Uzgajali su konoplju, poznati su po humoru i prkosu prema Sarajevu:

Kod nas postoji izreka – krava je u Krajini, a vime u Sarajevu Bosanska Krajina je specifična po mnogo čemu. Po fascinantnoj Uni, po unikatnom Ostrošcu, po lijepom Cazinu, Velikoj Kladuši, Bosanskoj Krupi, Sanskom Mostu..

Iako se Krajišnici ponose otpornošću i buntovnošću uglavnom prema Sarajevu, to je više rivalstvo nego prava mržnja. Ponosni su Krajišnici i na svoj inat, upornost, dobrotu, patriotizam, gostoprimljivost i otvoreno srce prema svima. No, o Krajini i Krajišnicima najbolje mogu govoriti upravo oni sami. Muhamed Mahmutović, Azira Softić, Faruk Šehić i Haris Samardžić već dugo žive u Sarajevu i vole ga jednako kao i svoj rodni kraj.

Krajinu, kažu, ne treba posebno predstavljati jer se ljudi u njoj “spotiču o ljepote i zanimljivosti”, ali slažu se da se sve u ovom dijelu naše zemlje vrti oko Une.

“Ljudi žive na rijeci i imaju taj kult rijeke, vole rijeku i vole uživati u vodi. Počev od kupanja, ribolova, vožnje lađom. To nije božanstvo u nekom religijskom smislu, ali je centar života”, kaže novinar Faruk Šehić.

“Ja uvijek kažem da sam iz lijepe Krajine umjesto što svijet odmah sugerira da je to ljuta Krajina”, ističe književnik Muhamed Mahmutović.

Upravo se ljutnja najčešće vezuje za ljude iz Krajine pa otud i ono poznato “ljuti Krajišnici”. Neki će se složiti, ali drugi smatraju da je to onaj inat i ponos s početka priče, više nego ljutnja.

“Imaju ciljeve u životu i nisu prevrtljivi, takvi su Krajišnici. Kad sebi nešto zacrtaju to moraju ostvariti i idu glavom kroz zid ako treba”, kazala nam je novinarka Azira Softić.

“Krajišnici su prije svega jako ljubazni, pošteni i čestiti. Više bih volio da se ističu ti atributi”, kaže Mahmutović.

Naši sagovornici ističu da se Krajina može pohvaliti i velikim džentlmenima, ali i najljepšim ženama. Naravno, ne zaboravljaju ni tradiciju ni lijepe običaje koji su karakteristični upravo za ovaj kraj.

“Sjećam se lijepih običaja vezanih za komušanje kukuruza. Sjećam se da smo mi u Krajini uzgajali konoplju. Od toga su se pravili ćilimi i krpe, ali sad kad malo razmišljam o tome možda su ono veselje među Krajišnicima i pjesma s kojom su radili uzrokovani mirisom te konoplje. Komušanje je izuzetno lijep običaj kada se odvaja peruša, radilo se organizirano, tu ima pjesme i natpjevavanja između muškaraca i žena. Prvi znak da se neko nekom sviđa je bio da momak i djevojka samelju kukuruz”, prisjeća se književnik Mahmutović.

Još jedna zanimljivost iz Krajine je da svaki čovjek ima najmanje dva nadimka, a pri tome je vrlo važno istaći da se prilikom dobijanja nadimka niko ne smije ljutiti jer bi mu u tom slučaju nadimak u potpunosti mogao zamijeniti njegovo pravo ime.

“Kad sam bio dijete imalo sam žutu kosu i nadimak mi je bio Žujica”, sjeća se Šehić.

Krajišnici su specifični i svagdje prepoznatljivi i po dijalektu.

“Ja sam veoma mlad otišao iz Krajine i nisam ga sačuvao. Nisam ga nastojao izbrisati. U mojim knjigama, tekstovima i gdje god je to moguće upotrijebim neku riječ koja je karakteristična za Krajinu i nastojim je sačuvati od zaborava”, tvrdi Mahmutović.

Iako je Krajina geografski bliža Zagrebu, Ljubljani i Beču, Krajišnici su privrženi Sarajevu, uprkos velikom jazu između njih koji je nastao zbog maćehinskog odnosa glavnog grada prema najzapadnijem dijelu države.

“Političko Sarajevo uopšte ne zanima Krajina, ne zanima ih ništa van Marijin dvora i Kozije ćuprije”, smatra Faruk Šehić.

“Kod nas postoji izreka – krava je u Krajini, a vime je u Sarajevu. Mislim da je to najbolji opis te situacije”, zaključuje reditelj Haris Samardžić.

Evo već nekoliko dana razgovaramo pismenim putem(ako se to tako može nazvati) o muškoj i ženskoj djeci i o sudbini koja im je barem donekle sigurna i baš kroz taj razgovor dotaknusmo se mentaliteta krajiškog čovjeka.
Čudnog li čuda, koji god epitet dopišete, odgovarao bi baš opisu, čini mi se da ne biste pogriješili. Nego prvo, da se prisjetimo pojma Bosanska Krajina. Bosanska krajina je teritorijalna cjelina koja je uklopljena u prostor između tri rijeke, između Une, Save i Vrbasa.

Oduvijek je taj prostor bio od važnog kulturnog, historijskog i ekonomskog značaja za cijelu Bosnu i Hercegovinu kroz sve vijekove njenog postojanja. U sastav Bosanske Krajine do početka rata ili bolje rečeno do kraja rata ulazila je i Banja Luka kao njen najznačajniji centar.

Međutim, završetkom rata i nametnutom podjelom BiH, pojam Bosanske Krajine se teritorijalno smanjio jer je ista ostala bez Banja Luke (sad u sastavu RS-a ) , tako da se sad pod pojmom Bosanska Krajina podrazumijeva teritorijalni dio kojeg obuhvata Unsko –sanski kanton.

Baš na tom prostoru još od davnina rađali su se mnogi junaci, znani i neznani, opjevani i neopjevani u epskim pjesama, rodiše se mnoge kulturne i historijske ličnosti koje su svojim djelovanjem doprinijele širenju istine o mentalitetu krajiškog čovjeka. Oduvijek su Krajišnici bili posebni, skoro pa mitski ljudi, odisali su nekom energijom, epskom snagom i junaštvom (i oni opjevani u narodnim epskim pjesmama i oni opisani u djelima Kulenovića) .

Prepoznali su te karakteristike razni vladari koji su kroz vijekove koristili snagu i hrabrost krajiškog čovjeka protkanu sa velikom naivnošću, pa su ih slali u razne borbe i ratove za odbranu tuđih ciljeva ( rijetko su kad Krajišnici ginuli za svoje ciljeve, izuzetak je zadnji rat ) . U Osmanskom Crastvu bili su izuzetno cijenjeni ratnici i zbog svoje odanosti i hrabrosti slati su u najisturenije dijelove Carstva radi odbrane istog. O svemu tome svjedoče i stihovi:

Oj, Krajino krvava haljino,
krvav bio ko te zavrgao
Ovaka je krvava Krajina,
s krvi ručak, a s krvi večera,
Svak krvave žvače zalogaje,
nikad b'jela danka za odmorka.

Zbilja ima nešto posebno u krajiškim ljudima, nešto nevidljivo ljudskom oku ali „opipljivo“ srcu. Kao što smo i utvrdili u onom našem razgovoru pismenim putem, okovani su Krajišnici, tvrdom Muhammedanskom vjerom, od glave do pete.

Osim u vjeru koju su naslijedili od svojih predaka, čvrsto vjeruju u svoje stavove i svoje nepogrješivo mišljenje, rijetko kad Krajišnici razmišljaju srcem, većinom ih vodi razum. Čudni su to ljudi, izvana tvrdi, hladni, daleki, a unutar svoja četiri zida osjećajni, pažljivi, milostivi…

To su oni ljudu koji kad se kući vraćaju s posla ma kako on težak i naporan bio, djeci nose poneki slatkiš a suprugama osmijeh, to su oni ljudi koji na pogreške ukazuju na pomalo neobičan način, lijepom riječju a ne galamom, vikom, udaranjem . Na prvom mjestu im je porodica a sve drugo pada u drugi plan.
To su oni ljudi koji se vesele i tuđem veselju, koji tuguju nad tuđom tragedijom… Osjećaju i suosjećaju ali to teško pokazuju. Poštuju tuđe i ne diraju u tuđe sve dok se i njihovo poštuje i ne dira. U suprotnom možete se naći u neobranom grožđu, jer kad se dirne ili povrijedi ponos Krajišnika kao da si dirnuo u osinje gnijezdo, žalci peckaju na sve strane i ne znaš šta bi prije zaštitio, ili glavu ili srce…

Zato se kaže ljuti. Osim što su ponosni, oni su i samouvjereni, čak nepogrješivi ( to vam govorim iz iskustva) , njihove odluke su konačne i o njima se nema šta puno razglabati, ono što naume to i učine. Druge nema. To je tako. Tvrdoglavi su do maksimuma. Marljivi su i predani svom poslu, vrsni su majstori svoje struke. Rijetko priznaju da se dogovaraju sa ženom, to im je kao neko poniženje, valjda se boje da će ih u nekom dijelu Bosne prozvati papučarima. A vole ženski rod…

Ako ništa drugo barem pogledati , to je valjda zbog nemirnog duha koji im nikad ne da mira. Mogu reći da su Krajišnici iskreni , bez dlake su na jeziku, što na umu to na drumu , pa ma kako riječi bile oštre i bolne one će vas osuti. Vjerovatno zaslužno.

O fizičkoj građi Krajišnika ne treba puno raspravljati, dovoljno je što kažemo da su snažni, ostalo prepustite mašti. Ako slučajno osoba s kojom dijelite postelju, nema neke od ovih osobina, možda i nije krajiške krvi a možda je i Krajišnik koji je postao žrtva vremena u kojem živi pa robuje internetu, telefonima, igricama, filmovima… Možda će vrijeme donijeti neke nove, moderne Krajišnike koji svakako neće biti opjevani u pjesmama, ni lirskim, ni epskim… Možda je vrijeme za žene, ko zna.  savjetnici.info   izvor : agencije