Do sada održana ročištima na suđenju za nabavku respiratora koje se vodi protiv Fadila Novalića, 

premijera Federacije BiH i ostalih, obilježena su izjavama svjedoka Tužiteljstva BiH. koja se u javnosti interpretiraju senzacionalistički, kao i viber poruke koje tužitelji čitaju u sudnici (neke i više puta), dok je istovremeno, javnost potpuno uskraćena za tačne informacije o onome što se, zaista, dešava u sudnici.

Tužitelji koji zastupaju optužnicu, Mirza Hukeljić i Đermin Pašić, odlučili su, čini se, da od početka idu s “najjačim“ svjedocima i dokazima - koji podižu veliku prašinu u javnosti. Međutim, jedno su tvrdnje tužitelja, a sasvim drugo da li imaju dokaze za te svoje tvrdnje. Kao što su jedno senzacionalistički izvještaji, a nešto sasvim drugo relevantni dokazi za Sud.

Ilustrativan primjer za to su materijalni dokazi koje tužitelji uvode već dva ročišta, a nastavit će i na sljedećem, zakazanom za 19. maj. Inače, materijalni dokazi se u pravilu prilažu uz svjedočenja svjedoka, a oni za koje se to ne može uraditi obično se uvedu na kraju suđenja. No, Pašić i Hukeljić svoje dokaze uvode (u po dokaznog postupka) i to po Izvještaju o izvršenoj analizi SIPA-e, urađenoj tokom istrage, a što, kako ih je u više navrata upozorila predsjednica sudskog vijeća Džemila Begović, nije nikakav dokaz za Sud nego interni dokument Tužilaštva koji je tužiocima trebao olakšati njihov rad.

Teško bi bilo i prebrojati koliko je puta sutkinja Begović upozorila tužitelje da uz prilaganje materijalnih dokaza (a što nije u skladu sa zakonom) ne iznose svoje tvrdnje, zaključke, analize, “neku“ hronologiju, “ne povezuju“ događaje, da ne izvode dva (i više) puta dokaze – one koje su sudije već vidjele kroz neko svjedočenje. Kao i one koje će ponovo vidjeti kad ih tužitelji budu pokazivali svjedocima koji će tek svjedočiti, jer “ovako gledamo u prazno“, čime se, kako je navela Begović, nepotrebno gubi vrijeme. A vrijeme je ono što tužiteljima, očito, treba za odugovlačenje i ponavljanje “dokaza“ interesantnih javnosti, što potvrđuje njihovo ignorisanje svih upozorenja predsjednice sudskog vijeća koja ih je zamolila da ne pokazuju nepoštovanje prema Sudu “inače ću poduzeti zakonom predviđene mjere“.

No, na sva upozorenja Begovićke, tužitelji su nastavljali sa svojim planom, objašnjavajući da će oni iznositi svoje tvrdnje, a Sud neka donosi svoje zaključke o tome, na šta ga je Begović podsjetila: “Jedno su tvrdnje tužioče, a drugo su dokazi“, u jednom momentu čak konstatirajući “ovo je smiješno što pokazujete“, jer se “iz toga ništa ne vidi“ (nejasne slike iz Izvještaja). Na Pašićev drzak odgovor: “Mi tvrdimo da je Tužilaštvo dokazalo...“, predsjednica vijeća je rekla da “prema tvrdnji Suda niste ovim ništa dokazali“.

Tužitelji su nastavljali po svom, prekidajući i komentirajući i sudije i odbranu, a kad su u jednom trenutku rekli advokatima da ih više ne mogu prekidati svojim prigovorima, reagirala je Begovićka: “Tužioče, ne vodite Vi ovo suđenje i ne možete reći da li neko može prigovarati ili ne, to može samo Sud“, a na Hukeljićeve komentare u kojima je održao “bukvicu“ sudijama, jer im se “ne sviđa način na koji izvodimo dokaze“, te kako su u “teškoj procesnoj situaciji“, sutkinja Begović je izgubila strpljenje i pozivajući se na “30 godina rada kao tužilac“ upozorila tužitelje da “prave teatar u sudnici“, da njihovo ponašanje “pomalo prelazi u drskost“, te da ne dozvoljava da pričaju ono što nije istina. Jasno im stavljajući do znanja da njihove pritužbe nisu ništa drugo nego nepoštivanje suda i zakonskih procedura.

Na ponašanje tužitelja više puta je reagirala i odbrana. Vasvija Vidović je, nakon što je tužitelj više puta prekidao i komentirao njene prigovore bez dozvole Suda, zatražila od Suda da zaštiti advokate od njihove “drskosti i grubosti“, dok je Senka Nožica na kraju prokomentirala da se suzdržava od reagiranja na “agresivni pristup“ predmetu “koji pomaže više medijima, nego nama u sudnici“.

Begovićka je na kraju ročišta upozorila tužitelje: “Nisam sigurna koliko će još Sud to tolerisati. Ne mogu još reći da se radi o nepoštivanju Suda, ali se radi o priličnom putu ka ometanju normalnog rada Suda. Znam da želite najbolje prikazati dokaze onako kako vi shvatate da treba, ali morate voditi računa o tome da svi koji sjede u sudnici, i stranke u postupku i vijeće, znaju o čemu se govori, odnosno imaju iskustvo da ocijene svaki dokaz ponaosob, tako da ću vas lijepo zamoliti, nemojte prisiljavati Sud da primjenjuje mjere po članu 242 ZKP-a. Budimo profesionalni i radimo u interesu pravde i pravičnosti.“   D.S (Vijesti.ba)