U proteklih nekoliko dana iz bratunačkog sela Blječeva, zbog „davanja izjave“ u Policijsku stanicu Bratunac, inspektori SIPA-e, po nalogu Tužilaštva BiH, pozvali su četvericu mještana, kako bi se očitovali o navodnim zločinima počinjenim 1992. godine u selu Glogova kod Bratunca. To je ono selo u kome je 9. maja 1992. godine strijeljano 68 bošnjačkih civila, a ono malo preživjelih, uglavnom, ubijeno u genocidu 1995. godine.  Ali se niko ne poziva zbog toga, već zbog navodnih ubistava srpskih civila.

Zbog toga što je, kao predsjednik Kriznog štaba „nadzirao“ zločin u Glogovoj, Haški tribunal je na 10 godna zatvora osudio Miroslava Deronjića, dok ni jedan direktni izvršilac ovog zločina do sada nije procesuiran.

Mnogi od njih još uvijek mirno i bez straha od sudskog progona žive na području Bratunca.

Saslušanja preživjelih Podrinjaca, nastavak su pravosudnog lova na Bošnjake, bivše pripadnike Armije RBiH, ne samo u Podrinju, već na prostoru cijele BiH.

Znajući broj osumnjičenih i optuženih, a i onih koji se trenutno nalaze na optuženičkoj klupi, uskoro bi Bošnjaci mogli napuniti ćelije državnog zatvora.

Sudeći po broju „otvorenih predmeta“ protiv Bošnjaka, kao i onih čije se „otvaranje“ sprema, na sceni je očigledno pravosudno izjednačavanje žrtava i zločinaca, što u konačnici treba da agresiju na BiH preimenuje u „građanski rat“.

Pozivanje mještana Blječeve na davanje iskaza za tobožnja ubistva Srba u Glogovoj, sasvim sigurno, potez je Tužilaštva BiH bez presedana.

Ne samo da izvršioci strijeljanja Bošnjaka iz Glogove u maju 1992. godine nisu osuđeni, već nisu osuđeni ni bratunački zločinci iz zloglasnog logora škole „Vuk Karadžić“, niti odgovorni za ubistva civila u Konjević Polju, Hranči, za lomaču u naselju Suha itd.

O ovim zločinima kao i njihovim počiniteljima šuti se skoro 30 godina, piše Politicki.ba.