Demonizacija Katara i islamskih vjerskih i kulturnih obrazaca vrhunac je selektivnih aršina,

zarobljene orijentalističke svijesti i netrpeljivosti koju neki na Zapadu više i ne pokušavaju sakriti. Umjesto da se svijet fokusira na sport, takmičenje i kulturološku i civilizacijsku interakciju različitih kultura, a Mundijal 2022. iskoristi kao festival mira i međusobnog razumijevanja i poštivanja domaćinskog reda i dobrodošlice, te kao katalizator za izgradnju mira u svijetu, koji se sve više približava ambisu globalnog sukoba i prijeti destrukcijom svega, u borbi za kontrolu resursa, ovaj su veliki svjetski sportski spektakl zapadni mediji i islamofobni huškači toliko banalizirali da se on pretvorio u predstavu i teatar za dodvoravanje manjinskim populacijama na Zapadu, politički fudbal, te u navodni simbol ekonomskog fijaska i propasti druge najuspješnije američke korporacije za proizvodnju i distribuciju piva.  

Nekontrolirani izljev antiarapske i antiislamske mržnje, optužbe, demonizacije i popovanja u vrijeme i u periodu koji je prethodio zvaničnom otvaranju Svjetskog prvenstva u nogometu, koji su zapadni mediji, korporacije, sportski klubovi, neke vlade i javnost, te organizacije za ljudska prava iskalili prema državi Katar, domaćinu Svjetskog prvenstva u nogometu 2022, teško je razumjeti drukčije nego kao euforičnu kulminaciju islamofobije i mržnje prema arapskoj kulturi, običajima, a najviše prema islamu.

Takav fanatični izljev nezadovoljstva i mrženje možemo također posmatrati kao svojevrstan gnjev, zlobu i zavist prema jednoj maloj, ali enormno bogatoj i dinamičnoj arapskoj monarhiji u Perzijskom zaljevu, koja se iz relativno nepoznatog britanskog protektorata, kao i Oman i Ujedinjeni Arapski Emirati, nakon što se oslobodila britanskih kolonijalnih okova i trasirala svoj nezavisni put u porodici naroda kao nezavisna država, 1971. uspjela osamostaliti i pozicionirati kao nezavisna i respektabilna članica međunarodne zajednice, i uz to još i kao najbogatija država među svojim zaljevskim susjedina, barem sudeći po bruto nacionalnom dohotku po glavi stanovnika.

ORKESTRIRANA KAMPANJA PROTIV KATARA

Većina ljudi u Evropi i Americi malo zna o narodu Katara, njegovoj državi, historiji, političkom sistemu i kulturi, osim onoga što vide u izvještavanju o Svjetskom prvenstvu FIFA World Cup 2022. Kako navodi ugledni britanski novinar Peter Oborne, u demonizaciji države Katar nije ostao po strani ni lider britanske opozicije, vođa Laburističke stranke Keir Starmer. Ovaj oportunista britanske politike koji se uspeo na pijedestal lidera radničke partije, nakon što je prethodno britanski establišment uz pomoć medija i proizraelskih cionističkih krugova uspio iz igre izbaciti njegovog prethodnika Jeremiya Corbyna, optuživši ga za antisemitizam, jer se suprotstavio britanskom establišmentu i neoliberalnim centrima moći u ovoj kraljevini i zalagao za prava Palestinaca, pozicionirao se kao predvodnik histeričnih optužbi na račun Katara za kršenje ljudskih prava. Starmer je svojevremeno, prije nego je nogometni tim njegove zemlje izbačen iz finala za Svjetski kup, izjavio kako njegova stranka, i on osobno, nikad neće putovati u Katar, tobože zbog bezosjećajnosti i nepoštivanja ljudskih prava gej populacije od domaćina Mundijala.

Da se radi o orkestriranoj kampanji protiv Katara, a ne o pojedinačnim euforičnim izjavama nekih krugova na zapadu, svjedoči i identičan odnos njegovih partijskih kolega i ministara u sjeni. Tako je njegova kolegica iz shadow kabineta Lucy Powell objavila da nijedna laburistička delegacija neće ići u Katar. Naravno, oportunizam britanskih laburista ogleda se i u tome da oni ovaj svjetski spektakularni događaj manipulativno koriste kako bi dali do znanja određenom broju engleske LGBTQ populacije da je Laburistička partija u konačnici ne samo veći i grlatiji već istinski zaštitnik njihovih prava i da će buduća Laburistička vlada, ako je podrži LGBTQ populacija, pružiti im veća prava.

Naravno, euforično politiziranje najvećeg svjetskog nogometnog kupa, koji je ove godine, najbolji i najuspješniji od svih ranijih, zahvaljujući enormnoj energiji, finansijskoj moći, organizacionim sposobnostima i elanu, priredila država Katar, koristi se radi poravnavanja domaćih političkih računica, a arapski i muslimanski Katar je ovdje izvanredna prilika da se pošalje islamofobična poruka britanskoj i svjetskoj javnosti kako Laburisti zagovaraju LGBTQ revoluciju u domenu ljudskih prava glede ove populacije.

Optužbama na račun Katara kako je ova država kriminalizirala homoseksualizam neke zapadne zemlje uopće ne žele razumjeti ili objasniti javnosti da se radi o izrazito konzervativnoj i kulturno i vjerski osjetljivoj državi koja ne samo da ne želi povrijediti svoje vlastite zakone i vjerska osjećanja građana i svoje civilizacijske vrijednosti već želi očuvati i svoje tradicionalne porodične vrijednosti, za koje se, manje-više, zalažu i mnoge političke i građanske grupe u samoj Evropi kada se radi o konzervativnim vrijednostima koje baštine. Da se radi o običnom oportunizmu i licemjerstvu, duplim aršinima i selektivnoj moralizaciji, potvrđuje činjenica da je Starmer nedavno osudio odluku britanskog premijera Rishija Sunaka kad je ovaj konzervativni premijer Ujedinjenog Kraljevstva odbio prisustvovati konferenciji o klimatskim promjenama (COP27), koja je održana u Egiptu.

Lider britanske opozicije je premijerovo odsustvo nazvao nedostatkom liderstva i kao apsolutni neuspjeh upravljanja državom. To što se u Egiptu krše ljudska prava daleko više nego u bilo kojoj arapskoj državi, uključujući i domaćina Mundijala Katar, nije smetalo vođi britanskih laburista da se pobuni protiv premijera. Prema procjeni organizacija za ljudska prava, u Egiptu se trenutno u zatvorima nalazi oko 60.000 političkih zatvorenika, uključujući i neke engleske državljane koji štrajkuju glađu kako bi privukli pažnju svjetske javnosti na ovaj problem kršenja ljudskih prava u Egiptu. Analitičari se pitaju da li je jedna konferencija o klimatskim promjenama važnija od pokretanja pitanja desetine hiljada političkih zatvorenika u Egiptu koji čame u zatvorima zbog svojih političkih uvjerenja ili kritika vlade. Selektivni pristup ljudskim pravima od političkih protagonista na Zapadu sve više diskreditira njihov integritet i proklamirane vrijednosti za koje se, navodno, zalažu. Stoga, ne treba se čuditi da danas u zemljama trećeg svijeta sve više građana ne vjeruje u zapadne deklarativne mantre o ljudskim pravima, demokratiji i vladavini prava, naprosto jer ih zapadne zemlje primjenjuju samo u slučajevima kada se radi o njihovim oponentima ili rivalima, konkurenciji i neposlušnim državama, koje se usuđuju pokazati svoju stratešku autonomiju i nezavisno političko djelovanje.

Međutim, treba istaknuti da britanskim lažnim laburistima koji prije svega robuju cionističkim ciljevima smeta činjenica da je Katar jedna od rijetkih zemalja koja je sve vrijeme pružala ne samo utočište već i finansijsku pomoć palestinskom narodu Gaze u Palestini, koji Izrael drži pod opsadnim stanjem na kopnu, moru i u zraku još od 2006, kad su stanovnici ovog dijela Palestine dali podršku oslobodilačkom islamskom pokretu Hamas i legitimitet da upravlja administrativnim, političkim i civilnim i vojnim poslovima ovog dijela Palestine. Očigledno je da je Katar najviše zbog toga došao na udar britanskih politika, kako vladajuće tako i opozicione. Bez milijardi novca koji je donirao Katar, stanovnici Gaze teško da bi mogli preživjeti i pokazati izdržljivost koju pokazuju i bore se za svoju slobodu.

Analitičar Peter Oborne se pita da li će vođa opozicije njegove države također bojkotirati Grand Prix takmičenje u Formuli jedan, koje će se održati u Ujedinjenim Arapskim Emiratima uskoro, ili pak identično postupiti kada je riječ o svjetskom takmičenju u kriketu, najpopularnijem sportu Engleske i njenih kolonija, kada se ovo takmičenje bude održavalo u Indiji.

Svakom iole bolje informiranom poznavaocu prilika u Indiji jasno je da u ovoj zemlji, koja će uskoro po broju stanovnika nadmašiti Kinu, živi preko 200 miliona muslimana, čiji je položaj proteklih godina ne samo marginaliziran već ih se pokušava učiniti građanima drugog reda. Politika koju provodi vlada premijera Modija i njegove hinduističke ultranacionalističke BJP partije, i njenog ideološkog inspiratora, profašističke RSS populističke organizacije, koja je zakonom o državljanstvu lišila prava na državljanstvo muslimana, koji od rođenja žive u Indiji ili su potomci indijskih muslimana. Osim toga, učestali linčevi, paljevine muslimanskih kuća, džamija, ili oduzimanje statusa autonomije muslimanima Kašmira na sjeveru Indije, ukidanjem člana 370. Ustava Indije, kako bi se Kašmir, koji je proteklih sedam decenija imao specijalna, ustavom zaštićena prava, demografskim inžinjeringom i genocidom, pretvorio u još jednu običnu hinduističku provinciju u Indiji.

Britanski i zapadni mediji, organizacije za ljudska prava, vlade, udruženja navijača i drugi okomili su se na Katar i zbog navodnog velikog broja smrtnih slučajeva radnika iz zemalja Južne Azije, uglavnom Indije, Nepala, Pakistana, Filipina i drugih siromašnijih zemalja, koji su protekle decenije kao građevinski radnici radili na radilištima u Kataru i izgradnji neophodne infrastrukture. Svaki ljudski život je podjednako važan, pa tako i život migrantske radne snage iz siromašnijih zemalja. Ono što dušobrižnici među političarima i medijima na zapadu i udruženjima za ljudska prava ne žele priznati jeste i vrijednost života svih ljudi, pa tako i muslimana Indije, čiji je život danas postao jeftin, ali se zbog strateškog značaja Indije za zapad, posebno za politiku i interese Washingtona i Londona, kršenje ljudskih prava muslimana u Indiji namjerno prešućuje, ili se ovlaš spomene u dobro kalibriranom diplomatskom govoru, kako se ne bi uvrijedili indijski partneri. Ljudska se prava krše nemilice i u Kini, a prava domorodačke populacije u Americi, Kanadi, Australiji i drugim zemljama, npr. u Aziji, također se krše, ali se o tome šuti u koridorima vlasti i moći na Zapadu, i sve to ostaje u domenu organizacija za ljudska prava, ili izvještajima koje niko i ne čita, a kamoli na osnovu njih djeluje.

KATAR SE USPIO ODUPRIJETI SVIM PRITISCIMA

Sama odluka da se Mundijal 2022. dodijeli Kataru već duže je vrijeme predmetom optužbi za podmićivanje, a sada se pokušava predstaviti i kao udarac na ljudska prava, kako građevinskih radnika, tako još više prava LGBT populacije i zapadnih navijača koji će se morati suzdržati od pretjeranog konzumiranja alkohola i uobičajenih partija svojstvenih sportskim događajima na Zapadu. Umjesto da se svijet fokusira na sport, takmičenje i kulturološku i civilizacijsku interakciju različitih kultura, a Mundijal 2022. iskoristi kao festival mira i međusobnog razumijevanja i poštivanja domaćinskog reda i dobrodošlice, te kao katalizator za izgradnju mira u svijetu, koji se sve više približava ambisu globalnog sukoba i prijeti destrukcijom svega, u borbi za kontrolu resursa, ovaj su veliki svjetski sportski spektakl zapadni mediji i islamofobni huškači toliko banalizirali da se on pretvorio u predstavu i teatar za dodvoravanje manjinskim populacijama na Zapadu, politički fudbal, te u navodni simbol ekonomskog fijaska i propasti druge najuspješnije američke korporacije za proizvodnju i distribuciju piva.

Tačno je da je homoseksualizam zabranjen u Kataru i da je javna demonstracija ovog seksualnog trenda nepoželjna i protuzakonita. Ali to nije samo u Kataru, koji je islamska zemlja, već također u većini zemalja Commonwealtha, kojeg čine pretežno kršćanske konzervativne države. Naravno, namjerno se prešućuje jasno izražena spremnost katarskih vlasti, i to na najvišem političkom nivou, da se i prema fenomenu LGBTQ manjine među posjetiocima Mundijala postave kao prema nečemu što je na Zapadu uobičajeno. Jasno je da se zapadna kampanja usmjerila na Katar pokušavajući njegove zakone i vlasti koje ih štite portretirati kao nekakve inkvizitore koji će Mundijal iskoristiti isključivo kao lov na vještice, kao da vlasti i organi reda nemaju pametnijeg posla nego da ganjaju i hapse potencijalne poklonike LGBTQ populacije.

Demonizacijom Katara, posebno tradicionalnih islamskih vrijednosti koje ova zemlja želi sačuvati, nastoji se skrenuti pažnja s nekih itekako važnijih stvari, kada je u pitanju pozitivni, štaviše, briljantni međunarodni imidž Katara. Naime, problematiziranjem pitanja ljudskih prava LGBTQ populacije, kojoj će navodno biti neprikladno ponašanje u gostima u jednoj konzervativnoj arapskoj muslimanskoj državi osjetljivoj na povredu svojih zakona, te preuveličavanjem navodne komercijalne propasti američke kompanije Budweiser, koja je sponzor Mundijala 2022, a koja bi mogla ostati bez unosnog ugovora koji je sklopila s organizatorima Svjetskog prvenstva za prodaju piva navijačima i posjetiocima na Mundijalu, minimiziraju se brojni globalni uspjesi Katara, posebno u domenu medija, investiranja, obrazovanja, diplomacije i sl. Pored toga, želi se također skrenuti pažnja i zaboraviti rezistencija i otpornost Katara i njegova uspješna pobjeda nad nametnutom blokadom i bojkotom koje su ovoj maloj, energetski bogatoj državi prije 5 godina nametnule Saudijska Arabija, UAE, Bahrein i Egipat. Blokada je bila namijenjena kao kazna Kataru zbog navodnog islamskog ekstremizma i podrivanja saudijskih aspiracija na putu uspostave regionalne hegemonije. Katar se svim tim pritiscima uspio oduprijeti, posebno prijetnjama velikih i snažnijih susjeda koji su imali aspiracije da ovu zemlju pokore, nakon što je pregaze tenkovima i potčine je svojim regionalnim ambicijama.

Pored prijetnji da će Katar pretvoriti u otok i odvojiti ga od kopna, jedna od namjera izolacije Katara bila je usmjerena u pravcu kreiranja haosa, uzurpacije resursa i sprečavanja održavanja Svjetskog kupa 2022, spektakla kojem je Katar ovih dana upravo domaćin. Međutim, pokazalo se da je blokada Katara narod ove zemlje učinila još otpornijim i odanijim svom suverenitetu i svojim vjerskim i kulturnim vrijednostima. Pod pritiskom blokade Katar je znatno diversificirao svoju ekonomiju do te mjere da je postao samodostatan u proizvodnji nekih prehrambenih artikala, kao što su mliječni proizvodi. Unatoč blokadi, Katar je i dalje najbogatija arapska zaljevska zemlja i među pet je najbogatijih u svijetu. Katar, zahvaljujući enormnim prihodima od energenata, posebno plina, ima najveći dohodak godišnje po glavi stanovnika.

U prvim mjesecima blokade Katar je potrošio oko 50 milijardi dolara kako bi osigurao zalihe osnovnih roba koje su pristizale uglavnom zračnim, a ne tradicionalnim kopnenim i pomorskim putevima iz Saudijske Arabije i drugih zaljevskih država. Prema Međunarodnom monetarnom fondu, ekonomska aktivnost Katara je bila prilično oslabljena, ali je to bilo uglavnom prolazno i brzo su postavljeni novi trgovinski putevi, prije svega zahvaljujući izvanrednim odnosima Katara sa susjednim Iranom i dakako Republikom Türkiye, zemljama koje su Kataru u vrijeme pomenute krize najviše pomogle. Zapadni mediji ne žele govoriti o tome kako je farma izvan Dohe s 20.000 krava koje su u vrijeme krize transportovane u Katar usred blokade pretvorena u veliku mljekaru kojom upravlja jedan iskusni Irac.

Izgleda da neki centri moći na Zapadu Kataru nikako ne mogu oprostiti smjelost da održi bliske i bratske odnose s Iranom i Turskom, uprkos nekim neslaganjima glede politike na Bliskom istoku, posebno u Siriji. Stoga se različitosti u svjetonazoru i vrijednosnom sistemu između liberalnog Zapada i muslimanskog i konzervativnog arapskog Katara pokušavaju do te mjere apostrofirati i veaponizirati za globalno sistematsko širenje islamofobije iz nekih ultraliberalnih centara na Zapadu, a svjetski festival nogometa reducirati na jedno veliko sijelo, pijanku i modernu Sodomu i Gomoru, zanemarujući njegov pravi i istinski smisao, na koji je ukazao i kur'anski moto kojim je otvoren Mundijal 2022, da se narodi svijeta približe jedni drugima i međusobno upoznaju, uz poštivanje različitosti i prava domaćina da ovaj sportski događaj održi u skladu s vlastitim uvjerenjima, zakonima i vrijednostima. stav.ba