.

 

 

 

 

 


.

Mjesec dana nakon što je sklopio brak, došao mi je i rekao: ”Otkrio sam da ja zapravo nisam dovoljno poznavao svoju ženu 
prilikom prosidbe i sklapanja braka.” Rekao sam: ”Je li to znači da imaš problem sa njom?” Odgovorio je: “Ne radi se samo o jednom problemu, već ja imam sa njom mnogo problema. Većina tih problema vezana je za narav, karakter, osobenost, odgoj i obrazovanje između mene i nje. Ja o ovim stvarima nisam razmišljao u vrijeme vjeridbe. Moj cilj bio je da oženim lijepu djevojku iz ugledne porodice i uspio sam u tome, ali je moj život sa njom vrlo težak i svakodnevno imamo međusobnih problema koje ne možemo riješiti.”
 
Mnogi bračni drugovi prolaze kroz ovakve situacije zbog požurivanja sa vjeridbom i sklapanjem braka, ili zbog nedostatka usredotočenja na važne stvari koje treba znati o osobi sa kojom želiš sklopiti brak, ili pak zbog nekih običaja i tradicija koje sprječavaju bolje poznanstvo budućih supružnika.Zbog toga je važno, za buduće supružnike, da poznaju metode upoznavanja, načine prikupljanja informacija i skrivene zamke koje nekada mogu biti namjerne, a nekada nesvjesne i nenamjerne sa druge strane. U ovom tekstu spomenut ćemo deset skrivenih zamki za one koji su naumili da se žene (udaju).
 
Prva zamka u koju upadaju mnogi mladenci jeste zaokupljenost oko procedura braka, svadbenog veselja, bračnog putovanja, ili pak preokupiranost porodičnim razlikama u vezi braka, umjesto da mladenci budu zaokupirani što boljim međusobnim upoznavanjem.
 
Drugo: Nedostatak sposobnosti da se napravi razlika između istine i kurtoazije (laskanja), ili između stvarnosti i mašte kojoj se nadaju i u kojoj žive, jer se budući mladenci žele pokazati u najboljem svjetlu u pogledu svoga ahlaka, ophođenja, govora, pa čak i u pogledu odijevanja, a stvarnost je često puta drugačija od onoga kako se oni žele predstaviti jedno drugom prije sklapanja braka.
 
Treće: Često se dešava da se mladić i djevojka zavole u ranoj mladosti zbog bliskosti njihovih porodica, ili zbog toga što su poslovne kolege, ili pak zbog upoznavanja putem društvenih mreža, pa onda, zbog slijepe ljubavi, nisu u stanju jedno drugom otkriti nedostatke i mahane. Jer, kao što je rečeno, ljubav je slijepa. Ljubav zamračuje viziju i ne pomaže onome ko stupa u brak da vidi stvarnu stranu svog budućeg bračnog druga. Sjećam se jedne djevojke koja mi je rekla da je mnogo vezana za svoga zaručnika i da ga voli, ali je zabrinuta za njega. Naime, ona je, nakon zaruka s njim, noću razgovarala telefonom i primijetila je da je njegov jezik težak. Međutim, kako je sama kazala, ”ljubav me je zaslijepila i nisam bila u stanju ispravno rasuđivati i analizirati. Nakon vjenčanja otkrila sam da je on alkoholičar i da svake večeri pije do besvijesti”.
 
Četvrto: Budući mladoženja ne smije postavljati hipoteze i pretpostavke u svome umu i predavati se njima, kao što je, naprimjer, pretpostavka da ako djevojka nosi hidžab, da to obavezno znači da ona redovno klanja i da je izvanrednog morala i ahlaka, ili pretpostavka da ako mladić poštuje svoje roditelje, to znači da je istinski dobročinitelj prema svojim roditeljima, ili ako je porodica konzervativna, odnosno tradicionalno odgojena, da to znači da su mladić ili djevojka iz takve porodice obavezno dobri i čestiti. Sve te pretpostavke nisu nužno istinite i budući mladenci moraju se uvjeriti u njihovu istinitost prikupljanjem informacija i podrobnom analizom.
 
Peto: Kada se umnože neslaganja među budućim mladencima prilikom vjeridbe i zaruka, oni ne trebaju u tom trenutku analizirati te razlike i opseg njihovog utjecaja na budućnost, odnosno na njihovu bračnu vezu, već ih trebaju smatrati privremenim i trivijalnim. Uostalom, najveće razlike između dvije strane u vrijeme vjeridbe su oko odjeće koja će se nositi na dan vjenčanja, izbora šminke, prijatelja koji će biti pozvani na svadbu, putovanja, odnosno to su problemi koji se tiču slobode i međusobnih veza. Lijek za ove probleme je da mladenci sami postave uslove i da se dogovore u vrijeme vjeridbe i zaruka o tome kako i na koji način nastaviti međusobnu vezu u slučaju da se ponove takva neslaganja, te da se drže tog dogovora.
 
Šesto: Svaka strana očekuje da će moći promijeniti negativne osobine kod onog drugog nakon vjenčanja. To nije istina, pogotovo kad je riječ o ponašanju ili vjerskim aspektima kao što su namaz, pušenje, hidžab i loši prijatelji.
 
Sedmo: Podizanje nivoa očekivanja od druge strane i očekivati od nje (njega) sve ono što sanja i čemu se nada. A potom, nakon vjenčanja, otkriti da su njegova (njena) očekivanja bila izmišljena i nerealna, pa se onda dešava šok.
 
Osmo: Neobavještavanje druge strane, odnosno budućeg bračnog druga, o određenim operativnim zahvatim (kozmetičkim promjenama na tijelu), što dovodi do velikih problema u braku.
 
Deveto: Bavljenje porodičnim tajnama i privatnim porodičnim slikama budućeg bračnog druga. U mnogim slučajevima, na osnovu moga iskustva, te informacije bile su zloupotrijebljene.
 
Deseto: Da mladenka tretira svoga zaručnika kao ženu (jer je naučila komunicirati uglavnom sa ženama) i da se prema njemu ophodi kao prema ženi, i obrnuto, da se mladoženja ophodi prema budućoj supruzi kao prema nekom muškarcu. A istina je da se svaki spol drugačije tretira, pa će se mladoženja odnositi prema svojoj zaručnici onako kako se treba odnositi prema ženi, i obrnuto. saff.ba