.

 

 

 

 

 


.

Roditelji su spremni da rade bilo koji posao samo da bi svojoj djeci osigurali normalne uvjete za život. Jedan čistač ulice pošteno je radio svoj posao, 
ali djeci nikad nije rekao čime se bavi jer nije želio da ga se stide.Odlučio im je napisati pismo, a od ovih riječi će vam krenuti suze.
Prenosimo ga u cijelosti: “Nikada svojoj djeci nisam rekao što radim. Nisam želio da me se stide. Kada me najmlađa kćerka upitala što radim neodlučno sam rekao da sam radnik. Prije nego što dođem kući okupam se u javnom toaletu kako ne bi imale nikakve naznake posla koji radim. Htio sam da moje kćerke idu u školu, da ih obrazujem. Htio sam da budu dostojanstvene pred ljudima. Nikada nisam želio da ih netko podcjenjuje kao što to rade sa mnom.
 
Ljudi su me uvijek ponižavali. Svaki novčić koji sam zaradio uložio sam obrazovanje svojih kćerki. Nikada nisam kupio novu košulju već sam novac koristio da im kupim knjige.Poštovanje je sve što sam želio da imaju. Ja sam čistač. Dan prije zadnjeg roka za prijavu na fakultet moje kćerke, ja nisam mogao prikupiti novac da plati školarinu. Tog dana nisam mogao raditi. Sjedio sam pored smeća pokušavajući sakriti suze. Nisam mogao raditi. Moje kolege su me gledale, ali nitko nije progovorio ni riječi sa mnom. Bio sam skrhan, slomljenog srca i nisam znao kako ću reći kćerki da nemam novca da plati kada se vratim kući. Rođen sam siromašan. Vjerovao sam da se ništa dobro ne može dogoditi siromašnoj osobi. Nakon radnog vremena svi čistači su došli do mene, sjeli pored i pitali me smatram li ih braćom. Prije nego što sam mogao odgovoriti, stavili su mi u ruku svoje dnevnice.
 
Kada sam odbio, svi su mi rekli: “Mi ćemo danas gladovati ako je potrebno, ali naša kćerka mora ići na fakultet”. Nisam im mogao odgovoriti. Tog dana se nisam okupao i otišao sam kući kao čistač. Moja kćerka će ubrzo završiti fakultet. Tri moje kćerke mi ne dozvoljavaju više da radim. Jedna honorarno radi, a tri imaju stipendije. Kćerka koja radi često ode sa mnom na moje radno mjesto i nahrani sve moje kolege i mene. Oni se smiju i pitaju je zbog čega ih tako često hrani. Moja kćerka im kaže: “Svi vi ste tog dana gladovali kako bih ja postala ono što sam danas, učinili ste za mene toliko, da vas sve mogu hraniti svakoga dana”. Sada ne osjećam da sam siromašan, tko god ima takvu djecu kako može biti onda siromašan”, zaključio je ovaj hrabri čovjek,              Izvor:novizivot.net