Mi muslimani imamo obaveze prema komšiji nemuslimanu, da se ophodimo kao prema komšiji muslimanu, nikakve razlike nema u smislu ophođenja.
Dobročinstvo nije upitno. “Allah vam ne brani da onima od njih koji vas ne ubijaju i iz vaših domova vas ne proganjaju, da im dobročinstvo činite i da budete prema njima pravedni, a Allah voli one koji su pravedni.”
Nije ništa sporno. Razbolio se? U auto i u bolnicu. Treba mu pomoć? Daj mu, pozajmi mu. Daj mu sadaku, nije sporno. Radi nešto? Pomozi mu u tome. Rodilo mu se dijete? Čestitaj mu rođenje djeteta i poželi da mu Allah dadne dug vijeka i što bolja djela. Stalo mu auto, ne može ići? Zakačiš ga za auto i šlepaš ga do automehaničara. Sve vrste dobročinstva da mu činiš. Sin mu se oženio? Idi i čestitaj. Kupio kuću, kupio auto, šta god, nikakav problem nije.
Ali kad dođe u pitanju vjera, ne može… Ne može, Allahov robe. Oni vjeruju da je Isa, a.s. (Isus) Božiji sin, a neki vjeruju da je Isus i Bog, što je potpunoj koliziji s našom vjerom, jer mi muslimani vjerujemo da je Isus (neka je Allahova milost nad njim) jedan od najboljih ljudi koji je hodao Zemljom, ali da nije Božiji sin, već Božiji Poslanik i samo čovjek – ko vjeruje da je on Božiji sin to ga izvodi iz Islama i mi ne možemo ljudima čestitati nešto što je u ovolikoj koliziji sa islamom.
Kaze Uzvišeni u Kur’anu: “Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete” (Sura Merjem, 90-92) I sad bi mi trebali ići protiv postulata svoje vjere i čestitati nekom ovakav praznik? To nikad niko na zemlji nije kazao, od prvih do poslednjih učenjaka, da možeš čestitati njegov praznik.
Dobročinstvo prema nemuslimanima – da, nemaš mu pravo napraviti nikakvu štetu, nemaš ga pravo ogovarati, nemaš ga pravo ružno pogledati, nemaš ga pravo fizički ni verbalno napadati, nemaš pravo nikakvu nepravdu učiniti. Oni imaju svoje pravo, oni su ljudi, Allahovi robovi. To uopšte nije sporno. Ali da dođeš i čestitaš mu njegov praznik – ne. On neka slavi kako želi, to je njegova stvar, mi ne ulazimo u to, niti možemo ikome zabraniti da to radi. To je njegovo, ali meni neko da naturi da ja nekome moram to čestiti ili da neko to potura pod nekakvu korist društva, nikako. Pa ispada da je najveća korist društva da ja odem u crkvu i da se prekrstim? Jedino tada će biti zadovoljni sa nama. Islam je moja vjera! Islam nikome nepravdu ne čini. Kakvu sam ja tebi nepravdu učinio ako ti nisam čestitao praznik?
Obaveza je napraviti razliku između dobročinstva i lijepog ophođenja prema ljudima, korektonosti, to svakako treba da bude, i toga da ne čestitaš nekome praznik. A kada se kaže da se ne čestita nečiji praznik, to nikako ne znači da treba čovjek nekome zube svoje pokazivati i biti oštar. Ne. Lijepo ophođenje je jedna stvar, a druga stvar je da čovjek prizna ono što je Kur’an osudio i okarakterizirao kao kufr, kao nevjerstvo u Uzvišenog Allaha. To ne smije nikako. Ili da time prizna vjeru koju su ljudi iskrivili svojim rukavama.
Dok čovjek ne bude znao jasnu granicu šta smije, a šta ne smije, uvijek će upadati u belaje. Dakle, čestitanje ili učestvovanje na takvim skupovima je zabranjeno. n-um.com
