Da nije politički mlohavac s očitim manjkom energičnosti, Denis Bećirović mogao bi sa svojom retorikom poslužiti kao pravi “ideal”

licemjernog političkog populiste, koji za svojih 26 godina na “državnim jaslama” nije uradio NIŠTA (da ne griješimo dušu, ipak, ima JEDNO političko djelo iza sebe, IZDAJU povratnika glasanjem za Zakon o prebivalištu). Šta god mislili o Denisu Bećiroviću, manje je važno, jer u oktobru nije riječ o izboru između Bakira i Denisa, nego između prodržavnih i antidržavnih snaga. Denis Bećirović, namjerno ili ne, služi snagama koje “ne žele” (ne smiju) dopustiti da Komšić bude ponovno izabran, pa u skladu s tim djeluju antidržavno 

Bakiru Izetbegović očito nije potrebna predizborna kampanja. Bilo bi dovoljno i da se ne oglašava naredni mjesec i da bude izabran za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Politički program i “kampanja” koju vode “lideri” jedanaestorke obavit će ostalo. “Frankenštajn koaliciju” tzv. ujedinjenu opoziciju (koja se sastoji od radikalno desnih stranaka – NES, pa sve do radikalno lijevih – NS i SDP) veže samo jedan cilj, kako to kaže Fudo Kasumović – “rušenje samoprozvanog bega koji nas radikalizira u očima Zapada”.

Da je isključivo mržnja prema SDA i Bakiru Izetbegoviću razlog ujedinjenja, a ne politički program ili vizija, pokazuju i govori (floskule) Denisa Bećirovića, koji u Mostaru, umjesto da zauzme državnički stav protiv nametanja izbornog zakona, proziva Bakira Izetbegovića zbog tzv. huškanja i izazivanja mržnje. Međutim, vrhunac gluposti “Jedanaestorke” predstavlja istup “starlet-političarke” Elzine Pirić, koja u potpunosti razotkriva namjere ujedinjene opozicije, te ako je neko i bio u dilemi, sada mu je potpuno jasno kome treba dati povjerenje da “brani” državu.

Naime, Elzina Pirić potvrdila je da je Denis Bećirović pijun, a idejni tvorac i nosilac političke ideologije tzv. ujedinjene opozicije jeste Mirsad Kukić (čovjek koji je na američkoj crnoj listi zbog korupcije) dok Denis Bećirović služi kao “lutka” kojom upravljaju lideri iz sjene, a po svemu sudeći prednjači Mirsad Kukić. Politička dvorska luda sve je popularniji koncept u zapadnim demokratskim društvima (devijantni odbljesci postmodernizma), a tvori ga onaj koji “praznom pričom” zabavlja narod, dok neko drugi donosi političke odluke prema vlastitim interesima (a ne interesima građana). Sam pojam populizma (lat. populus – narod) u izvornom značenju nema negativnu odrednicu, nego se određuje kao “bliskost narodu”.

Međutim, u savremenom političkom kontekstu riječ je o “licemjernom populizmu” koji pretendira da govori ono što “narod želi da čuje”, a djelovanje je potpuno suprotno. Da nije politički mlohavac s očitim manjkom energičnosti, Denis Bećirović mogao bi sa svojom retorikom poslužiti kao pravi “ideal” licemjernog političkog populiste, koji za svojih 26 godina na “državnim jaslama” nije uradio NIŠTA (da ne griješimo dušu, ipak, ima JEDNO političko djelo iza sebe, IZDAJU povratnika glasanjem za Zakon o prebivalištu), a uputio je nemjerljiv broj “otvorenih pisama”, koja su trebali poslužiti da izazovu pozitivnu reakciju građana. Očigledno je cilj “Jedanestorke” da Denis Bećirović, kao član Predsjedništva, svakodnevno objavljuje “otvorena pisma” i tako “umiruje nezadovoljnu masu”, a iza zatvorenih vrata odluke će donositi Misad Kukić i drugi “lideri” (kako stranke ujedinjene opozicije, tako i “stranci” koji podržavaju svog “Trojanskog konja”).

O kakvim je odlukama riječ otkriva nam “mudra” Elzina Pirić. Ona na čuvenom seoskom skupu otkriva glavni razlog zašto brojni moćnici (Murphy, Sattler, Schmidt...) podržavaju “Jedanestorku”. Bit će da je riječ o isporučivanju izbornog zakona Čoviću. Ona kaže sljedeće: “Moramo priznati, mi Bošnjaci smo izabrali Željka Komšića. Nismo smjeli to uraditi. Željko Komšić samo zna lajati na televiziji, ništa više. Je li otišao u Beograd i zaprijetio Vučiću? Nije. Je li otišao u Zagreb? Nije!”

Ako bismo bili naivni, mogli bismo pomisliti da je to “samo njeno mišljenje”, ali brojne izjave lidera NiP-a Elmedina Dine Konakovića i lidera SBB-a Fahrudina Radončića ukazuju na to da je riječ o zajedničkoj “tački” koju dijele svi lideri tzv. ujedinjene opozicije. Konaković je u emisiji televizije OBN “U fokusu” 28. aprila 2022. godine izjavio sljedeće: “Ja sam odabrao drugi teži put, da kad je neko nešto u pravu, kao što je hrvatski narod u pravu kad govori o izboru člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda i koji kaže iako pravno legalno legitimno to svakako jest Željko Komšić, ali u duhu Dejtona, duhu svih procesa historije Bosne i Hercegovine, ja mislim da nije fer da ljudima biramo hrvatskog člana Predsjedništva.”

Fahrudin Radončić kazao je 2. aprila 2022. godine za hrvatski medij Večernji list sljedeće: “Moramo biti realni i učiniti sve da se i četvrti put ne dogodi ta situacija jer bi to značilo da punih šesnaest godina Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Da budem konkretan, izbor gospodina Komšića jako odgovara Stranci demokratske akcije. Gospodin Komšić u sva tri izborna ciklusa dobio je između 200.000 i 300.000 glasova koji bi po logici pripadali umjerenim bošnjačkim političarima. A SDA je, dobivajući glasove za Komšića protiv svojih rivala, u dva navrata uspio izabrati gospodina Izetbegovića i jednom gospodina Džaferovića u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.”

Dakle, za Radončića izbor Komšića (a ne Čovića ili Krišto) ne odgovara državi, nego samo SDA, jer očigledno da svoju stranku i druge ne smatra prodržavnim (bosanskim) strankama kako im “plaćeni” mediji iz Sarajeva “tepaju”. Brojni su pokazatelji da je “Jedanestorka” spremna isporučiti izborni zakon Čoviću i tako udariti posljednji ekser u podjelu Bosne i Hercegovine. Orkestrirani “pregovori” u Neumu nisu propali zbog Konakovića, Radončića ili Čovića, nego Bakira Izetbegovića, koji je očigledno bio “sam protiv svih”, kao što je i danas sam u izbornoj utrci. Bećirovićeva kandidatura podijelit će bošnjačke glasove između Bakira Izetbegovića i Željka Komšića, čime se može dogoditi da obojica izgube, ili barem jedan, što će biti “win-win” situacija za “ujedinjenu opoziciju”. Jer ako se Bošnjaci odluče samo za Bakira, onda pobjeđuje Krišto, a ako odluče da podjele glasove a ne izađu masovno na izbore, onda postoji velika šansa da Bećirović postane član Predsjedništva iz bošnjačkog naroda, a to je svakako, opet, otvoren put ka isporuci izbornog zakona, što je de facto treći entitet.

Šta god mislili o Denisu Bećiroviću, manje je važno, jer u oktobru nije riječ o izboru između Bakira i Denisa, nego između prodržavnih i antidržavnih snaga. Denis Bećirović, namjerno ili ne, služi snagama koje “ne žele” (ne smiju) dopustiti da Komšić bude ponovno izabran, pa u skladu s tim djeluju antidržavno. Ako uz Željku Cvijanović (Dodik) i Borjanu Krišto (Čović) bude izabran populista i neradnik Bećirović (Kukić), Bosni i Hercegovini slijedi najteži period od kraja rata, jer ne samo da je velika vjerovatnoća isporuka izbornog zakona nego su na redu i druge brojne odluke koje će biti na štetu Bosne i Hercegovine i njenih građana.

Elzina Pirić nije ništa novo rekla, samo je otvorila oči onima koji još nisu progledali, ali se i dalje medijskim spinovanjem istina izokreće, pa se čak Izetbegovića optužuje za isporuku izbornog zakona, te se želi svim silama od njega napraviti Čovićevog saradnika, iako je on trenutno glavni problem kako neprijateljima iz Hrvatske i Srbije, tako i unutrašnjim neprijateljima (petokolonašima), koji “po svaku cijenu” žele srušiti “samoprozvanog bega” koji ih sprečava da “rade” od “države” šta god žele. Zbog toga je bitno naglasiti: Nakon istupa Elzine Pirić “Car (Bećirović) je go!”, on služi kao “Trojanski konj” Kukiću, Radončiću, Konakoviću, Čoviću, Dodiku i drugim subverzivnim elementima koji ruše i unazađuju Bosnu i Hercegovinu. stav