I to je činjenica. Savremene sorte prilagođene su da paradajz bude lijep i otporan na bolesti,
ali se ukus izgubio tokom ukrštanja sa ciljem isticanja ovih kvaliteta, pišu na informativnom onlajn portalu N1 Slovenija. Kako je portalu objasnila Nina Kacjan Maršić sa Katedre za voćarstvo, vinogradarstvo i hortikulturu Biotehnološkog fakulteta u Ljubljani, „okus paradajza zavisi od sadržaja organskih šećera i kiselina, koji se sintetišu u plodovima paradajza tokom njihovog zrenja“.
Dakle, ako se paradajz bere prije nego što je potpuno zreo, njegov okus se gubi. Dok se boje sintetišu i nakon berbe – u skladištu. Paradajz zato može da bude jarko crvene boje, ali njegov ukus nije tako dobar.
Za razvoj boje važno je samo da je sinteza već počela dok je paradajz još na biljci. Takav plod će u skladištu sazreti do crvene boje.
Lošiji ukus paradajza rezultat je ciljeva uzgajivača da poboljšaju njegova ekonomski važna svojstva, što je išlo nauštrb okusa.
Uzgajivači su zato željeli proizvod koji se može bolje skladištiti, koji duže zadržava svježinu i otporniji na transport.
Stare sorte nemaju takva svojstva. One su podložnije bolestima i stoga su skuplji za uzgoj. Prinos je takođe znatno manji, dok se u intenzivnom hidroponskom uzgoju, gdje se biljke sade u vodi kojoj se dodaju hranljive materije i biljni hormoni, sa svake biljke ubere i do 10 kilograma, kaže stručnjak, ističući istovremeno da je ovo, “Da (industrijski uzgajan) paradajz raste u vodi, a ne u zemljištu, nije sam po sebi razlog za gubitak okusa.”
Pored sorte, na ukus značajno utiču i faktori životne sredine.
- temperatura,
- vode i
- hranjive materije,
- a posebno sunčeva svjetlost.
Paradajz koji može da se kupiti u ljetnom periodu će tako imati više arome i ukusa, jer vještačko svjetlo u plastenicima ne može u potpunosti da zamijeni sunčevu svjetlost.
Na ukus paradajza utiču mnogi faktori, ali najvažniji je sorta i vrijeme kada se paradajz bere. Najbolji je paradajz koji sazri na biljci i koji se ne bere prije vremena, prenosi City magazine. (SB)