Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je četu ashaba u pravcu Nedžda,
a oni su se vratili sa zarobljenikom za kojeg nisu znali ko je sve dok im Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao: ”Znate li koga ste zarobili? Ovo je Sumame ibn Usal, vođa naroda Jemame, pa se lijepo prema njemu odnosite.” Oni su ga zavezali za jedan stub u blizini džamije, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao mu je hranu da jede, ali to nije omekšalo njegovo srce. Nakon toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao do njega i upitao: ”Šta je s tobom, Sumame?” Rekao je. ”Sa mnom je sve uredu. Ako me ubiješ, znaj da si ubio onoga za koga se ima ko osvetiti, a ako budeš blagonaklon prema meni, znaj da sam ja onaj koji nikada ne zaboravlja dobročinstvo. Ako želiš novac i imetak, dat ću ti koliko želiš.” I sljedeća dva dana vodio se isti dijalog između njih, sve dok Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, četvrtog dana nije rekao: ”Oslobodite Sumamu!”
Međutim, nakon što je oslobođen, Sumame ibn Usal nije otišao u Jemamu, već je otišao do jedne palme nedaleko od mesdžida, okupao se i vratio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim mu rekao: ”Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da si ti, Muhammede, Allahov poslanik!” Zatim je rekao: ”Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, nije bilo čovjeka na zemlji koji mi je bio mrži od tebe, a sada si mi postao najdraži čovjek na zemlji. Ja sam odlučio da odem u Mekku i obavim umru, pa šta mi ti savjetuješ?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao se njegovim riječima i naredio mu je da obavi umru. Kada je došao u Mekku i kada su Kurejšije saznale za njegovo primanje islama, rekli su mu: ”Zar si napustio vjeru pradjedova, a prihvatio najgoru vjeru?” Sumame im je odgovorio: ”Prihvatio sam najbolju vjeru, vjeru islam. I tako mi Allaha, kada se vratim kući u Jemamu, obećavam vam da nećete dobiti ni zrna pšenice od mene dok za to ne dobijete odobrenje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” Rekao im je to jer je bio poznati trgovac pšenicom koji je i Mekku snadbijevao pšenicom.
I tako je Sumame ibn Usal prihvatio islam i ostao dosljedan musliman. Nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Sumame je odigrao hvale vrijednu ulogu odvraćajući svoje saplemenike od apostazije i slijeđenja lažnog poslanika Musejleme el-Kezzaba, da bi se nakon toga sa tri hiljade svojih saplemenika pridružio muslimanskoj vojsci u borbi protiv otpadnika. Ovaj primjer je dokaz da se srca plemenitih ljudi pridobijaju i vežu dobročinstvom. Poznati tabi'in Ahnef ibn Kajs, govorio je: ”Ko god mi učini dobročinstvo, vezao me je.” Stoga, ”veži” ljude dobročinstvom, pa ako to dobročinstvo bude učinjeno onome ko ga zaslužuje, dobro je, a ako bude učinjeno prema onome ko ga ne zaslužuje, pa ti u svakom slučaju zaslužuješ da budeš dobročinitelj. S tim što treba upozoriti da dobročinstvo prema neprijatelju mora biti u stanju neovisnosti, snage i moći, jer će se u protivnom tvoje dobročinstvo pretvoriti u poniženje i strah. Postoje situacije u kojima dobročinstvo nije prikladno, kao kada bi neprijatelj okupirao tvoju zemlju, pa će u tom slučaju dobročinstvo prema njemu značiti odsustvo muškosti i hrabrosti, kao i izdaju, makoliko ti svoje dobročinstvo prikrivao i opravdavao lijepim riječima i frazama, poput mira i slično. Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić saff.ba