Politički analitičar Denis Čarkadžić komentirao je za Vijesti.ba posjetu člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika Zagrebu.
„Smatram da posjetu Milorada Dodika zvaničnom Zagrebu nije moguće na pravi način sagledati van konteksta događaja i sastanaka koji su mu prethodili - potpisivanja sporazuma Beograda i Prištine sa SAD-om, ali prije svega posjete gospodina Palmera Bosni i Hercegovini te sastanka Dodika i Vučića u Beogradu“, kaže na početku razgovora Denis Čarkadžić.
On dodaje kako je nakon sporazuma u Washingtonu između Beograda i Prištine došlo do promjene u vanjskoj politici Srbije.
„Nakon vašingtonskih sporazuma jasno je da je Srbija u velikoj mjeri okrenula svoj vanjskopolitički kurs prema SAD-u, a tokom Palmerove posjete Sarajevu stavljeno do znanja da reforme ustavno-pravnog sistema BiH, uz nezaobilazne reforme pravosudnog aparata, trebaju biti u bliskoj budućnosti ostvarene. Kakve su reforme u pitanju sam Palmer je nagovijestio u izjavi u kojoj je još jednom podržao napredak na realizaciji 14 tačaka iz mišljenja Evropske komisije, naglasivši da je tu “sve napisano”, i da ne treba on da smišlja odgovor“, kaže on.
Mišljenje EK je, dodaje Čarkadžić, između ostalog, i projekcija budućeg ustavnog uređenja BiH u kojem se, pored drugih bitnih stvari, na više mjesta i u različitim kontekstima problematizira i jasno traži redukovanje ne samo izbora, već i načina odlučivanja na osnovu etničke pripadnosti, a sve u cilju efikasnijeg funkcionisanja države.
„U tom dokumentu se ide i tako daleko da se, kao jedan od 14 prioriteta, traži da se “osigura da su svi organi uprave zaduženi za provedbu acquis-a budu zasnovani isključivo na profesionalizmu i da se ukloni pravo veta u procesu donošenja odluka, u skladu s acquis-em“, podsjeća naš sagovornik.
Čarkadžić dodaje da iz upravo zbog toga dolaze panični pozivi na odbranu Dejtona.
„Kada se pažljivo saslušaju sve izjave aktera sastanka u Zagrebu, jasno je da su pomalo panični pozivi za odbranu Dejtona koje smo odatle čuli zapravo pozivi da se blokiraju upravo ustavne reforme iz Mišljenja EK iza kojih u punom smislu riječi stoji i Vašington, a čije blokiranje u geopolitičkom kontesktu u prilog ide samo Moskvi“, kaže on.
Dodaje kako je “Tim” koji u Bosni i Hercegovini stoji iza takvih blokada odavno poznat, ali je jasno da i zvanični Zagreb kao član EU ali i NATO-a, iz sebi znanih razloga, takve politike podržava što je tokom Dodikove posjete još jednom potvrđeno.
„Da paradoks bude veći, na Mišljenju EK i njenom sadržaju hrvatski zvaničnici u Briselu su i sami radili, te ga putem sistema odlučivanja unutar Evropske komisije na kraju i podržali“, ističe Denis Čarkadžić.
Čarkadžić dodaje da Dodikovu posjetu tako treba posmatrati kao nastojanje da se prije svega u regionu mobilišu snage koje će pokušati da stopiraju napredak BiH u smislu njenog efikasnijeg funkcionisanja kroz usvajanje demokratskih standarda propisanih od samog Brisela.
„Međutim, kao što je to bio slučaj sa Programom reformi BiH te izmjenama Izbornog zakona koje su se odnosile na Mostar, i nastupajuće razgovore ključnih domaćih aktera o neminovnim ustavnim reformama u BiH uvjeren sam vodiće države Kvinte uz asistenciju Delegacije EU u BiH. U tom procesu Hrvatska neće imati bitnu ulogu ni uticaj, te je u tom smislu Dodikova posjeta Zagrebu uzaludan posao, a za Hrvatsku sasvim sigurno još jedna loša epizoda u vanjskoj politici koja će kod njenih zapadnih partnera imati isti takav odjek“, kaže Čarkadžić.
Na kraju, Dodik je u Zagrebu poručio da su “Srbi i Hrvati kao najveći narodi na ovom prostoru primorani da sarađuju i izrazio uverenje da će do te komunikacije doći, a da srpski predsjednik Aleksandar Vučić može pomoći u stabilizaciji prilika”.
„Nakon ove Dodikove izjave jedno pitanje do daljnjeg ostaje otvoreno: Da li će i zvanični Beograd biti dio “zagrebačkog tima”, ili će Vučić nakon potpisanog sporazuma u Vašingtonu nastaviti biti konstruktivan partner SAD-a i EU po svim pitanjima bitnim za stabilnost i napredak regiona“, zaključio je Denis Čarkadžić. Haris Ljevo (Vijesti.ba)