U pismu upućenom načelniku Bjelopoljskog okruga 21. maja 1924. godine Jusuf Mehonić veli: “I tako, s Božijom pomoći,

jedanaest godina borim se uz prkos neprijatelju, najprije (protiv) Crne Gore, pa protiv Nesretnog Švabe, pa protiv vas, evo pet godina. Što ste znali i umjeli marifetluka kurisali ste (preduzeli), i sa novcem, i sa patrolama, i sa špijunima – da nas smirite, i nije vam dao Bog”Sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća nekoliko američkih dnevnih novina objavilo je niz članaka o Jusufu Mehoniću, sandžačkom junaku i komiti koji nije priznavao novu vlast uspostavljenu nakon balkanskih ratova, a potom i poslije Prvog svjetskog rata, nazivajući ga balkanskim “Super Jesse Jamesom”. Američki list The Courier-Journal u članku od 16. marta 1926. godine piše opširno o Jusufu Mehoniću, pridajući mu više od 500 ubistava i opisujući ga kao superbandita u odnosu na američkog odmetnika Jesseija Jamesa, čiji je odmetnički opus, kako navode novine, u odnosu na Mehonićev bio “dječija igra”. The Rhinelander Daily News piše o Mehonićevoj smrti u članku Albanci ubili Jesseija Jamesa, u kojem navode da ga je u žestokoj planinskoj borbi ubila albanska žandarmerija i tvrde da je terorizirao zemlju na velikom prostoru ubijajući i pljačkajući bogate trgovce i jugoslavenske oficire, da su njegove žrtve svi redom bili kršćani te da je bio veoma popularan među bošnjačkim stanovništvom koje ga je skrivalo tokom potjera.

 

SOCIJALNO-POLITIČKA POZADINA

Obojica odmetnika, Jusuf Mehonić i Jesse James, iako su živjeli na različitim meridijanima, pored mnogih razlika imali su prilično toga zajedničkog.Obojica su bili proganjani od vlasti, a imali su podršku u običnom narodu i smatrani herojima. Jusuf Mehonić postao je bošnjački nacionalni junak u Sandžaku kojeg su na sve strane krili i pomagali. Vojne i žandarmerijske potjere pokrenute za njim uvijek su završavale s neuspjehom, a četnici Koste Pećanca 23. augusta 1921. godine u bici na Komaranu, kod Brodareva, doživljavaju svoj najveći poraz. Njegovi jataci nisu se ni pod koju cijenu htjeli odreći saradnje s njim. Jamesa su, isto tako, vlasti mjesecima pokušavale privesti, ali bezuspješno. Angažirale su čak i poznatu Pinkertonovu detektivsku agenciju da ga uhvati, ali i to je bilo bez uspjeha.Obojica su se odmetnuli iz osvete, a njihova borba protiv vlasti imala je i socijalno-političku dimenziju: Jasse James zbog lošeg postupanja sjevernjačkih vojnika tokom građanskog rata, a Mehonić zbog zločina srpske i crnogorske vojske nad Bošnjacima Sandžaka tokom i nakon balkanskih ratova. Jusuf Mehonić je, u vezi s tim, u pismu upućenom načelniku Bjelopoljskog okruga 21. maja 1924. godine kazao sljedeće: “I tako, s Božijom pomoći, jedanaest godina borim se uz prkos neprijatelju, najprije (protiv) Crne Gore, pa protiv Nesretnog Švabe, pa protiv vas, evo pet godina. Što ste znali i umjeli marifetluka kurisali ste (preduzeli), i sa novcem, i sa patrolama, i sa špijunima – da nas smirite, i nije vam dao Bog.”U istom pismu djelimično je objasnio i socijalno-političku stranu svog pokreta, ističući da njegovi članovi ne čine “nered na siromahe, ni Srbe, ni Turke”, već “samo na bogate i na one što čine zulum narodu”.I jedan i drugi, i Mehonić i James, imali su svoje odmetničke grupe koje su se borile protiv vlasti. Jesse James, uz svog brata Frenka, imao je i bandu “Cole Youngera” i njegovu braću Boba i Jima, a Mehonić uz sebe poznate komite Huseina Boškovića i Feriza Salkovića.

 

LEGENDE NASTAVLJAJU ŽIVJETI

Obojica su ubijeni u njihovim tridesetim. Jamesa ubija Robert Ford, prijatelj i nekadašnji član bande, a Jusuf je ubijen u okršaju s albanskom žandarmerijom u selu Arapaj kod mjesta Šijak, nedaleko od luke Durrës, a po nekim neprovjerenim i vjerovatno lažnim navodima, ubio ga je Jusufov jatak u svom domu.

Obojica su opjevani u poeziji. O odmetanju Mehonića u komite narod je spjevao pjesmu:

 

“Mlad se Jusuf oženio,

do ponoći s ljubom bio.

Od ponoći ferman stiže:

Mlad Jusufe, car te zove.

Carska hazna pokradena,

na Jusufa potvorena”

 

 kao i :

 

 “Moj sokole, de pogledaj niz polje,

Ko se krade dvoru da se prikrade!

Ako li je kačak Jusuf Mehonić,

Ti poleti, pa mu stani na fesić!

Za njime mi moje srce izgore,

Moj sokole, dovedi ga u dvore!”

 

“Pokrenuo Mehonjić Jusufe,

Pokrenuo roblje porobljeno,

da ga spasi od dušmanske ruke,

od nepravde i muke goleme,

što him spremi Pašiću Nikola,

preko svoga Koste Pećanina

i ostalih srpskih zlikovaca,

Što ne mogu gledati Turčina,

nit trpiti pravde i zakona.”

 

ZA JEDNE RAZBOJNICI, ZA DRUGE JUNACI

Za Jusufa Mehonića reći će vam bolji poznavaoci prilika nastalih u Sandžaku nakon balkanskih ratova da je bio veliki junak, borac protiv terora nad bošnjačkim narodom u periodu prije, u toku i neposredno poslije Prvog svjetskog rata, zaštitnik nemoćnih i siromašnih, jedan od vođa i koordinator poznatog pokreta otpora u Sandžaku. Rodio se 1888. godine u selu Grnčarevu kod Bijelog Polja. Odmetnuo se u proljeće 1913. godine, u vrijeme kada su crnogorske četničke grupe u sandžačkim gradovima vršile masovna zlodjela nad nevinim bošnjačkim stanovništvom. Jedna od žrtava tih zločina bila je i Jusufova sestra, na koju je nasrnuo tada po zlu poznati crnogorski četnik Todo Marković. Po priči, Jusuf se tada javno zarekao da će spasiti obraz svoje sestre i odmetnuo se. Nakon što je pronašao i ubio Todu Markovića, štitio je sa svojim ljudima širom bjelopoljskog kraja Bošnjake od ovakvih i sličnih nasrtaja.Jesse James postao je poznat za života, a nakon smrti je sačuvano sjećanje na njega kao na jednog od legendarnih likova Divljeg zapada. Po nekim navodima, on je bio razbojnik i hladnokrvni ubica, ali za siromašne južnjake u Americi poslije građanskog rata Jesse James bio je heroj.

 

Jesse James bio je sin baptističkog sveštenika iz Kentuckyja, a majka mu je bila rodom iz Missourija. Njegova porodica bila je izrazito projužnjački orijentirana, pa nije ni čudo što su on i njegov stariji brat Frank prije nego što su krenuli u pljačke i razbojništva bili u konfederacijskoj vojsci, gdje su se za vrijeme Američkog građanskog rata jedno vrijeme borili i kao gerilci. Jesse je tokom rata bio tinejdžer, ali ga to nije spriječilo da bude ravnopravan član paravojnih jedinica Juga. Prema nekim navodima, njegova kriminalna djela bila su dijelom počinjena iz osvete zbog lošeg postupanja sjevernjačkih vojnika tokom građanskog rata.Jesse James i njegov brat Frank tokom američkog građanskog rata bili su pripadnici konfederacijske gerile, te su bili optuženi za sudjelovanje u zločinima protiv sjevernjačkih vojnika. Poslije rata postali su dio različitih bandi, pljačkali su banke, poštanske kočije i vlakove. U modernim popularnim interpretacijama Jesse se često prikazuje kao neko sličan Robinu Hoodu, kao pljačkaš bogatih koji dijeli siromašnima, iako o tome ne postoje čvrsti dokazi.

 

Braća James bila su najaktivnija od 1866. do 1876, sve dok njihov pokušaj pljačke banke u Northfieldu u Minnesoti nije rezultirao smrću, odnosno zarobljavanjem nekoliko članova bande. Nakon tog događaja, nastavili su tek poslije nekoliko godina, kada su prikupili nove članove. Smatra se da je zajedno s bandom ukrao više od 200 hiljada tadašnjih dolara.Vlasti države Missouri bile su frustrirane Jasseovom sposobnošću da im stalno bježi, pa su ponudili 10.000 dolara Robertu Fordu, njegovom prijatelju i nekadašnjem članu bande, da ga likvidira. Ford je zajedno sa svojim bratom otišao posjetiti nekadašnjeg šefa. Čekao se trenutak da Jesse bude bez oružja. To se desilo kada se, kako bi obrisao prašinu s neke slike, popeo na stoličicu. Odložio je oružje i okrenuo se ka zidu. Ford je to iskoristio pucajući u leđa svom tridesetpetogodišnjem prijatelju. Ovo ubistvo, po mnogim mišljenjima kukavičko, postalo je državnom senzacijom. Rijeke znatiželjnika dolazile su vidjeti mrtvo tijelo slavnog odmetnika. Priča o Jesseiju poprima razmjere mita, on postaje legenda o kojoj je američka filmska industrija napravila veliki broj filmova, poput The Assassination of Jesse James by the Coward Robert For iz 2007. godine.

 

MEHONIĆ NIJE BIO USAMLJENI BORAC

Jesse James uspijevao je skoro dvadeset godina ostati korak ispred zakona, ali on nije bio samo običan revolveraš već nemilosrdni gangster i član južnjačke gerile, odnosno pobornik država konfederacije koje su se pokušale otcijepiti tokom građanskog rata. Po nekim historijskim navodima, upravo ta podrška državama konfederacije doprinijela je njegovoj reputaciji.Nekoliko decenija poslije, na drugom kraju svijeta, formiranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine. Bošnjaci Sandžaka iznova bivaju izloženi masovnom stradanju i neviđenoj torturi. Formiranjem četničkih zločinačkih odreda pod vodstvom Koste Pećanca i drugih četničkih zlikovaca, Bošnjaci Sandžaka doživljavaju još jedan genocid. Za relativno kratko vrijeme bivaju u potpunosti očišćeni s područja doline rijeke Tare i okolnih sela i zaseoka. I sada mnoge porodice razasute širom Turske, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore…, a potomci su prognanih žrtava iz ovih područja, sa suzama u očima prepričavaju strašne zločine kroz koje su prošli njihovi preci u prvim godinama Kraljevine SHS. Pričaju o opljačkanoj i otetoj zemlji koju su kralj i Vlada kao nagradu dali na raspolaganje i u vlasništvo zločincima.

 

Takav odnos Kraljevine SHS prema Bošnjacima Sandžaka dovodi do stvaranja nezadovoljstva i spontanog komitskog otpora. Grupe otpora protiv terora koje se u literaturi poistovjećuju s tzv. komitskim pokretom u Sandžaku se spominju još krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Krajem 1912. godine one postaju masovnije, a s jačanjem terora nad sandžačkim Bošnjacima, nakon proglašenja Kraljevine SHS 1918. godine, postaju znatno organiziranije, teritorijalno raširenije i brojnije.Pokret nije, kako se to neko vrijeme u tadašnjoj štampi nastojalo prikazati, imao hajdučki karakter, već je, zapravo, bio svojevrstan odgovor na zločine nad sandžačkim Bošnjacima i na pokušaj njihovog istrebljenja. U tom periodu na području Sandžaka postojalo je dvanaest takvih grupa, a najčuveniji vođa čitavog pokreta bio je predvodnik bjelopoljske grupe Jusuf Mehonić, koji će poslije postati glavni vođa svih grupa pokreta otpora u Sandžaku.

 

O razlozima formiranja ovog pokreta sam je Mehonić najbolje jednom prilikom objasnio zarobljenom načelniku Prijepoljskog okruga, govoreći mu da je to učinio “zbog toga što se nad Muslimanima čini nepravda i teror” i da su “Muslimani mnogo šta pretrpjeli od Crnogoraca u Kolašinu, a također i u Okrugu bjelopoljskom, gdje je ubijeno 1.500 Bošnjaka a da za to niko nije odgovarao”. Od vlasti okarakterizirani kao banditi i razbojnici, a za običan narod kao heroji i spasioci, Jesse James i Jusuf Mehonić ostavili su neizbrisiv trag u prošlosti, a o njima će se i dalje pričati legende i snimati filmovi. Oni i danas zaokupljaju pažnju mnogih, i dalje ih se doživljava kao mitske i herojske ličnosti na prostorima na kojima su djelovali, žive u sjećanju kao romantične ikone i simboli mladalačke borbe protiv nepravde.    stav.ba