Šta je to, upadati u nečije avlije, dvorišta i kuće, pod okriljem noći (i policijskog sata), naoružani palicama, 

kamenicama, pirotehnikom i mržnjom? Šta je to, širenje straha među ženama i djecom, u sred noći, paljenje i razbijanje privatne imovine građana?       Piše: Sergio Šotric

Šta je to, kada zaslijepljeni bijesom, otrovani netrpeljivošću, nasrćete na ognjišta ljudi, koji su, poštujući red i zakon, poslali svoju djecu na spavanje, pružajući im osjećaj sigurnosti odrastanja i bezbrižnost djetinjstva?

Šta je to? Da li su to možda (kako pišu neki mediji) neredi ili je to možda (kako to u svojoj javnoj reakciji – uz dužno poštovanje ovog njegovog čina – osuđuje gradonačelnik Mostara) divljanje huligana?

Ili je to možda nešto sasvim treće, nešto što je odavno zapisano u krivičnom zakonu i sto bi bilo vrlo lako efikasno sankcionisati od strane nadležnih organa i institucija, koje su po službenoj dužnosti obavezne provoditi važeće zakone?

Ramazan je, 21 vijek/stoljeće je, u Mostaru – multietničkom gradu. Ali ne samo u mjesecu Ramazana, zakon nije na strani huligana.

Da li se protiv ovoga može boriti javnim apelima ili se protiv ovih tendencija mora boriti pravosudnim presudama?

Da li se mrtve glave i teški neredi – koji bi mogli proizaći iz ovakvog stanja – u budućnosti mogu spriječiti javnim apelima ili se prije svega mogu spriječiti profesionalnom kriminalističkom istragom i zatvorskim ćelijama, u kojima bi na besplatnoj hrani i spavanju zakonske duge kazne odležali ljudi sa imenom i prezimenom?

Mostaru više ne trebaju beskonačne “istrage u tijeku” i nikad završeno “traganje za počiniocima”!
Mostaru nisu dovoljne samo “oštre riječi osude”, Mostaru su potrebna oštra djela pravde i zakona i jednaki aršini za sve, koji pokušaju da se postave iznad važećih zakona!

Koliko god je očito, iz kojeg pravca i iz čije “kuhinje” dolazi organizovano nasilje prema civilnom stanovništvu, te privatnoj i gradskoj imovini – u proteklom periodu u “odabranim” dijelovima” Mostara (na Partizanskom spomen groblju, na Starom mostu u Fejićevoj ulici u Donjoj Mahali itd.) – toliko bi bilo neophodno (bilo bi krajnje vrijeme) od strane nadležnih službi i institucija, profesionalno raditi na stvaranju i održavanju klime sigurnosti u svim dijelovima grada, u svom mostarskim mahalama, kod svakog muškarca, žene i djeteta.

Zakon i pravo nema “ovu” ili “onu” stranu!

U tom smislu, molim sve nas, koji poštujemo red , zakon i građansku kulturu (i koji smo ogromna većina), da na nasilje ne uzvraćamo nasiljem, da na mržnju ne uzvraćamo mržnjom, da na protivzakonitost ne uzvraćamo protivzakonitoscu, da na pokušaju širenja terora i straha nad civilnim stanovništvom, uzvraćamo širenjem reda, mira i komšijsko-susjedskog poštivanja.

Jer, samo kada svi – i žene i djeca i veliki i mali – i u Donjoj Mahali i u Cimu, i u Zaliku i na Bijelom Brijegu itd. – budu spavali mirno, znajući da su zaštićeni ne samo pod okriljem sopstvenih familija/obitelji, nego prije svega pod okriljem pravne države, koja mora biti slijepa za pripadnost bilo kojoj “navijačkoj” i/ili bilo kojoj nacionalnoj, političkoj i bilo kojoj drugoj skupini, tek tada će Mostar opet biti mjesto bezbrižnog odrastanja i lijepog življenja.   (Vijesti.ba / Tacno.net)