Ova narodna mudrost se zapravo ne odnosi na pravog psa, nego na (ne)čovjeka, kojeg nahraniš, a on te ugrize. Kod nas bi komotno to moglo odnositi na Nedžada Latića ili Fatmira Alispahića. Ko god ih je hranio, oni su ga izgrizli. Ovaj put ću iznijeti samo neke dokaze i činjenice, a za sve imam i mnogo živih svjedoka, da kod nas komotno možeš reći, hrani Nedžada Latića, da te kasnije ugrize. On je prije neki dan ugrizao, i to za debelo meso, gaziju, Haruna Hodžića, koji ga je hranio u Sarajevu, ali i po onim lijepim mjestima u Sandžaku, koje pašče sad zove – vukojebinine.

Svako mjesto u Sandžaku je priča za sebe, baš tu su naše čestite Bošnjakinje rodile, odgojile dobre sinove, velike ljudine, gazije, intelektualce..., kojim se ponosi butum Bosna, Sandžak i svako mjesto gdje je njihova noga kročila.

Nego, da više može pojesti pobrinuo se muftija Zukorlić, koji mu je dao novac da napravi zube i odveo ga onako neuglednog u društvo, gdje je bilo vazda obilje hrane i pića. Tako je među dobrom braćom Bošnjacima iz Sandžaka, oni časte svim i svačim, čak i one koji nisu muhtač i brane se, a kako ne bi to neugledno stvorenje, koje nije imalo ni za čorbu ni s kim u Sarajevu popiti kahvu, pa se obrelo u njihove krajeve.

On im se prišljamčio s pričom o rahmetli Aliji Izetbegoviću i prijateljstvu s njegovim sinom Bakirom, ali mu je Fahrudin Radončić uz hranu i piće ponudio i nešto para, te stipendije za djecu, pa je on počeo gristi sve s kojima se do tad kleo i koji su ga hranili.

Ovih je dana u opskurnom portalu za koji mu je Fahro dao novce napao Haruna, gaziju, Fatiha i Crnog Labuda, koji je pored njegovih nahranio bezbroj gladnih usta i od kojeg svi vidimo samo haj'r.

Ne može Harunu oprostiti, to što je Harun sve ono što psina nikad neće biti. Posebno mu zamjera uspjeh knjige Sedžda na čistoj zemlji bosanskoj, koja je pravo remek djelo, prevedena na više svjetskih jezika, i koja vrijedi više nego stotine napisanih knjiga o agresiji na BiH, među koje spadaju i književni pokušaji Nedžada Latića!  Kompetentan sam reći, da je osim dokumentarno-literarne vrijednosti, koja svjedoči o običnim ljjdima - gazijama Bosne iz najtežeg vakta višedržavne UZP i genocidne agresije iz devedesetih, ta knjiga obogatila je naš lijepi bosanski jezik i unijela u našu književnost posve novi način pripovjedanja, kakvog Allah dadne samo dobrim robovima, kakav je Harun Hodžić.

Bio bi dugačak spisak onih koji su hranili ovu prostitutku sa perom, a on ih hijenski ugriza. Među njima su i gazija Nezim Halilović Muderris, general Sakib Mahmuljin, hafiz dr. Safvet Halilović, muftija Zukorlić, Hako Duljević, Tarik Kurbegović, i mnogi drugi.

Za sve ima, kako rekoh, mnogo svjedoka, a ima i tragova na internetu, pa neka me neko uvjeri da sam šta pogriješio u ovom osvrtu!  bosnjaci.net