Trumpova odluka da pozove islamiste da posjete Camp David bila je veoma neobična, 

i to samo tri dana prije osamnaeste godišnjice napada 11. septembra, ali Trump je u tome vidio dobru priliku za neke glasove na narednim izborima, unatoč činjenici da sukob s Afganistanom nikada nije bio na njegovom dnevnom redu niti je ikad posjetio svoje trupe u toj zemlji.

Za Amerikance je do sada rat u Afganistanu trajao koliko i rat za nezavisnost, rat protiv Španije, Prvi svjetski rat, Drugi svjetski i Korejski rat ukupno. Sukob ih je koštao milijarde dolara i u njemu je do sada poginulo 2.400 američkih građana te još na hiljade Afganistanaca. Pentagon je naredio da se na tu zemlju ispali više bombi nego na sve ostale u kojima je ratovao zajedno.

Sedmog oktobra 2001. godine tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država George W. Bush objavio je svoju odluku o napadu na Afganistan. Od tada je prošlo 18 godina i čini se da je jasno da Sjedinjene Države nemaju rješenja za tu srednjoazijsku zemlju te da im preostaje još samo da označe trenutak u kojem će objaviti da im je pobjeda nedostižna i proglasiti da su izgubili rat.

Od pet glavnih sukoba u kojima su se Sjedinjene Američke Države borile nakon završetka Drugog svjetskog rata, razni glavni zapovjednici zemlje pobijedili su samo u onom koji je poznat kao Zaljevski rat. Nije bilo moguće proslaviti pobjedu ni u Koreji ni u Vijetnamu. Naravno, ni u Iraku. To nije moguće ni u slučaju Afganistana. Čak je i Donald Trump, prije nego što je postao predsjednik, rat u Afganistanu označio kao haos i “totalnu katastrofu”.

Ipak, Stephen Walt u članku za Foreign Policy tvrdi da “afganistanski debakl nije, strogo gledajući, vojni poraz” i nastavlja: “Talibani nisu porazili američku vojsku u širokom sukobu niti su prouzročili kolaps tih istih snaga.” Za ovog profesora s Harvarda nepriznati poraz Sjedinjenih Država u Afganistanu u okvirima je razmišljanja pruskog generala Carla von Clausewitza, koji je razumio da 18 godina rata za “izgradnju nacije” nije proizvelo politički cilj koji su različiti američki čelnici zacrtali tokom ova gotovo dva desetljeća.

Ono što se čini očitim jeste da, ako više od 100.000 američkih vojnika koje je Pentagon poslao između 2010. i 2012. za vrijeme predsjedavanja Baracka Obame nije moglo pobijediti talibane, vrlo je malo vjerovatno da će 14.000 trenutno raspoređenih u Afganistanu u ovom trenutku imati nekog uspjeha.

Talibani trenutno kontroliraju 46% teritorija u zemlji, više prostora nego ikad od najave invazije 2001. godine. Nakon prekida pregovora početkom septembra između SAD i talibanskih gerilaca, nakon duge godine pregovora u Kataru, povlačenje oko 5.000, od 14.000 vojnika koje je Washington još poslao, u roku od pet mjeseci, ostalo je visiti u zraku.

Trumpova odluka da pozove islamiste da posjete Camp David bila je veoma neobična, i to samo tri dana prije osamnaeste godišnjice napada 11. septembra, ali Trump je u tome vidio dobru priliku za neke glasove na narednim izborima, unatoč činjenici da sukob s Afganistanom nikada nije bio na njegovom dnevnom redu niti je ikad posjetio svoje trupe u toj zemlji.

Od tada je Afganistan, zemlja koja posljednjih 40 godina zna samo za rat, preživio nove predsjedničke izbore, četvrte od pada talibanskog režima 2001. godine, koji su održani u strahu od prijetnji islamista da će bojkotirati taj postupak, za koji smatraju da je obična farsa koju orkestriraju Sjedinjene Države.       stav.ba