo da utičemo", ističe Jakšićeva.

Razmažena djeca

Dobijamo li na ovaj način gomilu razmažene "djece", koja ništa ne znaju da skuvaju, ne brinu o računima, ne umiju čak ni da uključe veš-mašinu, a plate koriste za putovanja i, recimo, skupe "krpice"?

"To su mlade osobe zavisne od roditelja koje nisu uspjele da razviju neke važne sposobnosti za samostalan život: od osnovne brige o sebi, preko tolerancije raznih frustracija koje život nosi, preuzimanja odgovornosti", kaže Jakšićeva.

Kada je vrijeme za osamostaljenje?

Kada je zapravo vrijeme da roditelji počnu da uče djecu da se brinu o sebi, a da to ne podrazumjeva samo spremanje sobe, usisavanje, odlazak u prodavnicu...?

"Od najranijeg djetinjstva, roditelji uče djecu samostalnosti, u skladu sa njihovim uzrastom i mogućnostima. Ukoliko je roditelj uvijek tu i sve radi za svoje djete ili umjesto njega, ono neće povjerovati da zaista može bez njih, a može. Tokom odrastanja zahtjevi koje treba samostalno da obave se usložnjavanju i tako se, dok su još u zaštićenom roditeljskom domu, pripremaju za što bezbolniji odlazak u samostalan život", pojašnjava Jakšićeva.

U psihološkom smislu, kakve su posljedice kasnog osamostaljivanja?

"Mladi ljudi sa kojima radim na problemima separacije kažu da se često osjećaju isfrustrirano, da nemaju pravo na privatnost i svoj život. Neki od njih se osjećaju manje vrijedno, imaju nisko samopouzdanje, a nerijetko su manje motivisani za bilo kakve poslovne uspjehe, osjećaju se nesposobnim za samostalno donošenje odluka", zaključuje Jakšićeva.

(Magazin Novosti)