Nakon što se približio Kurban-bajram, naše komšije,

prijatelji i poznanici kršćanske vjeroispovijesti, užurbano su počeli da se spremaju za ovaj muslimanski blagdan. Muškarci su odlazili na pijace te birali i kupovali kurbane, dok su žene ostajale kod kuća kako bi napravile razne vrste kolača i slanih jela. Hiljade Ivana, Mateja, Kristina i Katarina, proveli su besanu noć uoči Bajrama. Nakon što je Bajram nastupio, veselili su se, igrali i pjevali, i osjećali se sretnijim nego u bilo kojem drugom danu u godini.

Znamo dragi čitaoče da si čitajući gore spomenute riječi pomislio: ”Da li to mene neko smatra budalom!? U ovako nešto ne bi povjerovao niko zdrave pameti! Kršćani ne slave Bajram, niti ga trebaju slaviti, jer to nije njihov praznik. Prije će na vrbi roditi grožđe, nego što će kršćani početi slaviti Bajram i osjećati ga svojim praznikom”.

U pravu si. Ovakav slučaj vjerovatno nikada nije zabilježen u svijetu. Kršćani nikada nisu kupovali kurbane, niti su maksuz radi Bajrama pravili posebna jela, niti su ikada izdvajali velike sume novca kako bi u posebnom ambijentu i skupim hotelima dočekali Bajram. Nisu, niti trebaju. To bi svakako bilo besmisleno i glupo, a onaj kršćanin koji bi to eventualno i učinio, morao bi imati izuzetno velik motiv za to, poput recimo zadivljenosti islamom kao religijom, i neodoljivom željom da slijedi i ”kopira” muslimane u njihovim propisima i običajima, što danas nikako nije slučaj.

Ali pogledajmo malo jednu drugu, vrlo sličnu priču, koja je na žalost suha istina. Kada se približi Nova godina, muslimane Bošnjake uhvati neopisiva sreća i nekakvo skoro ”blaženo” stanje koje se ogleda u dugotrajnim pripremama za doček ”najluđe noći” u godini, kojoj ovaj opis savršeno odgovara. Skoro mjesec dana unaprijed, čak i oni Bošnjaci koji su slabog materijalnog stanja, planiraju u kojem gradu ili hotelu će dočekati Novu godinu, šta će obući za Novu godinu, šta će sve kupiti za Novu godinu, kod koga će djecu ostaviti na čuvanje za Novu godinu.,a o bogatašima da i ne govorimo.

Skupocjena putovanja u evropske prijestolnice ili čak i na druge kontinente, u planu su mnogih bogataša kada razmišljaju o dočeku Nove godine. Veliki broj naših građana kao da živi za tu noć i kao da je ona svrha njihovog života, a kada prođe, već nostalgično razmišljaju o tome kako će dočekati i provesti narednu.

Bošnjaci i Djed Mraz

I djeca se ushićeno raduju Novoj godini i Djedu Mrazu, odnosno kršćanskom svetcu Svetom Nikoli, oko koga postoje kontraverze, i čiji mit i sve ono što je on donio sa sobom, kritikuju čak i mnogi vjerski predstavnici kršćana. Raduju se bošnjačka djeca sjedobradom starcu iz bajke i kićenju jelke (božićnog drveta), kao i poklonima koje će pod drvo ili pak u čarapu, staviti Djed Mraz koji živi samo u dječijoj mašti. Djedica ih posjeti tek nakon što djeca zaspu, umorna od dugog čekanja da se dedo konačno pojavi u svojim sankama koje vuku irvasi. Djeda Mraz i jelka (ili bolje reći božićno drvce), su originalni i neizostavni detalji koji se vežu za doček katoličkog blagdana Božića, a koje su muslimani Bošnjaci svojski prihvatili kao dio dočeka Nove godine.

Mnogi se ljute ako im se prebaci kako Bošnjaci koji se klasično pripremaju za doček i proslavu Nove godine, u stvari do u detalje kopiraju i slijede običaje kršćana koje oni prakticiraju uz Božić, međutim istina je sasvim izvjesna. Samo, istinu je ponekad teško prihvatiti.

Jer ipak, ”tako smo odrasli”, reći će mnogi, i pravdati se kako oni svojim pripremama za doček Nove godine ne žele, niti im je na kraj pameti, da slijede kršćane u njihovim običajima! ”Naša srca su čista i Allah zna naše namjere! Srcem i dušom volimo islam, samo se malo volimo proveseliti za Novu godinu, a djeca, vole nekako tog Djeda Mraza, i mi ga ne zovemo Djed Božićnjak! Tako kažu ovi, drugi..”. To su uglavnom najčešća opravdanja onih koji se još uvijek ne mogu odreći jelke i Djeda Mraza.

Dobro. Uvjerili ste nas, dragi naši prijatelji, kako vi ne slijedite kršćane kada se pripremate za Novu godinu. Uvjerili ste nas i da Novu godinu slavite kao međunarodni praznik, a ne kao katolički blagdan. U pravu ste. Vi ste pobijedili.

Krvava noć

Ali hajde da o toj noći razmislimo na još jedan način. Valjda ćete priznati kako je alkohol po našoj vjeri islamu strogo zabranjen. To smo sigurno svi naučili još od svojih nena i deda na čiju tradiciju se volimo pozivati. – ”Alkohol je majka svakog zla”, – učili smo. – ”Ja sam zao i ohol! Ja se zovem alkohol!”- pamtimo refren pjesmice iz knjige Islamska čitanka., u kojoj alkohol ”govori” sam o sebi i zlu koje donosi.

Ali, nekako ta Nova godina, ne ide baš bez alkohola. Desetak dana pred Novu godinu, u čitavom svijetu pa i u našoj zemlji, enormno se poveća prodaja te odvratne tekućine, koju ljudi akumuliraju u svoje ostave, kako bi je iznijeli na trpezu te se dobro natroskali u toj ludoj noći. Hektolitri raznih vrsta alkoholnih pića se popiju pri dočeku Nove godine, a hitne službe rade ”punom parom” čitavu noć.

Posjekotine, razderotine, ubodi noževima, rane od vatrenog oružja, ranjavanja kao posljedica korištenja pirotehničkih sredstava, samo su neke od ozljeda koje će zdravstveni radnici koji su imali (ne)sreću da te noći budu dežurni, morati sanirati ozlijeđenim građanima.

Statistika je svake godine nekako krvavija. Više mrtvih, više ranjenih, više predoziranih alkoholom. A alkohol u toj noći donosi i moralnu anarhiju. Stid nestaje, a blud, brakolomstvo i orgijanja dominiraju nakon što nastupi ponoć. Hoćete li opet reći, dragi naši građani, kako je doček Nove godine lijep običaj i međunarodni praznik kojeg treba slaviti? Naš Gospodar, Allah, kome ćemo se svi prije ili kasnije vratiti, sigurno nije zadovoljan sa onim što se dešava te noći.

Pa zašto da mi budemo (sa)učesnici u tom krvavom i anarhičnom piru? Ako je danas većini ljudi ta noć najdraža u godini, moramo biti svjesni da je ona u isto vrijeme zasigurno Allahu najomraženija noć, zbog količine grijeha koji se u toj noći počine.

Sretna Nova

Želje i čestitke koje se izgovore te noći su mnogobrojne. Usmeno ili pismeno, klasično ili elektronski, milijarde ljudi razmjenjuju optimistične poruke. Uspjeh u životu, sreća u braku, mnogo zdravlja., odjekuje čitavu noć. Međutim, najveći dio tih želja ipak ostanu samo želje, jer kada se glave otrijezne i prođe euforija te noći, ljudi se vrate stvarnosti, za koju nanovo shvate da je često vrlo surova i teška i jako daleko od idealnosti.

Ironično je što velikom broju ljudi u svijetu ta noć donese samo bol i patnju, a neki bukvalno izgube glavu ili do kraja života ostanu invalidi. Razlog su, saobraćajne nesreće ili neke od već spomenutih povreda koje su te noći mnogo češće nego tokom drugih noći u godini. Ali postoji način da se neke od tih optimističnih želja zaista i ispune, samo kada bi se gradske vlasti i građani dogovorili oko nekih sitnica. O čemu se radi?

Osrednje bosanske općine za novogodišnje uređenje grada, vatromet i ostale popratne detalje, potroše desetine pa čak i stotine hiljada maraka, a mnogi veliki gradovi u svijetu na iste ludosti potroše i milione eura. Sav taj novac u vidu vatrometa zauvijek nestane u nekoliko minuta svjetlosti i ovacija pijanih posmatrača. Svakom moralnom a i normalnom građaninu naše države, Nova godina bi istinski bila bolja, sretnija i berićetnija kada bi se od tog uzaludno bačenog novca, kupio stan jednoj materijalno ugroženoj porodici kojih danas ne manjka, te se tako konačno riješio njihov životni problem.

Skupa operacija kojom bi se nekoj osobi spasio život, a koja bi se financirala iz sredstava namijenjenih za novogodišnje uređenje grada, isto tako bi građanima trebala Novu godinu učiniti sretnijom i boljom. Bilo bi se dovoljno odreći kratkotrajnog ćejfa od kojeg niko nema stvarne koristi, osim možda firmi koje prodaju pirotehnička sredstva i novogodišnje ukrase. Ovakvih primjera je stotine. Ali ipak, bojimo se da ćemo na ovakvu ”Novu godinu”, bez kićenja grada i vatrometa morati čekati još dugo, do nekih savjesnijih građana i još savjesnijih gradskih čelnika.

Nije teško. Pokušaj!

Toliko dragi čitaoče o (ne)sreći koju nosi Nova godina. Pokušaj da ne učestvuješ u proslavama i dočecima te noći jer se u njoj krše Allahove granice i čini ono što naš Gospodar mrzi i prezire. Te noći rano ugasi svjetlo i neka svi vide da bojkotuješ sve ono što se u njoj dešava. Ne reci: ”Kako ću to učiniti? Ja s tim ništa neću promijeniti, jer većina ljudi tako radi. Šta će reći ljudi? Proglasit će me da sam ”kontra svijeta” i da sam lud, fanatik..”.

Itekako ćeš mnogo toga promijeniti. Kao prvo, promijeniti ćeš samoga sebe. Samome sebi ćeš pokazati kako je tvoja ljubav prema tvome Gospodaru mnogo jača i veća od toga da se bojiš prigovora ljudi. Samome sebi ćeš pokazati kako ne želiš žrtvovati naklonost Uzvišenog Stvoritelja zbog kratkotrajnog uživanja koje će nestati onog trenutka kada završi novogodišnji vatromet. Te noći lezi ”na vrijeme” sretan i zadovoljan što ti je Allah podario mnoge blagodati o kojima mnogo ne razmišljaš, a kojih bi postao svjestan tek nakon što bi ih izgubio. Razmisli o svome zdravlju i porodici, nafaki koja ti je dostatna, kao i miru i sigurnosti u kojima uživaš.

Tada će ti svaka noć u godini biti mnogo draža nego što je ”najluđa noć” draga bilo kome od onih koji je željno očekuju čitave godine, a blaženi osjećaj trijumfa će zavladati tvojom dušom i tijelom jer je razum pobijedio strast. prof. Amir Durmić  n-um.com:  Podijeli sa drugima i zaradi sevap: