Prema službenim podacima, Iran je do početka sedmice zabilježio 20.610 slučajeva zaraze Covid-19, a umrlo je 1.566 umrlo.
Službeno. Stvarne brojke, kako i same vlasti priznaju, su mnogo veće. Dok vi pročitate ovaj članak, jedan će Iranac umrijeti od koronavirusa. Svakog sata zarazi se najmanje 50 Iranaca, upozorio je ove sedmice Kianush Jahanpur, glasnogovornik Ministarstva zdravlja Islamske Republike. Koktel zakašnjelog i nekoordiniranog odgovora vlade na epidemiju, nesposobnost – i nevoljkost – vlasti da nametnu karantin i ekonomske poteškoće proizašle iz sve jačih američkih sankcija stavili su zemlju na rub eksplozije smrtnih slučajeva od koronavirusa: prema nedavnom matematičkom istraživanju Univerziteta u Teheransu Sharif, “prema najboljem scenariju” broj zaraženih će doseći 120.000, a mrtvih oko 12.000.
U najgorem slučaju, ako se ne uvedu karantin i zdravstveni sisitem propadne, vrhunac epidemije neće biti dostignut do kraja maja, a broj mrtvih bi mogao doseći 3,5 miliona. Te žrtve bi, međutim, mogle biti izostavljene iz službene statistike. Iranske vlasti priznale su da dijagnostičke testove posvećuju samo u najtežim slučajevima i da ih ne provode na mrtvima. Dok je Iran 24. februara izvijestio o samo 12 mrtvih, vlasti provincije Qom, gdje je započela epidemija, demantirale su da je u gradu samo od ove bolesti zabilježeno 50 smrtnih slučajeva. U to su vrijeme, upravo u Qomu, pripremljeni su mezari “toliko veliki” da su se mogli uočiti iz svemira, prema satelitskim snimcima dobivenim od Washington Posta. Kada je Iran 2. marta izvijestio o 54 smrti, podaci koje je sastavio i ovjerio perzijski BBC od lokalnih medicinskih vlasti povećali su broj poginulih na više od 210. Direktor Nacionalnog centra za istraživanje zaraznih bolesti Masoud Mardani rekao je na lokalnoj televiziji da bi se do 15. marta između 30 i 40% stanovništva iranske prijestolnice (8,9 miliona) moglo se zaraziti koronavirusom. Dan kasnije, bio je prisiljen odstupiti.
Dana 16. marta, Radio Farda (iranski ogranak Radio Slobodne Europe) objavio je “da je mogao potvrditi, uz podatke pokrajinskih vlasti i lokalnih agencija, najmanje 1.500 smrtnih slučajeva od koronavirusa”. Službene brojke u to vrijeme bile su samo 853. Slučajevi iranskih državljana koji su bili pozitivni na testiranju u drugim zemljama množili su se. Četvrtog i petog marta obavljena su dva evakuacijska leta kineskih građana. Tada je Iran priznao samo 240 pozitivnih rezultata. Kineske vlasti pronašle su 11 slučajeva Covid-19 među 311 putnika. Krajem februara Kanada je zabilježila nekoliko pozitivnih na koronavirus među osobama koje su putovali u Iran. Sama Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) istakla je da bi stvarni broj žrtava epidemije bio barem pet puta veći od onog koje nude iranske vlasti. “Broj prijavljenih slučajeva mogao bi predstavljati tek otprilike petinu stvarnog broja. Razlog je taj što su dokazi, kao što je slučaj i u nekim bogatim evropskim zemljama, ograničeni na teške slučajeve”, rekao je Rick Brennan, član WHO-a medicinskog tima poslan u Iran.
Kada je tim WHO stigao u Iran, zemlja je imala samo 22 laboratorije sposobne za analizu uzoraka Covid-19. Sada Iran ima najmanje 40 laboratorija. Međutim, testovi su i dalje oskudni: prema svjedočanstvima bolničkog osoblja u Financial Timesu, na onima za koje se sumnja da imaju koronavirus primjenjuju se krvni testovi koji traže antitijela koja se bore protiv infekcije, mada ti testovi sami nisu sposobni dijagnosticirati koronavirus. S već više od 1500 službeno objavljenih smrti iranske vlasti teško obuzdavaju epidemiju koronavirusa. Džumde u glavnim gradovima otkazane su prvi put od Islamske revolucije 1979. godine, škole će ostati zatvorene još najmanje dvije sedmice, 54.000 zatvorenika privremeno je pušteno iz iranskih zatvora, a građani trebaju izbjegavaju gužve. Iran je prvi put nakon više od 50 godina (od dana osnivanja Islamske Republike) zatražio zajam od Međunarodnog monetarnog fonda. Traži pet milijardi dolara za borbu protiv koronavirusa.
Međutim, mnoge od tih mjera kasne. Početkom marta Iran je sa podsmjehom odbacio karantin, “mjere preostale iz Drugog svjetskog rata”, održani su izbori, a prema izvješću New York Timesa, zdravstveno osoblje je dobilo ukor zbog nošenja maski za lice. Sve u ime očuvanja smirenosti pred javnošću. Nakon što su 19. februara proglašena prva dva slučaja, u samo 72 sata postali su najgori fokus koronavirusa izvan Kine. Zbog najmanje osam posto parlamentaraca, javnih ličnosti, uključujući dva potpredsjednika koji su zaraženi koronavirusom, svijet se bojai da se virus slobodno širio među stanovništvom. U Qomu, svetom gradu šiitskog islama i hodočasničkom mjestu hiljada ljudi, trebalo je nekoliko sedmica da vlasti započnu uvoditi mjere. Kad su napokon odlučili zatvoriti mauzoleje, stotine ljudi pobunile su se protiv mjera i pokušale ući u mjesto. Samo jedan od primjera poteškoća u provođenju zakona u provođenju mjera karantina.
Kao što je priznao i gradonačelnik Teherana, Pirouz Hanachi, vlasti ne bi mogle provesti strogi karantin. Iranske vlasti ukazuju i na američke sankcije, koje je predsjednik Donald Trump obnovio prije samo sedam dana, kao razlog zbog kojeg se njihov zdravstveni system guši. Iranski predsjednik Hasan Rohaní u pismu američkom narodu zatražio je u subotu “zaustavljanje ovog mračnog poglavlja američke historije”. Iako su lijekovi i hrana izuzeti od sankcija, realnost je da, budući da su financijske transakcije s Iranom pod zabranom, svaki uvoz je kompliciran, zbog čega su mnoge organizacije i zemlje morale donirati medicinske zalihe Teheranu. “Sankcije su drastično narušile sposobnost iranskog naroda da se bori protiv koronavirusa i, kao rezultat toga, neki građani gube život”, rekao je Rohaní. U pismu koje su u subotu objavili službeni mediji predsjednik je također naglasio da “čak i u ovim pandemijskim okolnostima američka vlada nije napustila svoju zloćudnu politiku maksimalnog pritiska i, stoga, u praksi pomaže širenje ovog virusa kazne. “ stav.ba