Koje je naslijeđe odlazeće kancelarke na Zapadnom Balkanu, a koji su njeni propusti, te da li je na kraju više toga moglo biti urađeno?  Bez Angele Merkel, Zapadni Balkan ne bi bio isti kakav je danas – rekao je albanski premijer Edi Rama tokom oproštajne turneje njemačke kancelarke regiji.  Iako mnogi ističu njene propuste, pogotovo istučići da se moglo učiniti mnogo više za evropske integracije regije, činjenica je da je Merkel ostavila jedinstven pečat na Zapadnom Balkanu u 16 godina svog mandata.

Sama odluka da posjeti ovaj dio Evrope, uoči samog izbora za novu vlast Njemačke, svojevrsan je signal njenom nasljedniku ili nasljednici da nastave politiku njemačkog vodstva u proširenju Evropske unije na Zapadni Balkan.

Ipak, neki su njen odabir zemalja koje će posjetiti protumačili drugačije. Ipak, iako je kancelarka prvo posjetila Beograd i razgovarala sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, a zatim i Tiranu gdje se sastala sa liderima iz regije, neki analitičari smatraju da to nužno ne mora biti loša poruka, kako su ocijenili i pojedini lideri u BiH.

Za Adija Ćerimagića, analitičara Evropske inicijative za stabilnost, treba uzeti u obzir činjenicu da je Srbija najveća zemlja na Zapadnu Balkanu, i ekonomski i populacijski, a i posljednje tri decenije i “izvor najveće nestabilnosti koja je pogodila region”.

“U trenutku kada u Srbiji imate povratak narativa koji podsjeća na neka davna, puno gora vremena, kada imate situaciju da mnoge zemlje oko Srbije izražavaju osjećanja nesigurnosti i žale se na Beograd, i u trenutnku kada EU kroz proces proširenja i nema takav utjecaj na zemlje regiona, možda je njena posjeta u tom smislu iza zatvorenih vrata imala i funkciju da prenese poruku o nekim konkretnim stvarima koje se od Srbije očekuju. Mislim da je činjenica da je izabrala Albaniju za sastanak sa premijerima regiona jasna poruka da se u tom smislu Beograd ne vidi kao neki centar regiona, na način kako mnogi razmišljaju. Ako pogledate incijativu Otvoreni Balkan, njegovi najveći zagovaratelji na području Balkana su Vučić i Rama, a to u ovom trenutku predstavlja jedan veliki prijepor u regionu u smislu da tri zemlje žele da se pridruže a tri ne žele, i da je moguće da je razlog njene posjete bio da prenese mišljenje Njemačke i prema toj inicijativi i prema budućnosti Berlinskog procesa.”

U tom konekstu, Bodo Weber, njemački politički analitičar i viši saradnik Vijeća Centra za politiku demokratizacije, smatra da ne treba previše precjenjivati ovu posjetu, budući da je oproštajna za njemačku kacelarku, te je time i više signal koji daje svom nasljedniku ili nasljednici. Međutim, slaže se da je odabir zemalja jednim dijelom bio i motivisan i nastojanjima da se odvrati od inicijative Otvoreni Balkan, čiji su nosioci Rama i Vučić. Također, kako je objasnio Weber u Al Jazeerinoj emisiji Kontekst, posjeta Beogradu na neki način oslikava neuspjeh Merkel, jer se njen pokušaj evropskog transformiranja vladajućeg SNS-a i Vučića završio stvaranjem autokratskog režima koji svoj legitimitet između ostalog crpi i iz odnosa sa Merkel.

Ključan stav Merkel o promjeni granica

A koje je to njeno naslijeđe nakon 16 godina na ključnoj poziciji jedne od najbitinijih članica Evropske unije a koji su to propusti, te da li je na kraju više toga moglo biti urađeno?

Za Ćerimagića, najbitnije što iza sebe ostavlja kancelarka Merkel je njena incijativa da se ne dozvoli promjena granica na Zapadnom Balkanu, nešto što su 2018. zagovarali lideri Srbije i Kosova, Aleksandar Vučić i Hashim Thaci, a podržavali zvaničnici SAD-a i pojedinih zemalja članica Evropske unije.

“Merkel je bila jedna od rijetkih političara koji su ne samo pokazali interes za detalje, već ispravno razumjeli u kojem pravcu bi Zapadni Balkan i Europu jedni takvi razgovori odveli. Tako da je ona uz slušanje i drugih zemalja u regionu, Hrvatske, BiH, Crne Gore i Sjeverne Makedonije, i zajedno s njima zaustavila pokušaje tih razgovara i spriječila jedan puno gori i nestabilniji scenariji. John Bolton, savjetnik za nacionalu sigurnost predsjednika Trumpa u tom trenutnku, vrlo javno je rekao da SAD odustaje od dvije decenije svoje politike prema Zapadnom Balkanu, koja se ogledala u tome da nema mijenjanja granica. Rekao je da bi administracija Trumpa bila spremna za to, a s druge strane postojalo je razumijevanje za jednu takvu poziciju u samoj EU, među nekim zemljama članicama te u Briselu, u timu koji je bio zadužen za dijalog između Beograda i Prištine uime EU.”

‘Berlinski proces nije donio bolji život na Balkanu’

Što se tiče propusta Angele Merkel, Ćerimagić ocjenjuje da bi se moglo reći da je to činjenica da je tokom njene vlasti samo Hrvatska ušla u Evropsku uniju, ako se uzme u obzir da je zvanična politika EU od 2003. puna integracija svih zemalja Zapadnog Balkana. Međutim, dodaje da, ako se sagledaju odnosi unutar same Unije i zamor od proširenja koji je nastupio 2004. i 2007, inicijative Merkel kao što je Berlinski proces, britansko-njemačka inicijativa za BiH, podrška dijalogu između Kosova i Srbije i podrška ponalaženju rješenja za spor oko imena između Atine i Skoplja, pokazuju da je ona razumjela koliko je važno da se podrži integracijski proces u okviru onoga što je bilo moguće.

Zbog ovakvog stava EU i poruke koja je poslana još 2014, da neće ništa biti od članstva na duži rok, i osjećaja razočarenja na Balkanu, Merkel je i pokrenula Berlinski proces pokazujući time da je neko u EU zainteresovan za ovu regiju.

“To je bio pokušaj da se pogura regionalna saradnja i da se poveže Balkan sa zemljama članicama EU, zato je samit svake godine išao u neku drugu dražvu i time je Merkel htjela da motiviše te zemlje koji su domaćini da pokažu interes za Zapadni Balkan… Međutim, Berlinski proces nije donio nikakve nove novce za infrastrukturne projekte, nije učinjeno mnogo da se ubrza ekonomski razvoj regiona, i mi danas nakon sedam godina ne možemo reći da je region zahvaljujući Berlisnkom procesu dramatično bolje mjesto za život. Međutim, tih par nekih stvari, kao što je Regioanlni ured za mlade ili činjenica da je potpisana Transportna zajednica su značajni koraci”, ističe Ćerimagić.

‘Nastavak politike Merkel bi bio koban’

S obzirom da zemlje u regiji nisu ni blizu EU, Weber smatra da bi kontinuitet sa politikom Angele Merkel bio koban za Zapadni Balkan, zato što ona nije ušla u ozbiljan sukob sa francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom koji je suštinski podrivao budućnost i perspektive porširenja.

“Ako to bude nastavak slabe pozicije Njemačke u sljedećoj godini mi ćemo vidjeti konačan krah politike proširenja. Mora se doći do odlučnijeg zauzimanja stava, incijative i vodstva Njemačke u kontekstu proširenja EU na Zapadni Balkan. Ne vidim nikoga u Njemačkoj ko bi mogao to da uradi, osim Zelenih. SPD i CDU u svojim programima nisu uopšte spomenuli politiku proširenja, SPD po prvi put nije spomenuo, a u isto vrijeme sebe predstavljaju kao kontinutiet politike Merkel. Jedino Zeleni imaju jasan program i jasno zagovaranje nastavka politike proširenja EU na Zapadni Balkan a u isto vrijeme jedino su Zeleni proaktivni za neku unutrašnju reformu EU, žele da se uđe u ozbiljne pregovore sa francuskim predsjednikom oko njegove politike koja jeste u osnovi protiv politike proširenja.”

Kada je u pitanju nastavak podrške novog lidera ili liderke Njemačke visokom predstavniku u BiH Christian Schmidtu, Ćerimagić ističe da je on predstavnik međunarodne zajednice a ne Berlina, ali da će sigurno imati podršku iz svoje zemlje.

Prema mišljenju Webera, njegov izbor je izazvao zbunjenost i spekulacije u BiH, jer 15 godina nije bilo ni zajedničke politike Zapada prema BiH, niti jake strateške politike Njemačke što se tiče OHR-a.

“Bojim se da iza te incijative nije stajala jasna strateška ideja. Schmidt koji jeste imao zasluge u svom angažmanu u regiji, pogotovo u odvraćanju od opasne ideje razmjene teritorije između Srbije i Kosova, nije odmah shvatio gdje će se naći kada je ušao u mandat i sad je u procesu definisanja svoje uloge u tom jednom među-periodu kada nema još jasno definisane politike Bidenove administracije prema BiH i odlaska Merkel.”                   (AJB)