Merjem je kćerka ‘Imrana i Hane. ‘Imranova porodica je jedna od najodabranijih porodica čovječanstva.

Hana dugo vremena nije mogla zatrudnjeti. Jednog dana ugledala je pticu kako hrani svoje mladunče, te se zavjetovala Allahu, dž.š., da će dijete, ako ga dobije, posvetiti služenju u hramu u Jerusalemu. Nedugo nakon toga Hana je zatrudnjela. 

Kada ‘Imranova žena reče: “Gospodaru moj, ovo što je u stomaku mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, doista, sve čuješ i znaš.” Kasnije kada je rodila reče: “Gospodaru moj, rodila sam žensko!” – a Allah dobro zna šta je rodila – “a žensko nije kao muško (u služenju u hramu). Nadjela sam joj ime Merjem, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.”  (Ali ‘Imran, 35-36.)

Jedina žena čije je ime spomenuto u Kur’anu

Hana je Merjemu, nakon perioda dojenja, odnijela u hram i tamo ostavila. S obzirom je bila kćerka uglednika, ljudi su se utrkivali u tome ko će se o njoj brinuti. Zbog toga su se čak i posvađali. Zekerijja, a.s., je htio da se brine o njoj, jer joj je njegova žena bila tetka po majci. Međutim, ostali nisu pristali na to i zatražili su da bace kocku. Allah, dž.š., je htio da kocka padne na Zekerijjaa, a.s..  Zekerijja, a.s., joj je u hramu odredio mjesto gdje je samo ona boravila. Tu je činila ibadete. Počeli su joj se dešavati kerameti(nadnaravne stvari). Zekerijja, a.s., je u njenom kutku gdje je činila ibadete, zaticao raznovrsnu hranu i voće. Meleki su joj dolazili i s njom govorili. Sa svojih trinaest godina, bila je toliko pobožna da joj u to vrijeme, niko nije bio ravan. Danju je postila, a noću klanjala. Izraelćani su njenu pobožnost i lijep moral često spominjali i navodili su je kao uzorit primjer. Iz hrama je izlazila samo radi neophodnih poslova: donošenja hrane i vode i sl. Kada je jednoga dana, kao petnaestogodišnjakinja, izašla iz hrama, Allah, dž.š., joj je poslao meleka Džibrila. 

I spomeni u Knjizi Merjemu kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela. Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku pravog muškarca. ‘Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!’ – uzviknu ona. “A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga da ti poklonim dječaka čista.’ – reče on. (Merjem, 16-19.)

‘O Merjem, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit će viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih. On će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit će čestit.’ Ona reče: ‘Gospodaru moj, kako ću imati dijete, kad me nijedan muškarac nije ni dodirnuo?’ ‘Eto tako! Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to kaže: ‘Budi’ – i ono bude. I poučit će ga Knjizi, i mudrosti, i Tevratu i Indžilu, i poslati ga kao poslanika Israilovim potomcima’ – reče. (Ali ‘Imran, 45-49.)

Čednost i pobožnost nagrađeni su sinom poslanikom

Melek Džibril je puhnuo Isaovu, a.s., dušu kroz rupu na njezinoj haljini. Ta duša se spustila do njenog stidnog mjesta i ona je zatrudnjela. Znala je da će je njen narod, ne znajući o čemu se radi, optužiti za blud. Kada su znakovi trudnoće postali vidni, među Izraelćanima se proširila vijest da je trudna. Neki su je potvorili da je počinila blud sa Jusufom ibn Ja’kubom. Napustila je Jerusalem. Pred gradom Betlehem nastupili su porođajni bolovi.

I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. ‘Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!’ – uzviknu ona. I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: ‘Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! Ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: ‘Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti i danas ni s kim neću govoriti.’ I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. ‘O Merjem, učinila si nešto nečuveno! Ej ti, koja u čednosti ličiš (bratu) Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljala!’ – rekoše oni. A ona im na njega pokaza. ‘Kako da govorimo djetetu u bešici?’ – rekoše. ‘Ja sam Allahov rob! Meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti, i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ namaz obavljam i zekat dajem i da majci svojoj dobar budem, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam rođen i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao!’ – ono reče. (Merjem, 23-33.) 

Mu’džize u ranom djetinjstvu

Isau, a.s., su se još u djetinjstvu dešavale neuobičajene stvari. Zbog toga su ga Izraelćani držali na oku. Bojali su se da će on razotkriti njihove zablude. Merjem se zbog toga bojala, ali ju je Allah, dž.š.,  nadahnuo da s njim ode u Egipat. Kada je Isa, a.s., napunio trinaest godina, vratili su se iz Egipta u Jerusalem. U njegovoj tridesetoj godini Allah, dž.š., ga je učinio poslanikom, poučio ga Tevratu i objavio mu Indžil.

Allah, dž.š., mu je dao mnoge mu’džize, kao nepobitne dokaze njegovog poslanstva. U vrijeme Isaa, a.s., Izraelćani su dostigli visok stepen poznavanja medicine, pa mu je Allah, dž.š.,  dao mu’džize iz te oblasti.

Isa, a.s., je govorio: “Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napravit ću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnut ću u nju, i bit će, Allahovom voljom, prava ptica. I iscijelit ću slijepa od rođenja, i gubavca, i oživljavat ću mrtve Allahovom voljom, i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate. To će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete.” (Ali ‘Imran, 49.)

I pored jasnih dokaza Isaovog, a.s., poslanstva Izraelćani su ostali ustrajni u zabludi. Samo je jedna grupa mladih ljudi stala uz njega. To su bili njegovi učenici, kojih je po jednom mišljenju bilo dvanaest, a po drugom sedamnaest. Oni su mu pomagali i zajedno s njim pozivali Izraelćane uputi.  Vjerske vođe Izraelćana okrenuli su se protiv Isaa, a.s.. Bojali su se da će ga ljudi početi slijediti, te da će oni ostati zanemareni i zaboravljeni. Oklevetali su ga vladaru Izraelćana da za sebe tvrdi da je kralj svih Izraelćana i da će veoma brzo preuzeti od njega vlast. Vladar mu je presudio smrtnu kaznu. Sve to se dogodilo svega tri godine od početka njegovog poslanstva.

Isa, a.s., nije ni razapet niti ubijen

Osuđene na smrt u to vrijeme  ubijali su tako što su ih prikivali ekserima na veliki krst, te su umirali u velikim mukama. Po nalogu vladara, grupa ljudi krenula je u potragu za Isaom, a.s.. Allah, dž.š., je upoznao Isaa, a.s., da uskoro odlazi sa ovoga svijeta.

I kada Allah reče: ‘O Isa, dušu ću ti uzeti (uspavat ću te) i k Sebi te uzdignuti i spasit ću te od nevjernika i učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika, sve do Smaka svijeta.’ (Ali ‘Imran, 55.)

On je pozvao svoje učenike i rekao im: “Noćas će me jedan od vas zanijekati, prije nego što pijetao zakukuriče, a drugi će me jeftino prodati za nekoliko dirhema.” 

Izraelćani su, te noći, tragajući za njim naišli na Šem’una i rekli mu: “Ti si Isaov učenik”, a on im je rekao: “Nisam.” Zatim su ga pustili. U tom momentu čuo je kukurijekanje pijetla.

A Juda je, narednog dana, otišao Izraelćanima i rekao im: “Šta ćete mi dati ako vam kažem gdje je Isa?” Oni su mu dali trideset dirhema, pa ih je poveo prema njemu. 

Isa, a.s., je bio u jednoj kući sa svojim učenicima. Upitao ih je: “Ko od vas pristaje da primi moj lik i da umjesto mene bude ubijen, bit će na mom stepenu na budućem svijetu?” Najmlađi njegov učenik Serdžus pristao je na to. Allah, dž.š., je Serdžusu dao Isaov, a.s., lik, a njega su meleki iznijeli kroz prozor i odnijeli na drugo nebo, nakon što je uspavan. Isa, a.s., je uzdignut kada je imao trideset i tri godine i sada se nalazi na drugom nebu.

Grupa Izraelćana je uhvatila Serdžusa. Svezali su ga konopcem i poveli sa sobom. Pljuvali su ga i na njega bacali trnje, sve dok ga nisu doveli do krsta na kojem su ga razapeli. Mjesto gdje su ga razapeli odredili su za bacanje smeća, izmeta i tijela krepanih životinja.

Sljedbenici Knjige su se po pitanju Isaa, a.s., u mišljenju podvojili. 

Jevreji ga smatraju vanbračnim djetetom, koje je Merjem zanijela usljed bluda sa Jusufom ibn Jakubom i to u vrijeme menstruacije. 

A kršćani smatraju da je on Bog ili Božiji sin. 

Nevjernici su oni koji govore: ‘Bog je – Mesih, sin Merjemin!’ A Mesih je govorio: ‘O potomci Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugoga Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo Džehennem će biti. A nevjernicima neće niko pomoći.’ Nevjernici su oni koji govore: ‘Allah je jedan od trojice!’ A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane. (El-Maide, 72-73.)

Muslimani, tj. vjernici, vjeruju da je Isa, a.s., Allahov rob i poslanik. 

Isa, a.s., će pred sami Smak svijeta biti spušten na Zemlju kao veliki predznak Smaka svijeta. Borit će se protiv Dedždžala i njegovih sljedbenika Jevreja. Nakon Isaovog, a.s., ubistva Dedždžala i pobjede muslimana nad Jevrejima, Allah, dž.š., će izvesti dva naroda Je’džudž i Me’džudž. Isa, a.s., i muslimani će se skloniti na planinu Tur. Isa, a.s., će učiniti dovu Allahu, dž.š., da uništi Je’džudž i Me’džudž i oni će do jutra biti uništeni. Nakon toga, Isa, a.s., će uspostaviti islam i Šerijat, apsolutni mir i blagostanje na cijeloj Zemlji. Nakon toga umrijet će u Medini i muslimani će mu klanjati dženazu. Ukopat će ga pored poslanika Muhammeda, s.a.v.s..  Piše: Haris Mujić  saff.ba