Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović upozorio je još jednom da predložena revidirana
strategija za rad na predmetima ratnih zločina ima brojnih nedostataka. Ni u Strategiji izrađenoj 2008., a ni u ovoj, čiji proces donošenja traje od 2017., nije se posvetila pažnja “A” listi koju je radio Haški tribunal na osnovu međunarodnog sporazuma čiji je potpisnik BiH, i koji je od 1996-2004. vršio pregled predmeta koji su dostavljeni od strane “strana u sukobu iz BiH na obradu u Tribunal” – kaže Tahirović na početku razgovora za Vijesti.ba.
Haški tribunal, navodi naš sagovornik, te je predmete 2004. godine vratio u BiH na daljnje postupanje. Tahirović podsjeća da je Parlament BiH od Tužilaštva BiH zatražio informaciju o tome koliko je predmeta sa “A” liste do sada procesuirano, koliko je izrečeno kazni, koliko je tih predmeta u fazi istrage i u koliko slučajeva su podignute optužnice.
– Mi imamo neke informacije da je za preko 300 tih predmeta obustavljena istraga, odnosno da su izgubljeni i da se uopšte ni ne zna gdje se nalaze i ko o njima vodi brigu – navodi Tahirović. Naglašava da su udruženja žrtava rata i 2008. godine, prilikom usvajanja prve Strategije za procesuiranje ratnih zločina, ukazivala na njene nedostatke. No, tada je međunarodna zajednica, dodaje, zajedno s još nekim faktorima u BiH preko toga prešla i taj dokument ugledao je svjetlo dana. A onda su nam 2015. rekli: “Eto, propala je ta strategija. Nažalost, bili ste u pravu, ali idemo sad na usvajanje nove”. I mi sad opet upozoravamo na isto – ne može se tako paušalno donositi neki strateški dokument, a onda nakon nekoliko godina reći – e, gledajte, eto nije to uspjelo, ići ćemo ponovno – jasan je Tahirović. Dodaje da, nakon što se usvoji nova, revidirana strategija, bit će to ujedno i posljednja šansa da se nešto uradi. Jer, potcrtava, za pet, šest ili 10 godina niti ćemo više imati onih koji se trebaju procesuirati, niti ćemo imati svjedoka koji će moći svjedočiti.
– Ovo je posljednja šansa da dobijemo pravi dokument koji će jasno definisati način na koji se može doći do rezultata koje žrtve očekuju – ocjenjuje Tahirović. U predloženoj revidiranoj strategiji, pojašnjava, nije definisana ni regionalna saradnja između BiH i susjednih država, gdje očito svi imaju mnogo problema. Znamo da se, ne samo oni koji se terete za određene ratne zločine, već i oni koji su presuđeni, kriju u susjednim nam državama i da su nedostupni bh. pravosuđu, a da te susjedne države uopšte ni ne pokazuju volju da protiv njih pokrenu postupak, pogotovo kada se radi o osobama koje su obnašale određene značajne funkcije tokom rata u BiH – napominje Tahirović. I to je, nastavlja naš sagovornik, još jedan od velikih problema koji pritišće kako žrtve, tako i Bosnu i Hercegovinu u cjelini.
– Mi smo faktički kao država postali mjesto koje samo isporučuje određene informacije susjednim državama, a s druge strane ne dobijamo apsolutno nikakvu – što je i predviđeno određenim sporazumima – ni podršku ni pomoć od tih država – dodaje Tahirović. Krajnji cilj predložene revidirane strategije, smatra, je da se dođe u poziciju da je u BiH bio građanski rat za koji podjednaku odgovornost trebaju da snose sve tri strane, ali i da se “stavi tačka na ‘i’ da države iz susjedstva nemaju apsolutno nikakve odgovornosti”. I to je ono na čemu se radi već od 2008. Nažalost, moram priznati, vrlo uspješno. Činjenica je, htjeli mi to prihvatiti ili ne, da Haški tribunal, odnosno tužioci, istražitelji, pa i same sudije su poprilično neutralni u odnosu na sudije, tužioce i istražitelje u BiH. Ali se u sistemu tužilaštava u BiH pokušava nametnuti priča da podjednaku odgovornost snose sve tri strane – zaključuje Tahirović u razgovoru za Vijesti.ba. (Vijesti.ba)