Bernard Šo (26. jun 1856.
– 2. novembar 1950) je bio irski dramski pisac, romansijer, esejista, novinar, književni, pozorišni i muzički kritičar te veliki borac za ljudska prava. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1925. godine, koju je u prvi mah odbio, ali je ipak pristao da primi priznanje na nagovor svoje supruge. Međutim, odbio je primiti novac od Nobelove nagrade u iznosu od 116.960 švedskih kruna (oko pola milona današnjih američkih dolara). Spominje se da je, odbijajući novac, rekao: ”Ovo je pojas za spasavanje koji je bačen čovjeku koji je već stigao na sigurno i više nije u opasnosti.” Bernard Šo je bio impresioniran islamom i ličnošću Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je za njega bio ideal religiozne (pobožne) i moralne ličnosti koja s pravom treba ponijeti epitet spasitelja čovječanstva.
Bernard Šo je s posebnim žarom opovrgavao neistine koje su se na Zapadu širile o islamu i Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, kao što se i danas šire. On je o tome rekao: ”Sveštenstvo je u srednjem vijeku, kao rezultat neznanja ili fanatizma, prikazalo Muhammedovu vjeru (islam) u najcrnjoj slici, a njega predstavili kao neprijatelja kršćanstva. Međutim, proučavao sam ga, tog izvanrednog čovjeka, i po mom mišljenju, Muhammed nije neprijatelj kršćanstva, već bi se on morao nazvati spasiteljem čovječanstva. Muhammed je bio duh milosti i njegov utjecaj je ostao besmrtan protokom vremena. Niko od ljudi koji su živjeli oko njega nije ga zaboravio, niti su ga zaboravili oni koji su došli poslije njega. Pročitao sam životopis Poslanika islama mnogo puta, i ja u njemu nisam našao ništa osim morala kakav i treba biti. Koliko sam samo želio da islam bude put čovječanstva.
Ja vjerujem, kada bi danas jedan čovjek poput Muhammeda vladao svijetom, on bi uspio riješiti naše probleme na način koji osigurava mir i sreću za kojima ljudi čeznu. Kada bi evropski svijet predvodio čovjek kao što je Muhammed, izliječio bi ga od svih njegovih bolesti. Vjerujem da je Muhamedova vjera jedina vjera koja, kako meni izgleda, posjeduje sve potrebne uvjete i sposobnosti prilagođavanja promjenljivim životnim fazama, te da je kompatibilna sa svim aspektima ljudskog života. Ja sam nagovijestio da će islam biti prihvaćen u sutrašnjoj Evropi, kao što već počinje njegovo prihvatanje danas.” Kamo sreće da evropski i drugi kršćani slušaju svoje umne glave, mudre, moralne i objektivne učenjake, filozofe i borce za ljudska prava, poput Bernarda Šoa, umjesto što se povode za praznoglavim i fanatičnim političarima poput Makrona, Orbana, Dodika, Čovića, Vučića, Milanovića, koji su ogrezli u kriminalu i nemoralu i koji svoje narode guraju u nove okupatorske ratove, zločine i genocide, te koji, na talasu islamofobije, vraćaju Evropu i kršćanski svijet u doba mračne inkvizicije i krstaških ratova koji ni kršćanima ni muslimanima neće donijeti ništa osim bijede, siromaštva, pustoši i staradanja. saff.ba