Član Predsjedništva BiH i lider Demokratske fronte Željko Komšić prokomentirao je za “Slobodnu Bosnu” nekoliko aktuelnih političkih tema, 

poput izbora gradonačelnika u Mostaru, promjene izbornog zakonodavstva, saradnje DF-a i SDA, ujedinjenja lijevih političkih snaga. Neizbježno se nameće pitanje uspostave vlasti u Mostaru. S obzirom na to da je i DF sudjelovao na izborima, kako gledati na odnose unutar "Koalicije za Mostar" i odnose između "Koalicije za Mostar" i Bh. bloka?

- Nipošto u ovom trenutku neću da budem niti da zvučim maliciozno, ali moram, uz dozu uvažavanja i drugačijih političkih stanovišta, reći da smo mi (DF) u samom početku izbornog procesa u Mostaru prepoznali osnovna politička kretanja. Zauzeli smo jednu, možda ne u tom trenutku popularnu, ali ipak vrlo realnu poziciju. Pozivali smo na zajednički nastup svih političkih opcija kojima su grad Mostar i država Bosna i Hercegovina na prvom mjestu.

Sada smo svjedoci političkih procesa u Mostaru koji potvrđuju ispravnost našeg političkog stanovišta. A zbog tih stavova smo pretrpjeli brojne napade, pa čak i uvrede. Međutim, spremni smo sve to odmah zaboraviti ako će ostvarena komunikacija između "Koalicije za Mostar" i Bh. bloka rezultirati izborom probosanskog kandidata na mjesto gradonačelnika Mostara. To će biti veliki iskorak za grad Mostar, ali i iskorak u konsolidaciji probosanskih snaga.

Demokratska fronta priprema stranački kongres. Šta je prevenstveni cilj?

- Čeka nas kompleksan posao i radimo na jednoj ozbiljnoj analizi političkog djelovanja u periodu 2018 - 2020, s posebnim osvrtom na iduće dvije godine.

Pokušavamo odvagati to koliko je donošenje nekih nimalo popularnih odluka, poput ulaska u tek djelomičnu saradnju sa SDA, donijelo dobra državi Bosni i Hercegovini. Deblokirali smo NATO put BiH putem dostavljanja ANP-a. Osigurali smo jedan tvrd stav po pitanju Izbornog zakona, kao i na pitanjima Srebrenice, Mostara, Centralne izborne komisije i stava u vezi sa povratkom institucija države u ruke probosanskih snaga.

Uprkos tome, saradnja sa SDA naštetila je DF-u, jer mi smo bukvalno doživjeli javni linč, i to ne zbog naših grešaka nego zbog grešaka SDA i afera koje su se vezale za SDA, a ne za DF. Znate, ponekad krupne stvari i uspjesi u borbi za državu Bosnu i Hercegovinu skoro da padaju u vodu kada narod vidi da je dobar dio struktura koje čine vlast, u ovom slučaju SDA, sklon svemu onome što nije dobro u našem društvu, a to je, prije svega, nepotizam i netransparentnost u djelovanju institucija.

Mi sada moramo dobro odvagati do koje mjere se valja žrtvovati za opći interes, dok, s druge strane, pojedina moralna fukara unutar SDA samo gleda svoja posla. To vam je kao u ratu. Dok neki ginu za ideale i odbranu države, uvijek postoji onaj dio bijednika koji vam kilo šećera prodaje za stotinu maraka. Treba li zbog toga reći, dođavola više i država i sve? Ja mislim da ne treba, iako sam svjestan da se neko s tim i ne slaže.

Demokratska fronta je prije godinu dana ostala bez generalnog sekretara, otišli su i neki drugi članovi organa stranke. Kakve promjene unutar same stranke očekujete na predstojećem kongresu?

- Ja sam, zbog svoje pozicije, najodgovorniji za propuste u Demoratskoj fronti i ja od te odgovornosti ne bježim. Vjerovao sam nekim ljudima koji se nisu pokazali kao kakvi ljudi. Povjeravao sam neke zadatke i odgovornosti pojedincima koji su radili loše, nekada čak urušavali organizaciju iznutra. Imali smo i ljudi koji su sjedili u DF-u, a radili za druge stranke. Ne mislim da smo imali velike političke propuste, ali kadrovske i operativne jesmo sigurno.

Taj period javašluka, nerada i brige isključivo za vlastite interese je gotov. Taj DF nakon narednog kongresa više neće postojati. Postojat će neki drugi DF s ljudima koji su se pokazali kao pošteni, iskreni u namjerama i vrijedni. Treba nam dosta novih ljudi, s novom energijom i takve već prepoznajem u DF-u.

Da li je realno očekivati okrupnjavanje lijeve političke scene u skoroj budućnosti? Kakvi su odnosi DF-a i SD-a te DF-a i SDP-a?

- Ne znam da li je realno, ali moguće jeste. Moj stav se godinama nije promijenio i iznosio sam ga javno bezbroj puta. Zbog države i građana je neophodno ujedinjenje socijaldemokratskih stranaka i ja nisam nikakva prepreka na tom putu. Nudio sam takvo ujedinjenje gdje ja čak ne bih vodio tu političku opciju, jer mi nije moja fotelja važnija od ideje. Mi ćemo i dalje biti otvoreni za razgovore, a ako ne bude spremnosti s druge strane, mi ćemo jačati našu organizaciju i čekati dan kad će te spremnosti biti.

HDZ je blokirao Federaciju BiH i čini se da od te politike neće odustati dok se ne promijeni Izborni zakon u skladu s njihovim ambicijama. Šta je stvarna ambicija HDZ-a?

- HDZ i Dragan Čović sigurno idu do kraja, na sve ili ništa. To je jasno još od 2012/2013. godine, kada su odbili tzv. Fileov model, jer im nije garantovao stopostotni izbor člana Predsjedništva, premda ni ja iz drugih razloga nisam pristalica tog modela. Oni su, naime, željeli siguran izbor, što nije bilo moguće, jer čemu, onda, izbori i demokratija ako se unaprijed zna pobjednik?

Smatram da se HDZ više ne može urazumiti. Oni će prije ili kasnije krenuti u svoju balvan-revoluciju. Izbor će biti ili Bosna i Hercegovina ili ispunjavanje želja HDZ-u. Budu li se ispunile njihove želje, s Bosnom i Hercegovinom se možemo pozdraviti. A šta je jedan sporedni HDZ u odnosu na višestoljetnu državu?

HDZ se mora poraziti. Demokratskim putem, naravno. Nisam totalitarista pa da mislim kako tu stranku treba zabraniti. Demokratska društva dozvoljavaju postojanje i takvih ekstemnih političkih opcija, ali za početak, smatram da HDZ treba participirati u političkom životu BiH samo u onoj mjeri koliko imaju glasova, a ne kao što zahvaljujući tzv. principu konstitutivnosti, participiraju tri puta više u odnosu na broj glasova koji imaju.

I Hrvatska i Srbija se miješaju u unutrašnje političke prilike u BiH, ali čini se da je Hrvatska u posljednje vrijeme nešto agresivnija?

- Miješaju se decenijama, pa čak i stoljećima, i neka niko ne živi u zabludi i ne misli da to može odjednom prestati, jer to su procesi veoma dugog trajanja. Miješat će se sve dok ne uspostavimo potpuni suverenitet kao država. Postoje dva tipa suvereniteta, vanjski i unutarnji. Vanjski je određen garancijom velikih sila i stjecanjem članstva u međunarodnim asocijacijama poput UN-a i NATO-a, a za unutarnji se sami moramo izboriti.

Hrvatska, nažalost, zloupotrebljava članstvo u EU, i to ne kako bi pomogla BiH na putu ka EU nego, ako je suditi po potezima zvaničog Zagreba, kako bi nametnula nedemokratske, pa čak i antievropske standarde u BiH. U svemu tome računaju i sa jednom vrstom predrasude koja većinsko stanovništvo u BiH ne tretira kao dio evropskog kulturno-povijesnog kruga. U ovisnosti o tome u kojoj mjeri takve predrasude budu nailazile na prijem u EU, ovisi i EU perspektiva BiH.

Rasprostranjena je teza u hrvatskim političkim krugovima da se najveći dio stanovništva u BiH izjašnjava kao Bošnjaci, Srbi i Hrvati i da se BiH ne može konstituirati kao građanska država, jer, eto, nema građana?!

- Ma, to su spin krugovi. Svi mi koji živimo u Bosni i Hercegovini, bili u etničkom smislu Hrvati, Bošnjaci, Srbi, Romi, Jevreji ili pripadnici etničkih manjina, svi smo mi građani Bosne i Hercegovine. Dakle, u Bosni i Hercegovini svi oni koji imaju državljanstvo BiH su građani Bosne i Hercegovine, svi, a ne ovoliko ili onoliko posto. Prema tome, Bosna i Hercegovina se može konstituisati kao građanska država, a da pri tome svi kao građani Bosne i Hercegovine ostanemo ono što u etničkom smislu jesmo, Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Jevreji, Romi … Tako su uređene sve demokratske evropske zemlje. U Francuskoj etnički Alžirac, ako ima francusko državljanstvo, jeste građanin Francuske, u Njemačkoj etnički Turčin, ako ima državljanstvo Njemačke, njemački je građanin. Građanin je osnova iz koje se crpi pravo, pri čemu svako ima svoj etnički ili neki drugi identitet.

Čak su i neki zagrebački novinari konstatirali da je krahirala hrvatska diplomatska ofanziva u Bruxellesu, jer Hrvatska nije pronašla nijednog relevantnog evropskog partnera koji bi slijedio politiku daljnje fragmentacije BiH, osim Rusije. Kako to objašnjavate?

Ne treba potcjenjivati napore koji se ulažu da se u Bosni i Hercegovini uvede dodatna etnička diskriminacija putem usvajanja anticivilizacijskih prijedloga izmjena Izbornog zakona BiH, kao ni podršku Rusije tome. Istina je da to za sada nije dalo rezultata, što ne znači da, ako mi u BiH budemo spavali, neće dati. Osnovni razlog tog neuspjeha naprosto je neusklađenost tih zahtjeva s evropskom pravnom praksom i standardima.

Naravno, dio zvaničnog Zagreba i HDZ BiH se ne slažu s ovom mojom ocjenom o neusklađenosti njihovih zahtjeva s EU standardima, ali da se više ne bi raspravljali, neka, jednostavno, upute apelaciju pred Sud u Strasbourgu u pogledu mog izbora na mjesto člana Predsjedništva pa ćemo vidjeti kako stoje stvari. Ja znam kako stoje. Vrlo loše po njih i njihove vizije. Mislim da i oni to znaju, zato od toga bježe kao đavo od križa.

Jeste li se pokajali što ste odbili susret s ruskim šefom diplomatije Sergejem Lavrovom? Biste li danas postupili isto ili drugačije?

- Postupio bih isto, jer su takvo postupanje očekivali građani Bosne i Hercegovine i oni koji se po mnogim pitanjima slažu sa mnom, ali i oni koji se ne slažu. Jesmo mala država, ali to ne znači da ne trebamo imati ponos i dostojanstvo.    slobodna-bosna.ba