Ovako počinje poznata pjesma našeg istaknutog Bošnjačkog intelektualca Nedžada Ibrišimovića pod nazivom „Bosna“.
Nije Ibrišimović jedini koji je putem pisane riječi pokazao ljubav i privrženost svojoj domovini, činili su to mnogi naši istaknuti intelektualci bilo da žive u svojoj domovini Bosni i Hercegovini ili van nje. Privrženost prema jedinoj zemlji redovno su pokazivali naši sportisti, ali i mnogi drugi trudeći se da putem svojih uspjeha što bolje predstave svoju domovinu – Bosnu i Hercegovinu.
Čini dobro svojoj domovini: Duga je lista onih koji su se dokazali kao istinski „ambasadori“ svoje „Jedne i jedine“, a da zauzvrat od nje nisu tražili ništa. Upravo, to bi nam svima trebao biti cilj – činiti dobro za svoju domovinu bez da unaprijed od nje očekujemo nešto. Činjenje dobra svojoj zemlji naša je dužnost, a to „dobro“ nije nužno uvjetovano materijalnim ulaganjem u državu. Jednostavan primjer činjena dobra domovini je ulaganja u sebe na način da se riješimo lijenosti – veoma opasne bolesti u našem društvu. Ulaganje u sebe putem obrazovanja ustvari je činjenje dobra svojoj zemlji koja na taj način dobija stručan i kvalitetan kadar koji putem sistematskog rada pomaže jačanje svoje domovine.
Dar kojega nismo svjesni: Veliki je broj naroda širom svijeta koji nemaju svoju domovinu, a razlozi su različiti. Domovina kao utočište pruža sigurnost, a nažalost puno je onih koji ne posjeduju tu blagodat. Bosna i Hercegovina je danas slobodna, prkosna i ponosa iako bi mnogi željeli da nije tako. U svijetu se možemo pohvaliti svojim glavnim gradom, regijom, tradicijom, vjerom i jezikom. Ponosno možemo pričati o našem ogromnom kulturnom i historijskom naslijeđu, što nije slučaj za narode koji su čak i dosta brojniji od našeg. Zbog toga sigurno je da se trebamo zapitati da li cijenimo ono što imamo? Jesmo li zahvalni onima koji su nam stvorili državu? Imamo li svijesti prema daru zvanom – „domovina“? Bili mi svjesni domovine kao velike privilegije ili ne ona će živjeti i opstati još mnogo godina. Akos.ba