Zasigurno će ovaj slučaj negativno utjecati na opće raspoloženje kada su u pitanju humanitarne akcije i prouzrokovati
nepovjerenje i prema onima koji su do sada radili posve transparentno te nisu bili predmet istraga i sumnjičenja. I to je nepopravljiva šteta koja je već učinjena ovim slučajem jer nijedno udruženje ili organizacija ne daju novac iz svog džepa, već od onog koji dobije od donatora. Stoga je urušavanje povjerenja javnosti najgore što se može desiti, posebice ako se slučajevi pronevjera posve ne rasvijetle, ako se dopusti kruženje glasina, ako se mogući krivci na vrijeme ne kažnjavaju. Upravo zato komentari koji se mogu pročitati na društvenim mrežama da se u slučaju Batko “hapsi najveći humanitarac” nisu na mjestu
Prošle sedmice javnost je bila zatečena i šokirana slučajem Almira Čehajića Batka, odnosno optužbama iznesenim po pitanju humanitarnih akcija koje je Batko vodio preko programa “Otvorena mreža”. Naime, Batko se sumnjiči da je preko humanitarnih akcija nelegalno stekao oko 625 hiljada KM i da je nelegalno raspolagao kreditima firme “City – Otvorena mreža”, a čiji je iznos oko 50 hiljada KM. Upravo zbog ovih sumnji, Tužilaštvo Kantona Sarajevo zatražilo je jednomjesečni pritvor, što je Kantonalni sud i potvrdio. Na prvom ročištu advokat osumnjičenog Omar Mehmedbašić kazao je da se radi o prijavi sedam pacijenata, a da je Batko omogućio transplantaciju za 77 pacijenata, te zatražio da se saslušaju i ostali. U izlaganju Mehmedbašića, koje su prenijeli mediji, stoji da je također kazao kako u ovoj situaciji nisu oštećena djeca već da su u pitanju stariji ljudi.
Prema ovakvoj izjavi, stječe se dojam da i sam advokat priznaje da postoji šteta nanesena pacijentima pa je neshvatljivo da odbranu temelji na tvrdnji da je riječ o pacijentima starije životne dobi. Javnost je osjetljivija kada su u pitanju djeca, ali ne možemo reći da je neki pacijent manje bitan svojoj porodici jer je starije dobi niti je time krivnja manja. I starije osobe nekome su muž, žena, majka, otac, djed, nana…, a porodica s jednakom motivacijom i brigom traga za lijekom, uz jednaku nadu traži izlaz za voljenu osobu. Pogotovo ako je novac uplaćen a pacijent nije dobio obećano liječenje, posve je razumljivo da se osjeća oštećenim i traži svoja prava. S obzirom na lošije socijalne i finansijske uvjete većine građana, svima je poznato do koje su mjere bitne humanitarne akcije skupljanja novčanih sredstava za razna liječenja u inostranstvu. Također, sam je Batko kazao da je tačno da je davao prioritete za liječenje pojedinim pacijentima. Shvatljivo je da je nečije liječenje prioritetnije, ali to nikome ne daje za pravo da novac koji je skupljen za jednog pacijenta koristi za nekog drugog pacijenta, i to bez pitanja i odobrenja onog prvog. Uostalom, bez obzira na prioritete, krajnje je upitno imamo li pravo vršiti odabir a da nismo obavijestili onoga za koga je skupljen novac. Štaviše, bilo je situacija kada pacijent ne dočeka završetak humanitarne akcije i pomoć, a porodica zatim odlučuje gdje će sakupljeni novac usmjeriti u vidu donacije.
Bilo kako bilo, nadati se da će istraga što prije utvrditi šta se zaista desilo i da li je novac skupljan u humanitarne svrhe potrošen za ličnu korist. Do tada, svako je nevin dok se ne dokaže suprotno. No, zasigurno će ovaj slučaj negativno utjecati na opće raspoloženje kada su u pitanju humanitarne akcije i prouzrokovati nepovjerenje i prema onima koji su do sada radili posve transparentno te nisu bili predmet istraga i sumnjičenja. I to je nepopravljiva šteta koja je već učinjena ovim slučajem jer nijedno udruženje ili organizacija ne daju novac iz svog džepa, već od onog koji dobije od donatora. Stoga je urušavanje povjerenja javnosti najgore što se može desiti, posebice ako se slučajevi pronevjera posve ne rasvijetle, ako se dopusti kruženje glasina, ako se mogući krivci na vrijeme ne kažnjavaju. Upravo zato komentari koji se mogu pročitati na društvenim mrežama da se u slučaju Batko “hapsi najveći humanitarac” nisu na mjestu. Niko nikog ne hapsi zato što je humanitarac već jedino zato što se sumnjiči za pronevjeru. Ako je kriv, to će morati dokazati istraga i sud.
Bio to Batko ili neko drugi, još jedna vrsta komentara zaslužuje posebnu pažnju. Nerazumljivo je da pojedinci na društvenim mrežama poručuju da je Batko pomogao mnogim ljudima, “pa i ako je ukrao, halal mu bilo”; ili: “Koliko je ljudi izliječio, ako je i uzeo sebi, neka je”, “Koliko je bolesnima pomogao, i da je uzeo milion, treba ga nagraditi”… Ovo su samo neki od komentara koji opravdavaju moguću krađu samo zato što je ta osoba ranije nekome pomogla. Međutim, nisu li osobe koje se bave humanitarnim radom one s puno većom društvenom odgovornosti, a posebno trebaju biti svjesni odgovornosti s obzirom na donacije koje im ljudi povjeravaju. Time je neshvatljiv mentalitet koji može braniti zloupotrebu položaja, odnosno bogaćenje novcem za liječenje samo zato što je ta osoba nekome ranije pomogla.
Također, nakon vijesti o privođenju Batka, pojavili su se i razni komentari osoba s tvrdnjama da su i oni oštećeni. Komentar Almine Kusture skoro su svi mediji prenijeli, a Kustura tvrdi da im je za liječenje njenog oca Batko ustupio humanitarni broj. Poziv je koštao 3 KM, međutim, oni do danas nisu dobili ni novac niti informaciju koliko je novca skupljeno. Prema riječima Kusture, vjeruju da je veliki broj ljudi pozvao broj. Osim Kusture, pojavljuju se i komentari drugih ljudi koji tvrde da su morali uplatiti 40 hiljada KM samo da bi se našli na listi za transplantaciju, a zatim još 40 hiljada KM, ali do transplantacije nikada nije došlo iako je prošlo osam godina. Spominju se i uplate od prije deset godina u vrijednosti 85 hiljada KM također za transplantaciju bubrega, koja opet nikada nije izvršena. Također, postoje i tvrdnje da su pacijenti pronalazili isto liječenje, a dosta jeftinije od onoga koje bi im nudio Batko. Svakako, ovo su samo komentari društvenih mreža, a istina će se utvrditi istragom. Za nadati se da ništa od ovoga nije istina, i to najviše zbog humanih građana koji od sebe odvajaju da bi drugome pomogli vjerujući pojedincima i organizacijama. Nadati se da nije istina jer bit će sve manje onih koji pomažu. Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI stav.ba