Vrlo je zanimljiv način na koji se hrvatski politički predstavnici i njima naklonjeni mediji u BiH bore za izmjene izbornog zakona.
Poruke koje u tom kontekstu šalju Bošnjacima, od kojih očekuju da im izađu u susret, zapravo svjedoče da Hrvati nisu zainteresirani za izmjene. Jer, kako drugačije tumačiti poruke koje šalju Dragan Čović i drugi politički prvaci okupljeni oko HNS-a, te mediji pod njihovom kontrolom, a u kojima se Bošnjake pokušava predstaviti teroristima i islamskim fundamentalistima. To je zapravo nastavak politike koja se ne odriče naslijeđa zločina i kojoj cilj nije gradnja, već rušenje mostova saradnje. Veličanje ratnih zločinaca i pokušaji revidiranja historijskih činjenica o agresiji na BiH samo su dio menija kojim se služe u vrijeđanju Bošnjaka. Najnoviji tragikomični uradak stiže iz Večernjeg lista.
Dok svjetski mediji poput CNN-a ili BBC-a, te svjetski zvaničnici od britanskog premijera do američkih senatora i kongresmena upoređuju situaciju u Ukrajini sa opsadom Sarajeva i drugih područja u kojim su Armija RBiH i Bošnjaci bili u okruženju, Večernji list piše kako se "Ukrajinci uspješno brane kao HVO u središnjoj Bosni".
No istina je da se HVO na tlu Bosne i Hercegovine nije borio za Bosnu i Hercegovinu, kako je javno tvrdila tadašnja, a i sadašnja hercegbosanska propaganda – nego samo za 'hrvatske prostore' teritorijalizirane kroz 'hrvatske zajednice' s krajnjim ciljem pripajanja tih teritorija Republici Hrvatskoj. O tome kako HVO borio u Srednjoj Bosni najbolje svjedoče Ahmići u kojima je u pokolju 16. aprila 1993. ubijeno 116 Bošnjaka. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ti zločini bili zločin protiv čovječnosti, a jedan od izvršitelja ove akcije Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora.
Pokolj su otkrile mirovne snage UN-a sastavljene od britanske vojske, i pukovnik Bob Stewart, pa ja možda i zbog toga jasno zašto Britanci ne bi povjerovali u priču novinara Večernjeg lista.
A da je autora Večernjeg lista istinski zanimalo kako se brani enklava, nije trebao primjere tražiti po Srednjoj Bosni, već je trebao pogledati u svoju avliju. Tu pred njegovim nosom u Mostaru se Armija RBiH izborila s jednom od najkrvavijih opsada jednog grada u istoriji. Malobrojni i slabo naoružani borci Armije RBiH odbranili su grad uporedo i od hrvatskih i od srpskih agresorskih snaga, dok je opsadu trpilo najmanje 60 hiljada stanovnika Mostara među kojima su bile i brojne izbjegličke porodice iz istočne Hercegovine.
Nakon herojske odbrane, 9. maja 1995. godine prvi put u svojoj historiji Bosna i Hercegovina je dobila poziv da učestvuje na vojnoj paradi u Parizu povodom Dana pobjede nad fašizmom. Armije RBiH je tada dobila priznanje za borbu koju je vodila i postala dio evropske antifašističke porodice. Čast da nosi zastavu Bosne i Hercegovine pripala je upravo proslavljenom komandantu 41. Mostarske slavne i viteške brigade. Bilo je to priznanje herojskoj borbi stanovnika Mostara koji su u nemogućim uslovima odbranili državnost Bosne i Hercegovine i principe zajedničkog života na ovim prostorima. Devetog maja 1995. godine u Parizu cijeli antifašistički svijet je aplaudirao maloj državi koja se suprotstavila probuđenim avetima fašizma. Na toj paradi antifašističkoj svijeta nije bilo zastava tzv. Herceg-Bosne ili HVO-a.
Čelnicima ove paradržave i njenog vojnog krila, antifašistički je svijet rezervirao mjesto koje su zaslužili - u Hagu. U novembru 2017. godine šestorica političkih i vojnih lidera takozvane “Herceg-Bosne” presuđeni su na ukupno 111 godina zatvora zbog počinjenog Udruženog zločinačkog poduhvata.
(Vijesti.ba)