Piše poeziju, prozu i drame, prevođen je na mnoge svjetske jezike,

 a zastupljen je u brojnim antologijama u Austriji i u Bosni i Hercegovini. On je poznati kozarački pisac koji je dobitnik nagrade za životno djelo „Vitez od bajke“ koju dodjeljuje Festival dječije umjetnosti. On je Muhidin Šarić.

 

Piše: Džejlan Memić

Ovo je drugi put da se dodjeljuje nagrada za životno djelo „Vitez od bajke“ od strane FEDU u Sarajevu, a Muhidin ističe da ga je iznimno obradovala. Sreća i zadovoljstvo na njegovom licu su pokazali koliko mu ona znači, iako iza sebe ima mnoga priznanja.

“Lijepo je kad nešto čovjek radi pa neko drugi to prepozna i kaže da je to dobro. Dakle, lijep je osjećaj da se potvrđuje vaš rad. Ja već iza sebe imam dosta knjiga i dosta nagrada, tako da sam eto rutinski to prihvatio ali iskreno govoreći svaka nagrada je dobro došla, draga“, dodao nam je Šarić.

Angažovan je od ranijih vremena u svijetu kulturnog stvaralaštva. Želja da pomaže drugim piscima i da ne bude sam na ovom  prostoru dovela je do toga da je davne 1976. godine počeo da radi u Kulturno-prosvjetnoj zajednici u Prijedoru, a kasnije u Samoupravnoj interesnoj zajednici kulture, ustanove koje su pripadale ondašnjem sistemu. Muhidin je bio na čelu Samoupravne interesne zajednice kulture što bi se danas moglo prevesti kao lokalni ministar kulture.

 

“Tako sam ja nekad želio da promovišem kulturu, da iznjedrim da ne budem ja sam i usamljen na ovom nekom prostoru gdje kažu: ‘Eno ga pisac, pusti ga kraju’“, navodi Šarić.

 

Stvoriti neke literarne sekcije, dotaknuti dušu pojedinca, podstaknuti  nekoga na čitanje su neke od zadaća pisaca. Koliko je bitan utjecaj pisaca kod omladine, toliko su bitni i potrebni pogodni uslovi i resursi za razvijanje kulture i književnosti.

 

”Na neki način u ovoj našoj sredini, koja je jako siromašna kad je u pitanju knjiga, kad je u pitanju kultura knjige, kad je u pitanju pisana riječ, odnosno sve duhovno, jako malo se cijeni“, rekao je Šarić za eTrafiku.

 

Stvar je u tome što pored svih spoljašnjih faktora, mora da postoji i  onaj unutrašnji, svakako najbitniji, a to je sklonost prema pisanju. Čitalac se treba potruditi da iz svakog pročitanog djela izvuče neku pouku, jer su upravo knjige one koje nas odgajaju, uče važnim životnim lekcijama.

 

“Treba se naučiti posmatrati, najmudrije je imati dobre oči da čovjek svoju okolinu sagleda kakva jeste, dakle druga stvar je treba znati slušati svakog od koga imate šta čuti i to je mudrost čovjeka da ocjeni svog sagovornika. Sve su to elementi koji Vas inspirišu na ono treće, na ono pisanje da se taj život pokaže onakvim kakav on jeste“, Šarić nam pojašnjava.

 

Jedna od njegovih knjiga za djecu, „Ponekad na času“, nastala je na osnovu promatranja mališana. Njihovu pričljivost, razigranost, tu njihovu ljubav i ponašanje, kako kaže, praktično nije napisao nego je njihove postupke i način razmišljanja samo prepisao.

 

„Kada čovjek ima u  svijesti, a želi to iskazati, samo treba pronaći lijepe riječi i zapisati. Eto tako počinje knjiga, od lijepih riječi. Vjeruj mi, lijepih riječi ima na sve strane“, pojasnio nam je naš sagovornik.

Sve se može naučiti pa tako i pisanje ali to  je proces koji traje, na mladima je da uzmu knjige i čitaju, iako je privući mlade da čitaju ogroman izazov za savremene književnike.

“Prvo da bismo znali hodati moramo upoznati put kojim ćemo ići, inače ode na nos. Da bismo znali pjevati moramo upoznati note, moramo  upoznati sve muzičke elemente. Da  bismo ušli, provirili malčice u književnost, moramo znati nešto o toj oblasti, moramo znati šta je priča, poezija da bismo uopšte mogli nešto stvarati“, ističe Šarić.

 

Danas je kod mladih vrlo uobičajeno čuti poštapalice ili riječi koje skraćuju svakodnevni govor. Savremeno doba, tehnologija kao da ne podrazumjeva da tradicija ima svoju vrijednost.

 

„Sami smo svjedoci, niko više ne gleda na jezik, ne gleda na gramatičke greške, niko ne piše velikim slovom ili ne stavlja zareze i tako dalje, misleći da nam je sve praktično dozvoljeno. Najčešće se to odrazi na nas, na književnost. Niko ne može osporiti talenat, talenat je tvrdim neosporan, on nađe načina da se provuče kroz najtanje pukotine i da negdje pukne i da se pokaže i da ga prihvate. Biti talentovan u provinciji je pogubno i teško, mada je danas daleko lakše, u neko ondašnje vrijeme kad nismo imali ovakve komunikacije, nismo imali interneta, nismo imali telefone, a  danas sve nosimo sa sobom  i nije nam teško, vrlo brzo da upoznamo svijet oko sebe“, za kraj nam je rekao Muhidin Šarić i dodao da je za uspjeh potrebno uzeti knjigu i čitati, mnogo  čitati kao i da je uspijeh pisca dva ili tri puta veći  ako ostane u provinciji i iznjedri svoje knjige.

 

Ovaj tekst je kreiran u sklopu projekta “Snaga pozitivne priče”, koji realizuje eTrafika.net a podržavaju USAID i IOM. Autor ovog teksta je odgovoran za njegov sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ne odražavaju stavove USAID i IOM.                etrafika.net