Svako malo, shodno taktičkim i strateškim potrebama i zamislima, iz prijateljske Republike Hrvatske se dogodi napad na
Bošnjake i bošnjački politički subjekt sa nastojanjem ocrnjivanja i p(r)okazivanja našeg navodnog radikalnog odnosa prema nemuslimanima.Piše: Admir Mulaosmanović Rastegne se to “od Kulina bana i dobrijeh dana” pa do danas uz dobro udrobljene i “poznate činjenice” pa se stvarni događaji postavljaju u nove kontekste, izmišljaju namjere i denunciraju bošnjački politički predstavnici. Upravo jedan takav osvrt u Saboru RH dao je zastupnik Nino Raspudić nastojeći ukazati kako u Bosni i Hercegovini obitava “islamistički terorizam” pod političkom zaštitom bošnjačke vrhuške. Da bi dao nacrt o prožimanju globalnih terorističkih prijetnji i Bošnjaka morao je negativno konotirati Saudijsku Arabiju, Sjedinjene Američke Države i lično Angelu Merkel te na taj način oblatiti državne vrhove ovi značajnih zemalja.
Zanimljivim se čini kako se djelovanje političara i intelektualaca poput Nine Raspudića poklapa sa jačim prisustvom Opus Dei u R Hrvatskoj, a koji baštini krstaški brutalni odnos prema Islamu i muslimanima zasnovan između ostalog i na bezobzirnoj propagandi. Treba se sjetiti časopisa bliskih Opus dei koji su Poslanika Islama danteovski stavljali u Pakao što je i kod određenih zvaničnika Vatikana izazivalo nelagodu i neslaganje. Može se pretpostaviti kako se skica za ovakve napade kakav je imao Raspudić dobro pripremi u forumima ove katoličke sekte, ojačale tokom fašističkog režima Franciska Franca u Španiji, a potom raširena diljem Europe. Navodno ovi sektaši pokušavaju i u Bosni i Hercegovini početi ozbiljnije djelovati. Sudeći prema nastupima Raspudića ova tvrdnja blizu je istini.
Problem sa ovim objedima jeste u stvaranju opće slike o muslimanskom narodu na temelju, kako sam prethodno kazao, rekontekstualizacije i u navodnom razumijevanju njegovih loših namjera. Odlutao je u ratne dane i dolazak dobrovoljaca iz muslimanskih zemalja koje, usput, niko zvanično nije zvao i učinio ih teretom za bošnjačka leđa. Ne pita se Raspudić kako i zašto su ti ljudi imali slobodan ulaz u Bosnu i Hercegovinu upravo iz Hrvatske ako su predstavljali toliku prijetnju? Zašto je bilo dobro hrvatskim službama “ubaciti” takve grupe u jeku sukoba legalnih snaga Armije RBiH i HVO-a? Odgovor na ovo pitanje mu mogu dati njegovi saradnici (istina jedan je skoro preminuo ali je ostavio učenike) iako vjerujem da su mu poznati.
On naravno zagovara tezu da je nekoliko stotina dobrovoljaca koji su nakon rata dobili bosanskohercegovačke dokumente radikaliziralo Bošnjake i učinilo ih sigurnosnom prijetnjom. Narod sa iskustvom genocida i koji je bio pred prijetnjom istrebljenjem bi potpuno propao kada bi onima koji su ga došli braniti uskratio gostoprimstvo. Toj maloj skupini (u kojoj je bila dakako i grupa suspektnih elemenata) koja je došla na valu slika sa TV ekrana o ubijenim, masakriranim i silovanim muslimanima i muslimankama te tako rizikovala vlastite živote da bi zaštitila nevine najmanje što se moglo učiniti bilo je ponuđeno mjesto za življenje.
Napao je, kako kaže, drugog bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefika Džaferovića (napomenuo je da je Željko Komšić prvi što daje vrlo jasne razloge njegovog istupa) kao pokrovitelja i zaštitnika terorista što je bezobrazluk posebnog kova. No vrhunac bezobrazluka, svakako je ponavaljanje laži koju je ranije izrekao Miroslav Tuđman. Naime, navodno postojanje dvojca koji je ratovao u Bosni i Hercegovini među napadačima na Svjetski trgovački centar u New Yorku (11.9.2001.) dovelo je i do američkog ultimatuma predsjedniku Aliji Izetbegoviću da ponudi ostavku. Samo napominjem da je Alija Izetbegović ostavku na mjesto u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine dao u oktobru 2000. godine iz zdravstvenih razloga. Ali ovaj primjer (ova laž), zapravo najzornije oslikava i cijeli Raspudićev nastup u Saboru.
Dobra stvar je da ovakvi političari u R Hrvatskoj predstavljaju manjinu. Odnose Bošnjaka i Hrvata treba unaprjeđivati, a ne činiti ih lošim sličnim toksičnim atacima. Neka mu posluži i govor Franje Tuđmana kada je krajem 1993. godine rekao da je Hrvatska zbog situacije sa muslimanima (Bošnjacima) u groznoj situaciji. Mislio je na zlodjela bojovnika. Ko je tada šta radio nalazilo se i u detaljnim izvještajima zbog kojih se i Vatikan izuzetno brinuo. Brutalnost hrvatskih postrojbi ugrožavala je pokušaj saradnje među vjerama i civilizacijama. Raspudić kao da želi da nas vrati u to vrijeme. Ipak, dovoljno je pameti na obje strane da takvo što ne dozvoli. (Vijesti.ba)